ENG
Gospodarska kriza: „To je napad iz okruženja na blagostanje Njemačke“
Autor/ica 👤 Benjamin Bidder
Povezani članci
Kranovi u hamburškoj luci – Foto: Axel Heimken/ dpa
Njemačka kreće ponovo – međutim željeni brzi oporavak će izostati, upozorava ekonomista Gabriel Felbermayr: „Mi moramo revidovati naše prognoze. Pali smo suviše duboko.“
Intervju vodio: Benjamin Bidder
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Na početku Corona krize ekonomisti su izabrali slova da bi pojasnili mogući tok recesije: Većina je prognozirala V razvoj: drastičan pad praćen brzim oporavkom. Ideja je bila da se njemačko gospodarstvo na izvjetan način zamrzne na nekoliko tjedana. Zatim bi trebao nastaviti kao i prije lockdowna.
Ova računica se neće ispuniti, upozorava Gabriel Felbermayr, predsjednik Instituta za svjetsko gospodarstvo (IfW) iz Kiela. Jer pored tehničkog prekida proizvodnje nastupio je i drugi faktor, koji opterećuje gospodarstvo i koji neće nestati i nakon kraja lockdowna: strah od budućnosti.
„Povjerenje je doživjelo šok“, kaže Felbermayr. „Nastali su strahovi o budućnost koji su puno trajniji nego sama prijetnja virusom.“ Građani ograničavaju svoje izdatke zbog brige za radno mjesto. Pošto izostaju mušterije a narudžbe iz inostranstva se smanjuju mnoge firme opet odustaju od investicija i prave programe štednje.
Time nestaju i izgledi na brzi oporavak. “Mi moramo revidirati naše prognoze sa početka krize”, kaže Felbermayr. Njemačka se mora pripremiti na to da se duže neće vratiti na normalni nivo. “Za brzi oporavak smo preduboko pali.”
SPIEGEL: Koliko jak je pad njemačkog gospodarstva ukupno?
Felbermayr: Od druge polovine marta pali smo na 80, možda 85 posto normalnog gospodarskog učinka. Na vrhuncu lockdowna nedostaje oko 20 posto.
SPIEGEL: Kako možete to tako precizno reći?
Felbermayr: Mi posmatramo između ostalog i potrošnju struje i znamo koliko je ona povezana sa industrijskom proizvodnjom. Mi također vidimo da pad nije u potpunosti uslijedio odmah nakon uspostave lockdowna. Najveći pad gospodarskih aktivnosti je došao tek neko vrijeme nakon početka lockdowna. Onda smo u tjednu prije Uskrsa dostigli minimum.
SPIEGEL: Kako je to moguće?
Felbermayr: Tu je veoma mnogo prilagođavanja ponašanja potrošača. Oni su se uplašili i jako ograničili svoju potrošnju. To je vodilo tomu da su neke tvornice, koje u Njemačkoj nikada nisu bile službeno zatvorene, tek u toku lockdowna obustavile proizvodnju. I obrnuto to znači: Iako mi mjere sada opet sukcesivno ukidamo, proizvodnja neće automatski i skokovito ići na gore.
SPIEGEL: Najveći broj ekonomista a i savezna vlada su prognozirali duboki pad sa brzim oporavkom – V tok krize.
Felbermayr: To što mi sada vidimo na podacima stvarno ne odgovara tome. Mi moramo revidirati naše prognoze sa početka krize. Moramo se pripremiti na to da se ni u trećem kvartalu nećemo vratiti na normalni nivo. Za to smo suviše duboko pali.
SPIEGEL: Gdje su štete za njemačko gospodarstvo?
Felbermayr: Nastali su strahovi za budućnost koji su puno trajniji nego sama direktna prijetnja kroz virus. Nesigurnost o tome da li dolazi gospodarski rast i da li je vlastito radno mjesto sigurno, neće nestati ako mi sada opet počnemo otvarati restorane i granice. To vodi tomu da ljudi više štede i manje konzumiraju. Preduzeća su suzdržana u investiranju jer su manje spremni na rizik. Povjerenje u budućnost doživjelo je ozbiljan šok. Situacija u svjetskom gospodarstvu također ne pomaže: SAD su još usred krize, zemlje u razvoju moguće stoje tek pred velikim potresima.
„Na lockdown sam otpada dakle samo trećina štete“
SPIEGEL: Međutim do sada je ipak izostao veliki val stečaja i masovnog otpuštanja.
Felbermayr: Stečajeva ne može biti već i zbog toga što je suspendovana obaveza prijeve nesolventnosti. Aktueleni podaci o nesolventnosti su zbog toga potpuno bez smisla. Na tržištu rada smo opet štete u dijelovima prebacili u budućnost. Novac za kraći rad daje smisao samo tada ako gospodarski pad protiče u V formi. Međutim ako preduzeća zbog lošijih izgleda na prodaju ne mogu svoje radnike dugoročno držati, tada će doći do otpuštanja.
SPIEGEL: Koliko jako je pogođeno tržište rada?
Felbermayr: Za novac za kraći rad (Kurzarbeitergeld) prijavljeno je oko deset miliona zaposlenih. Nejasno je doduše koliko njih stvarno radi skraćeno i u kojoj mjeri, da li 20, 40 ili 60 posto. Međutim mi registrujemo značajan pad ostvarenih radnih sati. Procjene polaze od minusa od oko 15 posto. Bez novca za skraćeni rad nezaposlenost bi dakle odgovarajuće porasla, slično kao u SAD.
SPIEGEL: Mnogi ljudi nisu mogli raditi jer su restorani i prodavnice bili zatvoreni. Koliki je udio lockdowna na aktuelnim ciframa skraćenog rada?
Felbermayr: Prema našim procjenama službene mjere su direktno koštale 7 posto stvaranja nove vrijednosti i dotaklo oko 10 posto zaposlenosti. To je efekat zatvorenih pogona i radnji koje sada ponovo počinju sa radom. Međutim stvaranje dodatne vrijednosti umanjilo se vjerovatno za oko 20 posto. Dakle na sam lockdown otpada samo trećina štete na bruto domaćem proizvodu. Ja mislim da će se zbog toga jedna trećina, možda i jedna polovina radnika na skraćeno vrijeme sa okončanjem lockdowna vratiti regularnom zaposlenju. To je teško tačno utvrditi jer ne znamo koliki će biti efekat uzimanja novca za skraćeni rad bez pravog osnova: Koje firme su već prije bile u problemima i zatražile su novac za skraćeni rad samo zato što je to država napravila još atraktivnijim?
SPIEGEL: Vi ste ukazali na to da neke zemlje javljaju relativno male brojeve Covid – 19 infekcija ali moraju očekivati masivne gubitke. Naprimjer Grčka javlja samo par desetina slučajeva dnevno ali će imati pad od oko deset procenata. Je li to kriza sama po sebi?
Felbermayr: Efekti borbe protiv pandemije u vodećim industrijskim nacijama razbacani su geografski veoma široko. Upozorenja za putovanja i kriza turizma su osnovni problem Grčke. Drugi problem je povezan sa važnom ulogom grčkog brodarstva i grčkih luka koje su proteklih godina pojačali svoju poziciju na tržištu. Oni su sada brutalno pogođeni smanjenjem svjetske trgovine. Zbog toga mi sada trebamo evropske odgovore na krizu ili još bolje: globalne odgovore.
„Mladi ljudi će nositi najveći teret krize.“
SPIEGEL: Kriza pokazuje ranjivost umreženog svijeta. Hoće li globalizacija sada biti potisnuta?
Felbermayr: Ja polazim od toga. Trend je već postojao: Britanski „Economist“ je to veoma precizno nazvao “Slowbalisation”. Taj razvoj će se pojačati. Firme će pokušati da više proizvode u blizini svojih prodajnih tržišta. To ne znači nužno povratak u Njemačku, ali to može biti Poljska, Rumunija ili sjeverna Afrika. Kompleksnost lanaca isporuke biće reducirana, isporučioci diverzifikovani. Lageri će se povećavati. Sve to će tendencijalno gušiti globalnu razmjenu roba.
SPIEGEL: Šta to znači za Njemačku koja je dugo godina bila veliki dobitnik globalizacije?
Felbermayr: To je velika opasnost. To će biti napad iz okruženja na blagostanje Njemačke. Manje globalizacije u trgovini robama šteti Njemačkoj jer mašine i auta će se u budućnosti iz inostranstva manje kupovati u Njemačkoj nego će se direktno proizvoditi u Aziji ili Sjevernoj Americi. Na drugu stranu mogla bi se globalizacija usluga još pojačati a i zbog toga bi mogla Njemačka patiti. Mi doživljavamo upravo da razmjena podataka i mišljenja kroz telefonske konferencije dobro funkcioniše. To dopušta dalje razmišljanje: Zašto to ne bi moglo isto tako dobro funkcionisati između njemačkog poslodavca i radnika u Indiji? Kod usluga prijeti nam dodatni outsourcing.
SPIEGEL: Ko će u Njemačkoj ponijeti najveći teret krize?
Felbermayr: Mladi ljudi. Oni upravo trpe na poseban način kroz ograničenja rada škola. Dobro je istraženo kakve su u prošlosti bile posljedice zatvaranja škola. Naprimjer, u Drugom svjetskom ratu jedna cijela generacija nije dobila više obrazovanje i to je vodilo do gubitka prihoda sve do penzije. Kada trpi školsko obrazovanje ljudi to osjećaju 60 godina. I baš ova generacija će tada još morati otplaćivati dugove koji su sada napravljeni.
“There is no free lunch. Neko na kraju mora platiti ceh.”
SPIEGEL: Mnogi naučnici kao ekonomista iz Diseldorfa Jens Südekum predlažu da se dugovi stalno otplaćuju novim kreditima. Onda se ne moraju vraćati.
Felbermayr: Međutim to još uvijek masivno ograničava finansijski prostor djelovanja budućih generacija, naprimjer kod savladavanja budućih kriza. I Jens Südekum zna staru ekonomsku mudrost: There is no free lunch. Neko na kraju mora platiti ceh.
SPIEGEL: Ko će proći uglavnom dobro kroz krizu?
Felbermayr: U junu će se povećati penzije i to veoma pristojno.
„Možemo otplatiti Corona dugove za dvadeset godina bez velikih povećanja poreza.“
SPIEGEL: Ako dugovi treba da se otplate šta Vi kažete: Kada to treba da se dogodi?
Felbermayr: U svakom slučaju mi ne trebamo započinjati diskusije o otplaćivanju ili povećanju poreza već u 2021. Finansiranje preko zaduženja je u osnovi ispravno jer sve drugo bi bilo lošije. Ali u dvadesetim godinama moramo pokušati povratiti fiskalni manevarski prostor koji smo imali. Najednostavnije to ide naravno sa više rasta kao poslije 2009., ali tu bih bio skeptičan da li to još jednom tako dobro funkcioniše.
SPIEGEL: Zašto?
Felbermayr: Stanovništvo postaje starije. Usto dolazi preustroj globalnog sistema gospodarstva koji će nas usporiti. Zbog toga je situacija sasvim drugačija nego nakon posljednje krize. Tada – nakon 2009. – Kina je počela masivno da kupuje njemačke investicione produkte a i SAD je brzo izašla iz konjukturnog dna. Ta vremena su međutim prošla.
SPIEGEL: Odakle onda treba da dođe novac?
Felbermayr: Mi ćemo morati razmišljati o tome kako ćemo subvencije opet dobiti pod kontrolu. Naš institut svake godine pravi izvještaj o subvencijama zbog kojega nas mnogi ne vole. Ali na ulici leži puno novca: poreske privilegije, poseban tretman branši, dotacije sa sumnjivim dejstvom. Osim toga mora se sprovesti budžetska disciplina. Prema našim izračunima to bi bilo dovoljno da se otplate Corona dugovi u roku od dvadeset godina bez velikog povećanja poreza.
„Kriza rijetko dolazi dva puta iz istoga pravca. Sasvim je moguće da slijedeća kriza bude izazvana kompjuterskim virusom koji će uništiti našu sveukupnu digitalnu infrastrukturu.“
SPIEGEL: Međutim, šta ako nas prije toga pogodi slijedeća pandemija?
Felbermayr: Otvoreno priznajem da se malo brinem oko druge pandemije – isto tako malo kao i oko druge propasti Lehman Brothers. Iz trenutnih događaja mi svakako izvlačimo pouke. Mora se dakle vjerovatno pogledati u neki drugi ugao iz kojega mi aktuelno možda ne očekujemo nikakvu tešku krizu. To je pouka iz prošlosti: Kriza rijetko dolazi dva puta iz istoga pravca. Mi se zato moramo pitati kako možemo u cjelini postati otporniji, rezilientniji. Tema sigurnosti interneta mogla bi postati važna. Sasvim je moguće da slijedeća kriza bude izazvana kompjuterskim virusom koji će uništiti našu sveukupnu digitalnu infrastrukturu.
SPIEGEL: Šta je sa promjenama klime?
Felbermayr: Mi moramo ozbiljnije shvatati scenarije katastrofe. Naprimjer: Šta ćemo učiniti ako nekada u Njemačkoj ne bude padala kiša tri godine? To je doduše danas još nevjerovatno. Ali nevjerovatan je bio i scenarij da će istovremeno presušiti sva interbankarska tržišta kao što je bio slučaj 2008/2009. godine.
„… može se desiti, da stojimo nasuprot teoretičarima zavjere i populistima u velikoj mjeri bez argumenata.“
SPIEGEL: Vi učestvujete u apelu da se u Njemačkoj treba više i šire testirati na Covid – 19. Zašto?
Felbermayr: Žalosno je da to već odavno nije učinjeno. To je doduše skupo ali bi se odavno isplatilo: Kada bismo imali tačnije razumjevanje o tome koliko široka je zaraženost stanovništva tada bi se povećala vjerodostojnost kriznog menadžmenta. Mi trebamo bolje informacije o tome kakav uticaj su mjere lockdowna tačno imale. Kada takve stvari radimo bez evidencije može se desiti, da stojimo nasuprot teoretičarima zavjere i populistima u velikoj mjeri bez argumenata. To mi je velika briga.
SPIEGEL: Kako više testova treba da pomogne protiv toga?
Felbermayr: Mi danas ne možemo tačno reći koliko je lockdown stvarno ograničio širenje virusa – jer mi to nismo mjerili. Neki tvrde da je zaraženost stanovništva od početka bila znatno viša. Svuda tamo gdje nemamo osigurane činjenice najbolje se rađaju teorije zavjere.
Gabriel Felbermayr, rođen 1976., je od marta 2019. predsjednik Kielskog instituta za svjetsko gospodarstvo (IfW), profesor nacionalne ekonomije na Christian-Albrecht univerzitetu u Kielu i internacionalno renomirani trgovinski stručnjak.
spiegel.de 17.05.2020.
Autor/ica 👤 Benjamin Bidder
