Hazarderski scenario grčkog izlaska iz eurozone
Povezani članci
- Američka vojska napala u Siriji ciljeve povezane s Iranom
- Netanyahu potvrdio da je Izrael bombardirao Siriju
- Papa poručio licemjernim kršćanima da radije žive kao ateisti
- Mask u danu izgubio 16 milijardi dolara, kineski bogataš zaradio 32 milijarde
- Tisuće migranata ‘odustaju od pokušaja ulaska u Ameriku’
- Od inflacije se ne može spasiti
Nema legalnog načina, koji je utvrđen mehanizmom Evropskog ugovora (Lisabonski sporazum) za neku zemlju da izađe iz eurozone, zbog čega se eksperti nalaze u nesigurrnim vodama, u pokušajima da obezbijede metode i utvrde posljedice. Ali, ako Grčka bude prisiljena da napusti eurozonu zbog gubljenja finansijske podrške, to će pokazati da istorijski evropski projekat zajedničke valute može biti dezintegracioni jednako koliko i integracioni faktor. Evo nekih mogućih odgovora.
Kako Grčka može napustiti euro
Po jednom scenariju, grčke vlasti trebaju da se dogovore sa ostalim članicama eurozone o datumu izlaska i početku upotrebe nove valute (hajdemo je zvati nova drahma). To bi značilo da od toga dana sve javne plate, ugovori i penzije moraju biti isplaćivane u drahmama. Bankovni depoziti takođe će biti zamijenjeni. Vlasti će morati da donesu odluku o početnom odnosu za konverziju valute eura u novu drahmu, na primjer jedan prema jedan, a nakon toga će ostaviti da tržište valuta određuje vrijednost nove drahme. Ovo vrlo vjerovatno može rezultirati oštrom devalvacijom. Ako Grci predviđaju ovako nešto, onda im je jasno da postoji rizik od povećanog povlačenja banaka i odlaska kapitala.
Može li se drahma ikad oporaviti
To bi eventualno podrazumijevalo da se nivo grčkih proizvoda i usluga ponovo vrati na nivo međunarodno veoma atraktivnih. Šta bi se dogodilo tada zavisilo bi od toga kako donosioci odluka, Grčka centralna banka i sami Grci, budu reagovali na devalvaciju, zato što bi kompetitivne koristi od devalvacije lako mogla pojesti inflacija. Dvije nedavne paralele, Argentina i Rusija imale su iskustvo pada valute između 60 i 70 posto nakon bankrota države što ih je natjeralo da odustanu od politike valutnih klinova. Ali poređenja su teška. Ne postoje očigledne ekvivalencije za Grčku, da bi se mogla vratiti na cijene nafte iz 2001., što je pomoglo ovim dvijema zemljama u oporavku.
Šta bi Evropska centralna banka (ECB) uradila
Evropska centralna banka vjerovatno više ne bi bila u mogućnosti da pozajmljuje od banaka grčki državni dug kao kolateralu. To znači da bi se snabdijevanje grčkog finansijskog sistema zaustavilo. Bez dostupnosti eura, to bi bio trenutak kada bi vlada morala da distribuira drugu valutu kao sredstvo za razmjenu.
Da li bi euro i dalje cirkulisao u Grčkoj
Gotovo sigurno. Euro bi bio najvrijednije sredstvo plaćanja, sve dok građani ne bi imali jasnu ideju o tome kakva je stvarna vrijednost nove drahme. Grčka bi možda čak i željela da zadrži euro kao zvanično sredstvo plaćanja, kao u Crnoj Gori. Ali banke ne bi imale pravo da pozajmljuju euro od Evropske centralne banke, a Grčka bi logično izgubila veoma vrijedno mjesto u Upravnom odboru ECB.
Šta bi se dogodilo sa dugom
Dug bi uglavnom pao u dvije kategorije: novac koji vlada duguje vlasnicima državnih obveznica i zvaničnim kreditorima, i novac koji bankarski sistem duguje Evropskoj centralnoj banci. Kako su oba ova tipa dugova pod ingerencijom međunarodnog prava, oni bi morali biti restruktuirani u pregovorima. Domaći bi dug vjerovatno bio zamijenjen u novim drahmama.
Koliko bi izlazak Grčke koštao
Veoma je teško izračunati koliko bi zemlju koštao izlazak iz zajedničke valutne unije. Institut za međunarodne finansije, industrijska grupa koja predstavlja oko 450 finansijskih instutucija širom svijeta, imala je u februaru cirkularnu i povjerljivu notu u kojoj se navodila cifra od jednog triliona eura. Ovaj Institut navodi, u jednoj internoj noti svom osoblju, a što je procurilo u medijima u tom periodu, da bi različiti igrači bili značajno oštećeni izlaskom Grčke iz eurozone, rangirajući ih od ECB pa do privatnih finansijskih institucija i drugih zemlja eurozone, koji će se suočiti sa visokom cijenom pozajmica kada zaraza pogodi njihove akcije na tržištu.
Kako će uticati na grčki biznis
Privatnici bez mogućnosti da povećaju finansiranje i suočeni sa ogromnom skalom poremećaja u platnom sistemu, potencijalno će se suočiti sa ogromnim brojem gašenja poslova. Čim prije mogućnost grčkog izlaska iz eurozone postane izvjesna, postojaće rizik od toga da će banke bježati iz zemlje, a time i onemogućavati buduće finansijere da uđu, javne ili privatne, kroz instrumente i ugovore u skladu sa grčkim zakonima. Vlasnici postojećih dominatnih euro -ugovora po grčkim zakonima, željeće da izbjegnu konverziju u novu drahmu nakon oštrog potcjenjivanja valute, recimo od Citigroupe, C- 1,24%.
Šta će biti sa grčkim bankama
To je mjesto na kojem sve postaje veoma komplikovano. Sad su banke tehnički nesolventne, zato što moraju da prihvate teške gubitke zbog razmjene obveznica ranije ove godine. Ali pod okriljem paketa pomoći, one su trebale da prime novi kapital, no on još nije isplaćen. U međuvremenu su kreditori stavili sa strane 35 milijardi eura, za ono što se zove „kolateralano poboljšanje“, neka vrsta zaštite koja omogućava ECB da se pretvara da zapravo ne pozajmljuje novac nesolventnim bankama. To je ono što omogućava grčkim bankama da pozajmljuju eure od ECB. Ako bi nova grčka vlada htjela da napusti evropsku monetarnu uniju prije nego što proces rekapitalizacije bude kompletiran, onda bi stvari zaista mogle biti u neredu. Evropska centralna banka bi mogla završiti sa i do 160 milijardi eura bezvrijednih pozajmica i obveznica u rukama.
Šta je sa Portugalijom i Irskom
Portugalija i Irska su, kao Grčka, primaoci finansijske pomoći iz zemalja eurozone i Međunarodnog monetarnog fonda. Grčki izlaz iz eurozone mogao bi usloviti još veći pritisak na ove dvije zemlje. Portugalija i Irska već čekaju da dobiju svježu finansijsku pomoć u nekoj formi. Guntram Wolff, iz briselskog think-tank Bruegal centra, vjeruje da će, ukoliko Grčka izađe iz eurozone, pažnja tržišta biti skrenuta na ove dvije ranjive zemlje.
Autori: Geoffrey T. Smith, Matina Stevis i Stelios Bouras za The Wall Street Journal
(prevela Biljana Jovićević)