GOLA LAŽ

Povezani članci

• Velika Britanija: Uhićeno 139 imigranata
• Putinova većina koja šuti
• Evropski parlament usvojio uredbe o azilu i migracijama
• Tajvanski predsjednički izbori: Problem za Kinu i glavobolja za SAD?
• Iračke snage nastavile bitku za Mosul nakon dve nedelje zatišja
• Islamska država prihvatila ponudu odanosti Boko Harama

Foto: Shealah Craighead/White House

• Nova diplomatska paradigma kao osnova za američki “Plan Stoljeća”, dvije godine pažljivo pripreman dokument na 181 str. iza kojeg stoji Jared Kushner, Trumpov zet, i mirovni posrednik, razotkrio  je, u punom smislu, brutalnu realnost koja je do sada bila vješto skrivana diplomatijom opsjene kako bi Zapad došao do svojih pravih ciljeva na Bliskom Istoku.

• Drugi to nikada nisu htjeli ili smjeli reći – “Nije moguća normalna palestinska država i priča o takvoj državi je – gola laž…”

• U minule tri decenije u svijetu je proizveden impresivan niz država za koje zapravo, niko od državnika koji ih je kreirao, danas, još pod oznakom “stroge tajne”, smatraju da ne mogu biti ozbiljne i normalne države.

Piše: Faud ĐIDIĆ

Činilo se na prvi pogled da tu nema ništa od sadržaja tradicionalne mirovne diplomatije. Da je sve drugačije. Povjerovali smo kako su pokopane stare, a uspostavljene nove diplomatske norme i inicijative. Ozbiljno smo se pozabavili činjenicom da je promovirana nova diplomatska paradigma. Ukazivano je na neke njene najvažnije poruke. S posebnom pažnjom pratili smo taj radikalan raskid sa međunarodnim pravom. Vidjeli smo, na naše zaprepaštenje, kako se svi najvažniji dokumenti, zajedno sa Poveljom UN, jednostavno ignorišu, zaobilaze ili čak, ruše.

Svijet je nadalje, ostao zatečen pred činjenicom da u vrijeme svečane promocije  “Plana Stoljeća” na prošlonedeljnoj ceremoniji u Jerusalemu nema predstavnika treće strane – Palestine. To nas je dodatno uvjerilo da Amerika nije više “časni posrednik” između strana u sukobu. Dovoljan signal, da novi mirovni sporazumi za dugogodišnje i najkrvavije konflikte više neće biti dizajnirani  bilo u Camp Davidu, Washigtonu ili, Daytonu.

U novim okolnostima, i, u ovom konkretnom slučaju, sve se kroji i dizajnira, u Tel Avivu, ili, bolje reći u vladajućem centru nadmoćne, dominantne zemlje u konfliktu. Upravo tu, u, središtu gdje se razvijaju i rastu ambicije “velikodržavlja” i nekadašnje slave i moći, ovjerava se plan, i, pečati sudbina “slabije strane” u sukobu. Znamo da tu, oni moćni, određuju  budućnost i sudbinu nacije ili države u konfliktu.

I, ova nova Trumpova paradigma strašno uznemiruje i potkopava našu sigurnost. Nije to samo saznanje kako se Amerika temeljito mijenja. To je mnogo više. To je onaj strašni momenat kada se slamaju sve naše iluzuje. To su trenuci razotkrivanja ili otrežnjenja. Iza velike zavjese koja se podiže vidimo kako se strovaljuje cijela civilizacija. U nevjerici dotičemo tu okrutnu realnost koju već dugo živimo. A to je realnost u kojoj su ljudi beznadno podijeljeni u dvije glavne grupe–  oni superiorni, nadmoćni, čisti i, oni podređeni, miješani, prljavi, izvan civilizacije; jedni su – ljudi a, drugi  – pod-ljudi. Jedni, kojima pripada sve, a drugi, kojima pripadaju samo mrvice sa stola. Jedni koji imaju pravo vojno kontrolisati zrak, vodu, puteve, usjeve, teritoriju i drugi koji trebaju biti zahvalni što su kontrolisani, podjarmljeni i što im je oduzeto pravo povratka u zemlju, na svoje ognjišta, koji treba da se zahvaljuju jer im je oduzeto pravo na memoriju, identitet, jezik.

I sada da pitam!?

Da li je ovo stvarno, bila revolucionarna diplomatska paradigma!?

Da li je Trump “Vizijom Mira” najavio nešto novo, drugačije, posebno!?

Da li je sa ovim dokumentom ispisanim u 6 poglavlja na 181 stranici, pokopao jedan normalni i oblikovao jedan drugi – strašni svijet nove, defektne zemlje!?

Ne!

To nije revolucionarna diplomatska paradigma, i, sa njom se ne pokopava jedan svijet.

Ova Trumpova paradigma  samo razotkriva brutalnu realnost koja je do sada bila vješto skrivana.

Trump je zapravo, ogolio ono što drugi nikada nisu htjeli ili smjeli reći.

On je samo jasnije ponovio – “gospodo, nije moguća normalna palestinska država”.

Rješenje: “dvije države” je – “gola laž”.

Nije moguće da uz jednu državu poput – Izraela, normalno funkcioniše druga država – Palestina, koja sa svim funkcijama normalne države donosi izrazito neželjeni rezultat, a to je da njeno stanovništvo ima pravo na povratak na svoje ognjište, da se osigura nesmetano kretanje miliona protjeranih i da se njima, kao povratnicima osigura kompenzacija, ekonomski prosperitet, sigurnost.

I sjetite se samo kako su lideri Zapada, kako su samo Bush ili Blair sa čeličnom ozbiljnošću, uoči same invazije na Irak, govorili o rješenju po principu “dvije države” kao jedino mogućem i jedino pravdenom rješenju. Kako su samo širom političkog spektra generacije lidera i političara Zapada oblikovali svoje vanjske politike na principu “dvije države” tj. po principu  jednakih prava i za Jevreje, i za  Palestince na normalnu državu i na siguran život i prosperitet svakom od njih.

Sva priča o “normalnoj državi” bila je samo izlika za poduzimanje nekih drugih akcija i pokrivač za postizanje i ostvarivanje nekih drugih ciljeva.

I što sada!? Što je ostalo od te normalne države za Palestince!! Samo puka fantazija o državi!

Umalo, puka šala. Na jedvite jade sklepana zemlja sastavljena od enklava, kantona, međusobno povezanih putevima, nadvožnjacima, tunelima. Zemlja tobože cvatuće demokratije, izuzetnog ekonomskog rasta u naseljima koja bi bila izgrađena u pustinji, Silikonskim centrima za koje bi novac putem izraelskog ministarstva finansija osiguravali Arapi.

Da li je zapravo, iko na Zapadu ozbiljno i vjerovao u takvu državu!!

Ne, nije nikada!

Naravno, Trumpov “Plan Stoljeća” je izdaja Palestinaca i izdaja racionalnog političkog Uma Zapada.

Ali to nije samo nešto što se samo odnosi na Trumpa i što je njegova osobina.

To je ono što su svi ranije zapravo, mislili, željeli, što su skrivali, ili priželjkivali.

Trump je samo skinuo pokrivač iza kojeg su vješto decenijama skrivane prave namjere i pravi planovi.

Upravo takav cinični imperijalni politički Um, pogotovo u minule tri decenije, proizveo je niz država osuđenih na tihi nestanak, država u stanju hronične slabosti, inherentno nemoćnih država, država u stanju neprekidnog haosa, država ili enklava kontrolisanih od prvih susjeda, ili, je taj isti um proizveo  entitete sa prećutnom saglasnošću da nekada prerastu u države (BiH, Sjeverna Makedonija, Istočni Timor, Sjeverni Kipar, Nagorno Karabah, Južna Osetija, Transhistrija, R Srpska…)

Sve do danas priča o normalnoj državi bila je zapravo, diplomatska predstava za javnost. Palestinci, podijeljeni, obasjani i zaluđeni reflektorima te velike scene i pažnje, odbijali su sve planove vjerujući toj predstavi da će se nekada vratiti “ona Palestina”. I tek danas, kada je Trump sa svojim zetom Jared Kushnerom, ponudio plan da žive na 15% teritorije, suočili su se sa najokrutnijom istinom. Gdje se to oni stvarno nalaze. Možda Palestinci i nisu previše očekivali od sunitskih diktatura koje vode MBS i MBZ ili egipatski general El Sisi. Ali, njihovo pravo razočarenje bila je “slatka izdaja” Zapada, čvrsta i stalna obećanja o rješenju po principu “dvije države”. Čekajući i vjerujući, dobrim dijelom krivicom Zapada, oni su dospjeli na najtežu raskrsnicu pred kojom se može naći jedan narod ikada u modernoj povijesti čovječanstva – potpisati dobrovoljno ropstvo, dobiti status pod-ljudi, ili, konačno nestati.

A sada da se usudim pitati.

Da li je neko od važnih lidera Zapadu ikada, dok je krojio državu od 2 entiteta, distriktom, 14 vlada i stotine ministarstava, ikada ozbiljno razmišljao o BiH kao normalnoj državi u budućnosti.

O BiH kao državi koja bi, kada preuzme funkcije normalne države omogućila povratak miliona prognanih tamo odakle su protjerani.

Upravo o takvoj BiH kojoj nisu tri decenije ranije dozvolili da se odbrani.