Italija: Sudbinski izbori za euro

Povezani članci

• Trampova predizborna upozorenja o ‘ljevičarskom nasilju’
• Merkel: Njemačka neće učestvovati u vojnom napadu na Siriju bez dozvole UN-a
• U Rusiji održani novi protesti protiv rata u Ukrajini, uhapšeno više od 170 demonstranata
• Jača pritisak na porodice ubijenih demonstranata uoči godišnjice protesta u Iranu
• Procurili dokument CIA – veliki broj ubijenih ili kompromitovanih agenata
• Angela Merkel i nemačka levica

Bivši premijer Berlusconi u pobjedničkom raspoloženju: Evropa se mora bojati izbora u Italiji

Jedan klovn, jedan milijarder, jedan apartčik i jedan profesor koji ne razumije politiku. Jedan od njih biće novi italijanski premijer – i mora odlučiti o budućnosti evropske valutne unije. Takvih izbora nije bilo već decenijama.

By: Wolfgang Münchau

Preveo: Ešref Zaimbegović

Predstavite si da su izbori i da imate mogućnost izbora između četiri kandidata: jednog klovna, jednog milijardera osuđenog u prvoj instanci za neplaćanje poreza, jednog lijevičarskog političkog apartčika, koji ne zna ništa o gospodarstvu i jednog konzervativnog profesora ekonomije, koji ne zna ništa o politici.

Uskoro Italijani odlučuju ko će, od ova četiri karaktera, biti njihov novi premijer. U Italiji se ne smiju pred same izbore objavljivati izborne ankete. Posljednje ankete predviđaju tijesnu pobjedu Piera Luigi Bersani, apartčika, šefa Demokratske partije. Iz više razloga ovo su jedni od najinteresantnijih izbora koje smo imali u Evropi poslednjih decenija. Jer ovdje se odlučuje o sudbini eura.

Ko u Italiji bude najjača partija dobija kao izborni poklon toliko dodatnih mjesta u zastupničkom domu, da iz toga proizlazi većina od 54% svih glasova. Ako su ankete u pravu onda će Bersani dobiti ovu većinu. U senatu, gornjem domu italijanskog parlamenta, tu većinu vjerovatno neće imati. Možda bi mogao imati većinu zajedno sa Mariom Monti, sadašnjim premijerom i šefom saveza centra ali to ne bi bila stabilna koalicija.

Grillo, italijanska verzija Stefana Raaba

Klovn je Bepe Grillo, italijanska verzija Stefana Raaba (njemački TV moderator, komičar i producent prim.prev.) sa razlikom da on za svoju partiju vodi izbornu bitku umjesto da je moderira. I ko Grila, kao komičara, podcjenjuje treba se sjetiti naivnih evropskih novinara krajem sedamdesetih godina koji su Ronalda Reagana kao glumca otpisali a kasnije se čudili.

Grillo je bio bojkotiran od TV ali je i bez njene podrške ostvario snažanu predizbornu kampanju protiv vladajućih struktura. Njegov medijum su blogovi, njegova pozornica Twitter i Facebook. On je protiv nepotizma u italijanskoj politici i prije svega protiv eura. U anketama ima oko 20% glasova. Ukoliko su ga više potcjenjivali utoliko je postajao opasniji. On neće pobjediti ali će u Italiji u parlamentu biti jedna puno veća anti-euro partija.

Silvio Berlusconi je bio pred izbore, kao čovjek prošlosti, već otpisan. Međutim on je nastupio u kampanju kao fulminantni borac. Nekadašnji premijer, osuđen u prvoj instanci za neplaćanje poreza i optužen za navođenje na prostituciju jedne maloljetnice, skoro je dostigao prednost Bersania. Berlusconi kritikuje planove štednje sadašnje vlade i obećava povrat već povećanih poreza. U njegove omiljene teme spada kritikovanje Angele Merkel i fiskalnog pakta. U utorak je izjavio da Italija može bez problema živjeti bez eura.

U sredini lebdi Mario Monti, anti-Berlusconi, čovjek koji se bolje osječa kod svojih inostranih prijatelja u Davosu ili prije u Brüsselu nego u svojoj gruboj političkoj domovini. Monti je preuzeo vladu krajem 2011. godine u tehničkom mandatu, sada se preobratio u političara. Pogrešna kalkulacija. Monti nema iskustva sa političkim kampanjama a posebno sa organizacijom predizborne kampanje. Njegov savez centra leži potpuno pozadi. U najboljem slučaju može računati da bude manji partner u nekoj koaliciji koja bi i bez njega već bila nestabilna.

Velika pobjeda lijevice bi bila dobra za Italiju

Šta bi bio najbolji rezultat sa aspekta buduće stabilnosti valutne unije? Teško je reći. Možda pobjeda Barsania? Sve zavisi od toga kako će ta pobjeda izgledati. Nadmoćna pobjeda, kako je to izgledalo prije mjesec dana, bila bi vjerovatno najbolji rezultat ali to se neće ostvariti. Tijesna pobjeda Bersania sa malom većinom u Senatu garantira nove izbore za kratko vrijeme, možda za godinu ili dvije.

Za to vrijeme antievropske snage bi postale snažna opozicija, sa Grillom, sa Berlusconiem. Ako se desnica spoji, sa čime treba računati, na slijedećim izborima bi odnijela nadmoćnu pobjedu, jer gospodarstvo u Italiji još ide nizbrdo. Zaokret nije na vidiku. Mnogo potencijala da se privuku birači.

Nadmoćna pobjeda lijevih bila bi dobra za Italiju, nadmoćna pobjeda desnih također, ali jedna tijesna pobjeda, svejedno za koga, je najlošiji mogući rezultat.

Sa aspekta ove poziciji drugi najbolji rezultat bio bi pravi pat – Bersani pobjeđuje u kongresu, Berlusconi u senatu. Tada bi se stvorila velika koaliciji pod vođstvom Bersania ili Berlusconievog generalnog sekretara Angelia Alfana. Berlusconi bi agirao iz pozadine. To bi bio najbolji rezultat jer velike koalicije su dobre za pokretanje reformi i zato što su često stabilne. U opoziciji bi bili sljedbenici Montija i Grillo, koji bi međusobno neutralizirali svoje pro- i anti- euro pozicije. Imali bismo jaku vladu i nejedinstvenu opoziciji – umjesto obrnuto.

Pobjeda Berlusconia bila bi šok, ne samo za Merkel. Ali to nije najgori mogući rezultat. Najgora bi bila politička nestabilnost, trajna gospodarska kriza, povezana sa sumnjama u volju i sposobnost Italije da ostane u euro-prostoru.

Međutim to je prema prognozama rezultat izbora koji je najvjerovatniji.

spiegel.de