Imam i Rabin: Poruke koje su zapanjile svijet

Povezani članci

• Kako i zašto srušiti HTV
• Puigdemont će se kandidarati za Evropski parlament
• Crne vrane
• Bilježnica Robija K.: Ljubičaste tajice
• Bill Gates predlaže dvije strategije za uspostavljanje kontrole nad pandemijom do sljedećeg ljeta
• Danas počinje predizborna kampanja u Velikoj Britaniji

Poruka samilosti imama Hassana Gullieta iz Kvebeka,  i, poruka solidarnosti rabina – žene, Yael  Splansky iz Toronta, zaprepastile su  Kanadu, ali i ostavile danas, u eri Trumpa i evropske desnice, cijeli politički svijet zbunjenim, i umalo zaprepaštenim.

Piše Fuad ĐIDIĆ 

Opraštajući se od žrtava najvećeg masakra u novijoj historiji zemlje u gradu Kvebeku, kada je jedan mladi čovjek, sa leđa pucao u vjernike u vrijeme njihove večernje molitve u Kulturnom islamskom Centru St Foy, i u trenucima njihove najveće predanosti Bogu, ubio 6, i, ranio najmanje 19 ljudi,( 29.1.2017.)  imam Hassan Guillet je na njihovoj sahrani u Montrealu (2.2. 2017.) izgovorio riječi od srca koje niko u takvim trenucima nije niti očekivao, niti se nadao.

Te riječi brzo su prostrujale cijelom Sjevernom Amerikom upravo u vrijeme plamteće i razorne islamofobije ostavljajući pri tome čak, i najveće pisce današnjice, zbunjenim poput, gđe J.K Rowling, autora  svjetskog bestselera Harry Pottera. Njena poruka o “izuzetnim i ljudskim riječima” imama Hassana Guilleta prenesene su do deset miliona njenih twiter pratilaca širom svijeta.

“Dok sam govorio vidio sam suze na licu mog Premijera Trudea, mog Premijera Filipa i na licu gradonačelnika Kvebek city”, rekao je u razgovoru za brojne medije imam Hassan Guillet.

“Bio sam duboko dirnut…”

 “Nisam vjerovao da će ih moje riječi tako duboko dirnuti…Govorio sam od srca…Nisam pripremio govor…Nije zapravo, niti bilo vremena pripremati bilo kakav govor od subote tj. dana pucanja u džamiji, do srijede, dana velike sahrane. Slutio  sam da će muslimanska zajednica željeti da ja govorim na dženazi. Jer, ljudi su željeli nekoga ko bi znao da prenese i izrazi njihove strahove i boli ali, bez agresivnosti i galame. Muslimani provincije Kvebek, njih oko 300 hiljada, uglavnom, iz zemlja francuskog govornog područja, znali su  imama Hassana po njegovom velikom voćnjaku jabuka, smokvi i malina u Saint-Remi koje je dijelio u vrijeme Ramazana.”

“Neće ovo biti naša zadnja dženaza koju ćemo danas klanjati, rekao je imam u prepunoj Areni u Montrealu…I, potom dodao ove riječi – “Prije nego što je sasuo municiju u glave svojih žrtava, neko je u glavu tog mladog čovjeka  posijao ideje i, to, mnogo opasnije  ideje nego što su metci,  rekao je Imam Hassan o Alexandre Bissonnettu, 27-godišnjem ubojici i studentu Laval U. koji će 21. februara izaći pred Sud sa šest tačaka optužnice ubojstva prvog reda.

Ali, vrijedno je da čujemo kratki govor imama Hassan Guilleta u cjelosti:

 “Sada je nažalost, već nešto kasno. Ali, ne i prekasno. Društvo koje nije moglo zaštititi žrtve, i, koje nije moglo pronaći svoju korist od njihove plemenitosti i dobrote, još ima šansu. Ruke koje se nisu rukovale sa Halidom, ili Abubekrom, ili Abudulkerimom, ili Ezedinom, ili Mahmudom, ili Ibrahimom, to društvo može pružiti ruke njihovoj djeci.

Mi imamo sada 17 siroćića. Mi imamo šest udovica. Imamo 5 teško ranjenih…

Da li sam prošao kroz kompletnu listu žrtva? Ne. Još nisam.

Još postoji – jedna žrtva. Niko od nas ne želi govoriti o njemu.

Ali, zbog mojih godina, ja imam hrabrosti o tome da progovorim.

To je isto žrtva, i, njegovo ime je – Alexandre Bissonnette. I prije nego što je postao ubica, on sam je bio žrtva. Prije nego što je on poslao metke u glave svojih žrtava, neko je posijao mnogo opasnije ideje u njegovu glavu, opasnije nego što su njegovi metci…”

To su bile riječi imama Hassana Guilleta koje su naišle na simpatiju širom američkog kontineta i pokazale snagu riječi koje dolaze iz srca, pokazuju snagu razuma običnih ljudi u vremenima najtežih  i epohalnih iskušenja jedne zajednice koja se već nalazi pod snažnim kotačima negativnog sentimenta  javnosti o islamu i muslimanima.

Bile su to riječi koje su jedne razoružale i druge razgalile.

Na drugoj strani, u gradu Torontu, skoro u istim trenucima, odvijala možda, podalje od očiju javnosti, jedna druga, ali, po svojoj snazi i snazi simbolike koju nosi – jednako velika priča o solidarnosti i ljubavi koja ukazuje na ono najbolje što u sebi nosimo kao ljudska bića.

Pismo koje je gđa Yael Splansky, rabin u “Holly Blossom Templu” u Torontu uputila kolegama u Toronto Rabinatski Savjet  (TBR) naišlo je na brzu i nepodijeljenu podršku ovog Savjeta. Naime, rabinka Splansky  zatražila je podršku za akciju  solidarnosti  tako što bi bili pozvani svi sa svojim duhovnim liderima, jednako Jevreji i kršćani, da u petak, 3. februara u vrijeme džume namaza, na lokacijama oko 7 najvećih islamskih centara u Torontu, formiraju  “Krug Mira” kao znak solidarnosti, podrške  i ljubavi u teškim vremenima za muslimane Kanade, ali i Sjeverne Amerike.

“ Na ovoj ideji možemo zahvaliti grupi mladih muslimanima iz Osla, rekla je kasnije rabinka Splansky u intervju za “Canada Jewish News” (CJN) od 2.februara 2017.”To je bila dobra ideja – dodala je gđa Splansky i dalje prokomentarisala- u februaru  2015. godine ova grupa mladih ljudi mobilizirala je oko 1.000 svojih sugrađana kako bi formirali zaštitni krug oko sinagoge u Oslu, glavnog grada Norveške.

Ovaj izraz podrške došao je upravo poslije napada na kosher prodavnicu u vrijeme napada u Parisu, i, ubojstva čuvara sinagoge u Kopenhagenu, zaključila je gđa Splansky.

Inicijativa rabinke Splansky proširila se Kanadom i naišla na podršku desetine hiljada Kanađana koji su na ovaj način u velikom broju gradova  izrazili solidarnost u trenucima najvećeg bola i zabrinutosti više od 1 miliona muslimana koji žive u Kanadi, i, koji više-manje strahuju da bi se ledeni talas islamofobije  brzo  mogao prenijeti iz SAD u susjednu Canadu.

Na pitanje zašto se odlučila na ovakvu inicijativu solidarnosti rabinka Splansky je rekla “Jevreji ne mogu sjediti skrštenih ruku…Mi stavljamo svoja djela prije vjere i mi upravo, poduzimamo prvi korak u našoj akciji….”

Ova inicijativa rabinke Splansky došla je iz srca. Baš kao što se poslije džume namaza masa iz Imdadul islamskog Centra spontano  pomiješala sa oko 250 prisutnih Jevreja pozdravljajući se riječima “Selam -Shalom”. Posve sigurno to je bio veliki susret dvije religije, dva svijeta, dva potomaka istog oca Abrahama… Ova veličina susreta pripada samo spontanoj reakciji  koju nose samo obični ljudi.

Upravo kako je to uradio imam Hassan Guillet kao što je maestralno osporio pravo na svaku osvetu, kao što je uvjerljivo pokazao odakle dolazi zlo, i, pokazao put onom najboljem što islam danas može da ponudi drugima

Nisu li možda ova dva, ne toliko poznata vjerska lidera, posve obični ljudi u tihoj Kanadi, podsjetili druge, velike, vjerske lidere širom svijeta, o tome da se ne može ostati miran na bol, patnju i stradanje Drugog, i da riječi koje se siju moraju nositi pomirenje, a ne osvetu.

Imam Hassan Guillet i rabinka Yeal Splansky, posijali su jedno drugačije sjeme koje bi već sutra moglo da izraste, i  daleko od svake politike, oblikuje svoje moćne grane.

Ove tragične momente u Kanadi bi mogli upamtiti i po tome što je ovdje posijana jedna velika – Nada.