Imigracija
Ipak je Njemačka otvorena zemlja!

Povezani članci

• ‘Antimigrantski referendum’ u Mađarskoj: Izjašnjavanje o sistemu kvota EU
• Kerry će ponuditi okvirni sporazum Izraelu i Palestini
• Izazovi Libije: Dobre namjere ili krvavo blato
• Italija: Utopilo se 400 migranata
• Paikin: Putin želi dugoročni rat da bi zaoštrio energetsku krizu u Evropi
• Makronova ideja o Zapadnom Balkanu izvan EU

Foto: DPA

Uredio: Ešref Zaimbegović

Između straha od dolaska stranaca i nedostatka stručne radne snage: o čemu se u imigracionoj politici stvarno radi. Konkurencija za sposobne doseljenike biće oštrija.

Mi smo suviše defanzivni. Fokus leži na odbrani ali to nije dovoljno. Kada se u Njemačkoj diskutuje oko doseljavanja onda se prije svega govori o „ograničenju“, o „preopterećenosti“ i „opterećenosti“, kako je to napisano na raznim mjestima crnocrvenog koalicionog ugovora.

Tako zvuči politika u tonu devedesetih. Tada je rapidan dolazak tražilaca azila u godinama 1991/1992. promijenio cjelokupnu političku klimu. O razumno upravljanoj politici imigracije jedva da se moglo diskutovati skoro cijelu deceniju. Realne posljedice mogle su se vidjeti nešto kasnije: u godinama početka novog vijeka povremeno je opadao broj stanovnika – jer je sve manje ljudi dolazilo a sve više odlazilo.

Tek od 2010. imigracija je opet dosegla brojke koje su omogućile povećanje stanovništva i broja zaposlenih. Pri tome se, sa izuzetkom krizne 2015. godine, ne radi pretežno o izbjeglicama i tražiocima azila nego o Evropljanima koji dolaze u Njemačku da bi ovdje našli posao. Treba jasno reći: njemački napredak proteklih godina podstican je prije svega rastućim brojem zaposlenog stanovništva a ne dinamičnim investicijama ili skokovito rastućom produktivnošću.

Sasvim trezveno posmatrano mi smo oslonjeni na doseljavanje. Ali mi radimo tako kao da možemo vječito računati sa tim da će milioni ljudi htjeti doći i da se moramo od njih braniti.

“Cool Germany” – stvarno?

Njemačka je otvorena zemlja. U svakom slučaju tako izgleda spolja. “Cool Germany” je naslov britanskog časopisa “Economist”. Savezna republika je sve raznobojnija i mogla bi “postati model za Zapad”. Gledano iznutra stvari izgledaju drugačije: ovdje postoji „opravdana bojazan“ i „pretjerani strah“ od rastućeg pretežno islamskog imigrantskog dijela stanovništva.

Takva je situacija: nepregledna.

Ipak, Njemačka jeste otvorena zemlja. To se može dokazati brojkama. 2016. doselilo se 1.865.000 ljudi, odselilo se 1.365.000; brojke za 2017. nisu još poznate. To je saldo doseljavanja od pola miliona ljudi. Može se – i mora – govoriti o tome ko će nam u budućnosti doći, kako poboljšati integraciju i kako bi bilo moguće buduće generacije doseljenika već u zemljama porijekla pripremiti na njemačko tržište rada.

Međutim izbjeglička kriza je potpuno zasjenila ovu perspektivu. Rasprava je mučna. Više se ne pravi razlika između ljudi koji dolaze iz humanitarnih razloga, građana EU i ljudi iz drugih zemalja koji ovdje rade. Odgovarajući tome već neko vrijeme govori se o „gornjoj granici doseljavanja“ iako se ustvari misli samo na izbjegličko doseljavanje.

Kriza, šok i stvari sa razumom

Događaji iz 2015. godine – i na to vezani rast partije AfD – zadali su očigledno mnogim građanima ali prije svega vladajućim partijama takav šok da racionalna diskusija o politici doseljavanja orijentisanoj na tržište rada jedva da je moguća. Treba priznati da je slično i u drugim zapadnim zemljama. Ali to nas ne treba niti zadovoljiti niti umiriti.

Ova tema se stidljivo nalazi u crnocrvenom koalicionom ugovoru. Potpuno ispravno tamo piše: „Naša zemlja treba odgovarajuće i kvalificirane radnike u većem broju.“ I još „Očekivati je da će ta potreba slijedećih godina dalje rasti na osnovu našeg dobrog ekonomskog razvoja i smanjivanja broja mladih ljudi“.  Ali to su samo kratki pasaži, pola stranice u 175 strana dugom papiru, koji se bave „radnom migracijom“. Ostaje otvoreno kako to treba konkretno da funkcioniše. Tipično: Ugovor izbjegava riječ „Zakon o doseljavanju“. Umjesto toga tamo se nespretno govori o „Pravilima za upravljanje imigracijom na tržište rada“.

To uopšte nije dovoljno za izazove pred kojima će Njemačka stajati u narednim decenijama. Radi se posebno o sljedećim tačkama:

Pooštrena borba za doseljenike

• Prvo, borba za kvalifikovane doseljenike mogla bi se u sljedećim decenijama masivno zaoštriti, kao što pokazuju novi izračuni Međunarodnog monetarnog fonda (IWF) koji su objavljeni povodom proljetnog zasjedanja. Do sada su starosne strukture u zapadnim zemljama još relativno stabilne. Međutim za nekoliko malo godina to će se rapidno izmijeniti: udio starijih u stanovništvu će se u naredne tri decenije udvostručiti u odnosu na danas. Predvidivo je: mnoge zemlje koje sada provode politiku izolacije – među njima su i SAD i Velika Britanija – mogle bi se već u 2020 – im godinama oštro boriti za useljenike.
• Drugo, Njemačka ubuduće treba mnogo više doseljenika nego u decenijama između 1950. i 2010. Priliv na tržište rada morao bi u naredne tri decenije biti dvostruko viši nego u prvih poslijeratnih šest decenija, pokazuje studija Instituta za istraživanje tržišta rada i profesija (IAB) i Bertelsmanove zadužbine. Njemačka je prije imala u prosjeku neto doseljavanje od oko 200.000 ljudi. Ubuduće bi to moralo biti 400.000 do 500.000 otprilike kao 2016. godine.
• Treće, integracija budućih doseljenika mogla bi biti teža nego u prošlosti jer će oni poticati iz udaljenih zemalja sa različitim kulturama. Do sada su nam pretežno dolazili ljudi iz evropskog susjedstva. Međutim i tamošnji demografski izgledi su tmurni kao u Njemačkoj: ubuduće će tamo nedostajati mladih ljudi spremnih za odlazak. Zato će Njemačka sve više morati pokrivati svoje potrebe doseljavanja iz „trećih zemalja“, dakle zemalja sa rastućim stanovništvom, kojih doduše više i nema tako mnogo. Tu se posebno radi o Africi južno od Sahare, Indiji i Pakistanu. To još više zahtjeva od države, gospodarstva i društva da na ovaj izazov idu sistematski i gledajući dugoročno. Prema svim iskustvima to će uspjeti utoliko bolje ukoliko bez problema ide integracija na tržištu rada.
• Četvrto; demografski problemi koji očekuju Njemačku i mnoge druge zemlje ne daju se riješiti samo sa doseljavanjem. Međutim doseljavanje može tome doprinijeti. Druge političke opcije vezane za stanovništvo su u svakom slučaju ili iluzorne –skokoviti narast porođaja žena nije za očekivati niti bi on značajno izmijenio starosni sastav stanovništva u sljedećim generacijama – ili je potencijal već skoro iscrpljen. Između 2008. i 2016. učešće u zaposlenosti u Njemačkoj je poraslo kao ni u jednoj drugoj zemlji. Razvoj koji se praktično odnosi na sve grupe stanovništva, žene, muškarce, starije.

Radno vrijeme ne može se u nedogled produžavati.

spiegel.de