ISIS se raduje

Povezani članci

• Brana za Orbana
• Manning kriv po većini točaka optužnice, oslobođen za pomaganje neprijatelju
• Četiri policajca poginula u eksploziji u Turskoj
• Sumrak nursultanata
• SAD i Kina uprkos napetostima predane trgovinskom dogovoru
• Trumpov osobni ljekar
  Tablete i alkohol u Bijeloj kući?

Francuska strategija bombardovanja prije svega pogađa sirijsko stanovništvo. Jedino što bi ISIS volio više od toga je kopnena invazija: zapadna čizma na sirijskoj zemlji je njihov ultimativni san

Piše: Jürgen Todenhöfer

“Od pariških napada, zapadni političari hodaju otvorenih očiju u zamku koju su im postavili teroristi – baš kao što su učinili i nakon jedanaestog septembra. Oni uzvraćaju bombama, iako su upravo bombe jedan od glavnih razloga zašto se suočavamo s terorizmom, jer bombe vecinom ubijaju nevine ljude, pomažući na taj  način stvaranju novih regruta za terorističke ciljeve.

Kao što sam naučio iz razgovora sa pripadnicima pokreta Islamske drzave u Siriji i Sjevernom Iraku, ispostavilo se da je Bušov “rat protiv terora” klasičan program regrutacije terorista. U 2001. godini bilo je jedva par stotina terorista u planinama Hindu Kuša, koji su predstavljali prijetnju međunarodnoj zajednici. Sada, nakon što je rat protiv terorizma po nekim tvrdnjama odnio milion iračkih života, suočavamo se sa oko 100.000 terorista. ISIS je stvoren šest mjeseci nakon početka invazije na Irak: on je Bušova beba.

Kako je moguće da naši političari ništa nisu naučili za ovih 14 godina kontraproduktivnih ratova protiv terorizma? Kako je moguće da još uvijek vjeruju da je malj najbolje sredstvo za uništavanje osinjeg gnijezda?

Sirijski grad Raka, koji sada ima 200.000 stanovnika, jedna je od omiljenih meta francuskog predsjednika Fransoa Olanda. Američki, jordanski, ruski i sirijski vojni avioni ojačani su francuskim bombarderima. Uskoro bi im se mogli pridružiti i britanski, u izbacivanju smrtonosnog tereta na ono što je ostalo od gradskih temelja – iako je od 20.000 ISIS boraca koji su se ranije skrivali u ovom gradu ostalo najviše par hiljada. Većina je odavno pobjegla u Mosul u Iraku, ili Der Ezor u Siriji.

Francuska bombarduje sve što liči na vojne logore ili kasarne: male fabrike, komunalne objekte, bolnice. Arapskim svijetom kruže fotografije mrtve djece iz Rake – ISIS se pobrinuo za to. A sa svakim ubijenim djetetom pojaviće se novi teroristi. Rat je bumerang koji se, u obliku terorizma, vraća da udari nas same.

Naravno, Oland mora reagovati. Ali niko ga ne sprečava da to učini s barem malo pameti. Kao šef države on bi trebao znati da urbana gerila ne može biti poražena bombama. On bi trebao znati da ISIS-ovi ratnici marširaju složno i u zbijenim redovima, ili se voze u konvojima, jedino u svojim propagandnim spotovima. Izvan objektiva kamere, oni izbjegavaju biti na jednom mjestu u većim grupama i miješaju se sa lokalnim stanovništvom, uglavnom u stambenim blokovima koji udomljuju porodice. To je prva lekcija u “Priručniku terorizma za glupane”.

Pogledajte Mosul: to je grad u kojem živi milion i po ljudi, a među njima nema više od 15.000 ISIS terorista. Ako hoćete da se riješite ISIS-a u Mosulu, moraćete sravniti cijeli grad.

Strategija bombardovanja će prije svega nanijeti udarce civilnoj populaciji Sirije. To će jako obradovati ISIS-ove ratnike.

U oktobru 2014. bio sam prvi zapadni novinar koji je proveo neko vrijeme među ISIS-ovim borcima i vratio se živ. Tokom mog boravka, više puta smo bili meta američkih borbenih aviona i bespilotnih letjelica. Nevjerovatno je koliko su brzo naši ISIS pratioci svaki put uspijevali da nestanu među lokalnim stanovništvom. Dok smo se vozili preko teritorije Islamske države u tri automobila – od kojih je prvi najčešće mamac za dronove – držali smo distancu od 10 km između vozila, često mijenjajući pozicije. Mantra ISIS boraca je: nikada ne smiješ biti meta.

Strategija bombardovanja koju je Francuska odabrala – i kojoj će se izgleda pridružiti i Britanija – prije svega će pogoditi sirijsko stanovništvo. Jedino što Oland može učiniti da još više obraduje ISIS je slanje kopnenih trupa: zapadna čizma na sirijskoj zemlji je ultimativni ISIS-ov san. Umjesto da uglavnom ubijaju muslimane, oni očajnički žele da dožive apokaliptični obračun između dobra i zla o kojem maštaju, i u kojem će napokon moći da se bore protiv SAD-a, Velike Britanije i Francuske – na terenu.

Oni će pri tom imati i dobre izglede da pobjede. Ovi fanatični ratnici imaju izvrsnu vojnu obuku i ljube smrt. Zapadni vojnik ljubi život. Zato zapad ne može pobijediti ISIS vojnim putem.

Ali postoje načini da se ISIS potuče. Prvo, Amerika mora zaustaviti zemlje Zaliva u isporučivanju oružja teroristima u Siriji i Iraku.

Drugo, zapad mora pomoći Turskoj da zapečati svoju dugu granicu s Islamskom državom i zaustavi protok novih boraca koji se pridružuju ISIS-u.

Treće, ISIS može postojati samo zato što je ostvario saveznišvo s potisnutim sunitskim stanovništvom Iraka i Sirije. Oni su voda koja nosi projekt ISIS. Ako zapad uspije donijeti nacionalno pomirenje u Iraku i Siriji i integrisati sunite (uključujući i bivše baatiste u Iraku) u tamošnji politički život, ISIS će skončati kao riba izvan vode.

Je li stvarno toliko teško uvidjeti da je pokušaj da se terorizam pobijedi ratom osuđen na propast? Da moramo iznova promisliti strategiju rata protiv terorizma? Da moramo konačno početi tretirati muslimanski svijet kao istinskog partnera, a ne kao jeftinu benzinsku stanicu koju možemo pljačkati kad god nam se prohtije? Bombardovanje civila samo će regrutovati nove teroriste. Opet. I opet.

The Guardian, 27.11.2015.

Preveo Vladan Kosorić

Peščanik.net