ENG
It’s the demography, stupid
Autor/ica 👤 Christopher Gatz
Povezani članci
Foto: DPA
Zašto se desničarski populizam u perifernim područjima ne može zaustaviti samo investicijama. Razgovor sa istraživačicom Katjom Salomo.
Intervju vodio: Christopher Gatz
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
U Vašoj aktuelnoj studiji istražujete kako ekonomski i demografski razvoj mjesta stanovanja utiče na političke stavove stanovnika. Pritom se radi i o stavovima skeptičnim prema demokratiji i neprijateljskim prema strancima. Koji faktori prema rezultatima Vaše studije posebno jako doprinose nastajanju takvih stavova?
Mi već dugo znamo da stavovi skeptični prema demokratiji i neprijateljski prema strancima nastaju više onda kad je ekonomska situacija u regionu loša. Najnovija istraživanja pokazuju sada da loš demografski razvoj ima isti efekt. Ljudi u regionima sa značajnim odseljavanjem i visokom stopom starenja osjećaju se zanemarenim i boje se da će pasti na gubitničku stranu života – neovisno od konkretne gospodarske situacije. Iz ove nesigurnosti doseljavanje „stranaca“ djeluje prijeteće; osjećaj nedostatka smanjuje spremnost da se dijeli sa „pridošlicama“. Osim toga osjećaj zapostavljenosti može voditi tomu da ljudi potcjenjuju socijalne manjine da bi povratile svoju vrijednost. Posebno problematično u ovim procesima je činjenica da su pogođeni regioni ustvari upućeni na doseljavanje izvan Njemačke.
Kao primjer i predmet istraživanja Vi ste izabrali saveznu pokrajinu Tiringen. Zašto upravo Tiringen?
Na osnovu raspoloživosti podataka. Tiringenu „Thüringen-Monitor“ sakuplja godišnje, od 2000., podatke o političkim stavovima stanovništva. To je pokrenuto nakon desničarskoekstremističkog napada na erfurtsku sinagogu. Tamo imamo bazu podataka, koja je dovoljno velika, da se mogu dati odgovori i na kompleksna pitanja. Saksonija i Saksonija – Anhalt su pokrenuli uporedive instrumente ali baza podataka mora se još povećati. Ostale savezne zemlje, koliko ja znam, nemaju projekte ove vrste, posebno ni jedna od zapadnonjemačkih saveznih pokrajina. Možda se one ne osjećaju u istoj mjeri obavezne da posmatraju političku kulturu u zemlji.
Mogu li se slične povezanosti posmatrati i internacionalno? Saglasnost sa Brexitom ili izborni rezultati Donalda Trumpa bili su iznadprosječni posebno u ruralnim regionima.
Da, u cijeloj Evropi i Sjevernoj Americi su politički stavovi u ruralnim područjima na mnogim mjestima radikalniji. To napočetku izgleda možda suprotno intuiciji pošto mi socijalnu zapostavljenost ili izazove doseljeničkog društva povezujemo više sa urbanim regionima dok bi selo sa svojim homogenim stanovništvom trebalo biti imuno na takve probleme. Međutim ova homogenost je ustvari jedna forma hendikepa jer je označena velikim odseljavanjem, visokom stopom starenja, sa malo mlađih žena i malim učešćem migranata. U ruralnoj Istočnoj Njemačkoj ovaj demografski razvoj je neuobičajeno jako izražen, internacionalno bez poređenja. Određeni regioni južne i istočne Evrope razvijaju se slično kroz veliko odseljavanje i urbanizaciju, naprimjer oblasti u Španiji, Portugalu, južnoj Italiji, Grčkoj, Poljskoj, Letoniji; u Velikoj Britaniji sjever Engleske se iscrpljuje kroz privlačnu snagu Londona. U SAD su ruralni regioni koji nisu turistički posebno omiljeni najprije uporedivi – i pokazuju najvišu privrženost Republikanskoj partiji.
U politici se često argumentira da se mora voditi računa o tome da se ruralni regioni ne osjećaju „napuštenim“ da bi se suprotstavilo jačanju desničarskoekstremističkih partija. To konkretno znači da se mora opet pojačano investirati u infrastrukturu i brinuti se za otvaranje preduzeća i radnih mjesta. Može li ova strategija prema Vašem mišljenju imati uspjeh?
Regioni jako ruralno obilježeni profitiraju od ove strategije u onoj mjeri u kojoj su infrastrukturno izvanredno povezani na centre i mogu privući novo stanovništvo. Ako to nije slučaj onda će ove mjere pokazati malo efekta pošto je stvarni problem gubljenje stanovništva. Gubljenje stanovništva smanjuje kupovnu snagu u mjestu, nestaju ponude za kupovinu i slobodno vrijeme, infrastruktura i saobraćajna povezanost sa centrima se smanjuje. Samo kroz nedostatak djece i omladine ima manje sportskih i muzičkih priredbi, ulične zabave i karnevali gube svoje ciljne grupe. Praznina se širi i daje ljudima osjećaj da se njihova zajednica raspada. Ovi procesi se mogu odvijati iako u mjestu vlada puna zaposlenost. Pekara ne možete zadržati u mjestu mjerama za otvaranje radnih mjesta.
Politolog Ivan Krastev u svome eseju „Sumrak Evrope“ zastupa među ostalim tezu da nije samo frustracija zbog subjektivnog osjećaja zapostavljenosti i strah od propadanja to što se prazni kroz neprijateljstvo prema strancima. Mnogo više to je „strah od izumiranja“ na osnovu koga se ljudi kod nepovoljnog demografskog razvoja okreću protiv dolaska stranaca. Ljudi jednostavno zbog vlastitih slabosti nisu spremni da integrišu druge kulture. Kako biste Vi na osnovu vaše studije ocijenili ove teze?
Istraživanje se generalno i vidljivo udaljava od ekonomskih objašnjenja. I u Tiringenu objektivna ekonomska situacija daje sve manje objašnjenja. Osjećaj zapostavljenosti i strah od propadanja, koje uprkos tomu mnogi ljudi tamo imaju može se, tako pokazuju moji rezultati, sve više izvoditi iz demografskog razvoja. Strah, da će biti potisnut kroz doseljavanje, je nasuprot tomu istorijski, rasistički ideologem a ne nova dijagnoza. Pored desničarskih organizacija u Evropi ovu ideju propagira i Alt – right (Alternativna desnica – ultra konzervativna prim.prev.) u SAD. Ideja ima eventualno više privlačnosti u kontekstu starećih i smanjujućih društava. Ljudi koji žive u regionima koji su posebno pogođeni demografskim promjenama su zato možda osjetljiviji jer nisu sigurni u svoj socijalni status.
Katja Salomo je gostujući naučni saradnik u istraživačkoj grupi predsjednice Naučnog centra Berlin za socijalna istraživanja i autorica studije “The residential context as source of deprivation”.
Autor/ica 👤 Christopher Gatz
