Govor o stanju nacije: Obama ignorira Kongres

Povezani članci

• Pripadnik tvrde linije predvodi talibanske pregovarače
• Carola Rackete, kapetanica broda broda Sea Watch, oslobođena
• Gibson: Novinarstvo rizičan posao i u EU
• Na Sredozemlju španske vlasti prikupile 1.200 migranata
• Klimatski prijateljske tehnologije: Željeznica dolazi – u Kini je to stvarnost
• SAD smatra da Italija ne treba pristupiti kineskom projektu ‘Jedan pojas, jedan put’

Kraj nejasnog kursa: U svome govoru o stanju nacije “State of the Union Address” pokazuje se Barack Obama iznerviran blokiranim parlamentom. US – predsjednik želi sada samostalno realizovati dijelove svoje socijalne agende. Ne preostaje mu puno vremena.

By: Sebastian Fischer, Washington
Preveo: Ešref Zaimbegović

On treba da pripremi “informaciju” o stanju nacije. I da preporuči “mjere” koje smatra neophodnim. Tako su osnivači Amerike u ustavu utvrdili zadatke predsjednika. Međutim kada je Barack Obama, više od dvije stotine godina kasnije, u utorak uveče nastupio pred obje komore parlamenta i 5o miliona uživo uključenih Amerikanaca on je imao u namisli nešto više. Njegovo “Stanje nacije” u većem dijelu je solo nastup nego preporuka. To je najava predsjedničkog samostalnog nastupa posebno u području politike tržišta rada. Obamin odlučni nastup:

 “Nudim vam večeras niz konkretnih, praktičnih mjera da bi smo ubrzali gospodarski rast, ojačali srednji sloj i stvorili nove mogućnosti za napredak. Neki od predloga zahtjevaju parlamentarnu debatu – i ja sam otvoren za saradnju sa svima – ali Amerika ne miruje a ja također. Gdje i kad god to bude moguće ja ću i bez vašeg zakonodavstva poduzimati neophodne korake.”

To je odlučna najava. U “Wall Street Journal” upozorava senator Tea – Party Ted Cruz na “imperijalno predsjedništvo” i “ prijetnju slobodi svakog građanina”. Obama nasuprot tomu govori o “godini akcije”. To je iz nužde rođena izmjena strategije u petoj godini njegovog predsjedništva. Sa izbornom pobjedom 2012. Obama je vjerovao da je zauzdao od Republikanaca blokirani Kongres. Sasvim pogrešno. Da li reforma useljeničke politike ili oštriji zakon o oružju – ništa se nije pokrenulo. Obama je 2013. potpuno profućkao, uključujući NSA aferu.

Zato vladina informacija treba sada da donese novi start. Nazovi posljednja šansa da se zemlja pokrene na Obamin kurs prije nego što predsjednik postane lame duck. U Bijeloj kući su prema “Washington Postu” uzeli slijedeći moto: više predsjednik, manje premijer. Obama se u prošlosti vrlo često ponašao kao evropski premijeri koji se oslanjaju na parlamentarnu većinu.

Obama sada želi bodovati sa socijalnom pravdom, to je njegov finiš na lijevo. Time treba da se sačuva demokratska većina u Senatu na izborima u novembru i možda, ako sve bude teklo izuzetno dobro, da se naruši većina Republikanaca u Zastupničkom domu. Prema jednoj Pew anketi 65% Amerikanaca misli da se u poslednjih deset godina povećala nejednakost; među pristalicama Demokrata 90% očekuje više inicijative od države. Obamin govor to odslikava:

• Minimalna satnica: Svojom uredbom povećao je Obama minimalnu satnicu onima koji budu radili za državu sa 7,25 na 10,10 dolara. Kongres bi trebao to dopuniti i generalnu minimalnu satnicu također ustanoviti na 10,10 dolara.

• Pomoć za nezaposlene: Kongres bi mogao sadašnju pomoć za nezaposlene koja je ograničena na 26 sedmica, opet produžiti na određeno vrijeme kao što je bilo u zakonu do kraja prošle godine.

• Reforma doseljavanja: Poslije Senata trebao bi sada i Zastupnički dom naći rješenje: „Dajte da to završimo još ove godine“, kazao je Obama.

• Promjena klime: Dao je nalog svojoj vladi da zajedno sa saveznim državama razviju nove standarde za emisiju CO2 za termo centrale.

• Obamacare: Drugačije nego posljednjih godina posvetio je Obama svojoj spornoj zdravstvenoj reformi ovoga puta nekoliko riječi više i zatražio je od Republikanaca da zaustave neproduktivni otpor. Zakon se može poboljšavati ali stalni pokušaji da se on ukine nemaju smisla.

• Oružje: Prošle godine Obamina borba za pooštrenje zakona o oružju bila je među glavnim temama govora. Ovoga puta ova tema imala je sporednu ulogu. On će – „sa ili bez Kongeresa“ – i dalje pokušati da spriječi dalja krvoprolića.

• Afghanistan, Al-Qaida, Guantanamo: Obama je zadovoljan predstojećim povlačenjem borbenih trupa iz Afganistana krajem 2014. i zahtjeva od Kongresa da omogući transfer posljednjih zatvorenika iz Guantanama da bi se logor zatvorio još ove godine. Predsjednik očigledno procjenjuje da je opasnost od Al – Qaide viša nego 2013; tada je rekao da je teroristička mreža samo još „vlastita sjena“. Sada je rečeno da su se Al – Quaida filijale u različitim dijelovima svijeta (Jemen, Somalija, Irak, Mali) pretvorile u opasnost.

• Iran: Predsjednik se ponovo založio za to da se za vrijeme tekućih pregovora o atomu ne zaključuju nikakve nove sankcije. Obama kaže da bi ih zaustavio vetom.

• NSA, Drohnen: Obama je već protekle sedmice održao principijelni govor o NSA reformi da bi ovu temu skinuo sa dnevnog reda. Sada je rekao da će programi nadzora biti reformisani. A upotrebu bezpilotnih letjelica već je ograničio: „Amerika ne može stalno biti na ratnoj stazi.“

Jasno je: Obamin govor nije jednostavno govor protiv Kongresa. On također nije ni generalni napad na Republikance; on je stalno hvalio pojedine poslanike opozicije. Obami njegovi protivnici trebaju makar za reformu zakona o doseljavanju a oni su tamo već signalizirali moguća pomjeranja. Međutim ne treba se prevariti ovim prijateljskim tonom Obame: Ovaj predsjednik ne očekuje puno toga od Kongresa.

Njegove konkretne najave samostalnog odlučivanja izgledaju u pojedinačnim slučajevima sitne: minimalna satnica, novi standardi za energetsku efikasnost, četiri nova inovaciona centra za industriju, preispitivanje američkog obrazovnog sistema, nove mogućnosti za privatno mirovinsko osiguranje. Međutim u cjelini to izgleda dobro.

Barack Obama se bori za svoje naslijeđe. Sa ili bez parlamenta.

spiegel.de