ENG
Izbori u Turskoj
Da li će Kurdi srušiti Erdogana?
Autor/ica 👤Maximilian Popp
Povezani članci
Foto: Reuters
Njihovi gradovi razoreni su u ratu, poslanici i gradonačelnici hapšeni. Sada bi Kurdi mogli odlučiti o budućnosti Turske. Predsjednik Erdogan reagira hektički.
Uredio: Ešref Zaimbegović
Mnogi ljudi u Džizre osjećaju se kao da su još u ratu – pritom su borbe završene prije dvije godine. Policajci su na prilazima grada postavili kontrolne tačke, tenkovi idu ulicama, od mnogih kuća ostale su samo ruševine.
Političarka Nuran Imir, stara 41 godinu, sjedi u Džizre u birou ljevičarske, prokurdske partije HDP a na fasadi se još uvijek vide rupe od granata. Ona povlači dim iz cigarete i kaže: Vlada može izbrisati tragove rata. Međutim trauma ostaje.”
Više hiljada ljudi poginulo je u borbama između turske vojske i kurdskih pobunjenika između jeseni 2015. i proljeća 2016. na jugoistoku Turske. Stotine hiljada protjerani su iz svojih domova. Gradovi kao Džizre, Nusajbin i Dijarbakar postali su sinonimi za konflikt koji decenijama tinja i kojemu se ne nazire kraj. Međutim sada bi se upravo na ovim mjestima moglo odlučivati o budućnosti Turske.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan proglasio je nove izbore za 24. juni. Kurdi predstavljaju skoro petinu stanovništva Turske. Od njihovih glasova zavisi da li Erdogan ostaje predsjednik i da li će njegova partija AKP zadržati većinu u parlamentu.
Nikada dosada rezultat izbora nije bio tako otvoren
Kurdi su oduvijek podijeljeni u dva lagera skoro iste veličine: Konzervativni podržavaju AKP a lijevi, laicisti i kurdski nacionalisti HDP. Nikada do sada rezultat izbora nije bio tako otvoren kao sada. Ankete ukazuju da bi Erdogan upravo na jugoistoku zemlje mogao izgubiti podršku.
„Ljudi u regionu su dovoljno patili“, kaže HDP političarka Imir. „Vrijeme je za promjenu vlasti.“ Ona je rođena u Džizreu, živjela je u Njemačkoj. U februaru 2015. vratila se u domovinu. Jugoistok Turske doživio je tada zaokret: Erdoganova vlada dala je više prava Kurdima i pregovarala je sa zabranjenom kurdskom Radničkom partijom PKK o miru. HDP je u junu 2015. prvi puta ušla u parlament.
Imir je htjela da bude dio ovih promjena. Međutim bila je razočarana. Erdogan je u uspjehu HDP vidio prijetnju. Poslije izbora 2015. ponovo se okrenuo politici rata iz devedesetih godina. Njegova vlada kriminalizirala je HDP, od čega su konačno profitirali samo tvrdolinijaši u PKK koji nikada nisu bili zainteresovani za političko rješenje konflikta sa turskom državom. Pojedini Kurdi su se frustrirani okrenuli od politike. Imir je radila i dalje. Na izborima 24. juna nastupa kao kandidat za poslanika.
Skoro svakodnevno se napadaju štandovi HDP
Podne je u Džizre, sunce peče. Imir žuri prašnjavim ulicama u centar grada. Prati je grupa mladih žena koje pjevaju i dijele letke. Policija ih nadzire.
HDP se u predizbornoj kampanji bori sa više represije nego ijedna druga partija: oko 5.000 članova leži u zatvoru zbog navodnog terorizma, među njima i nekadašnji kopredsjednici Figen Yüksekdag i Selahattin Demirtas. Skoro stotinu gradonačelnika je zamijenjeno prinudnim upravnicima. Skoro svakodnevno napadaju se štandovi HDP. Iz bezbjednosnih razloga HDP skoro da ne može organizovati veći skup. Imir zato ide od kuće do kuće da bi ubjedila birače. Ona se pozdravlja sa pekarima i zanatlijama u poslovnom kvartu i grli žene na pijaci.
Erdogan se nadao da će marginalizirati HDP hapšenjem njenih predsjednika. Međutim Demirtas se nije pognuo pod ovim pritiskom. Na izborima za predsjednika nastupiće za svoju partiju protiv Erdogana- direktno iz zatvora. „Vlada je očajna a ne mi“, naglasio je u intervjuu koga je Spiegel sa njim imao pismenim putem.
Sa svojom odlučnošću Demirtas je ohrabrio partijske prijatelje. Ako bi HDP na izborima prešla granicu od 10%, na što ankete ukazuju, AKP bi vrlo vjerovatno mogla izgubiti svoju većinu u parlamentu. Demirtas bi osim toga moga doprinijeti da u glasanju za predsjednika u prvom krugu Erdogan ostane ispod 50% i da mora ići u drugi krug 8.jula.
Vlada reaguje sve više panično na prijeteći gubitak moći. Na jednoj internoj sjednici prošle srijede Erdogan je od gradonačelnika zahtjevao da se pobrinu da HDP ostane ispod 10%. „Vi znate ko stanuje u vašoj blizini“, rekao je. „Uradite šta je potrebno.“
Predizborna kampanja u Dijarbakiru, neformalnom glavnom gradu Kurda na jugoistoku Turske. Sunce je odavno zašlo ali vrućina je još uvijek na ulicama. AKP je pred svojom centralom izvjesila zastave i postavila plastične stolice. AKP poltičar Mehmet Medi Eker govori kao i svako večer pred grupom svojih pristalica.
„Erdogan nema puno toga da ponudi Kurdima“
Eker, star 62 godine, je rođen u Dijanbakiru. Bio je ministar poljoprivrede. Sada nastupa kao glavni kandidat AKP na parlamentarnim izborima. Eker pozdravlja publiku na turskom i kurdskom jeziku. On je oduševljen blagostanjem koje je njegova partija donijela regionu. Onda brzo prelazi na HDP: Kaže da se ta partija ne razlikuje od terorista iz PKK. „Ko hoće mir mora podržati AKP.“
Eker se na jugoistoku Turske bori protiv jednoga trenda: Mnogi Kurdi ne vjeruju više Erdoganovom obećanju da će uspostaviti mir u regionu. Erdoganov rat u Afrinu protiv kurdske milicije YPG, koja je sirijski ogranak PKK, kao i njegovo neumoljivo držanje prema njegovom nekadašnjem savezniku, sjevernoiračkom vođi Kurda Masudu Barzaniju odvraćaju od njega čak i pristalice vladajuće partije. „Erdogan nema puno toga da ponudi Kurdima“ kaže Vahap Coskun, politolog iz Dijarbakira.
Demirtas neće na predsjedničkim izborima stići u drugi krug. Međutim ako uspije ubjediti svoje birače da glasaju za kandidata opozicije Erdoganova moć je ozbiljno ugrožena. Demirtas sam kaže da je on „politički talac“. Uskoro bi se opet mogao naći u ulozi odlučujućeg činioca.
Autor/ica 👤Maximilian Popp
