Gaza na rubu eksplozije

Povezani članci

• Turska: Privedeno 118 pripadnika prokurdske stranke
• Obama: Američki vojnici u Siriji u misiji “uvježbati, savjetovati i pomoći”
• Francuska raspoređuje 10.000 vojnika radi jačanja sigurnosti
• Amerikanci mislili da napadaju ISIS, greškom pobili 80 sirijskih vojnika
• Američko opravdanje za napad na generala Sulejmanija: Danas ovako, sutra onako
• Ellsberg i Trump

Dok se stanovnici Gaze dave u patnjama i gutaju bolove i gorčinu tuge, frakcije žive u tornjevima od slonove kosti.

Piše: Mumin Bsaiso- Al Jazeera

Pronicljivo sagledavanje palestinske realnosti otkriva velike opasnosti koje vrebaju Palestince ipalestinsko pitanje, u slučaju da, ne daj Bože, u narednom periodu propadnu napori za postizanje međupalestinskog pomirenja i okončanje unutarnjih podjela.

Evidentni znaci odugovlačenja i odgađanja uoči dijaloga između pokreta Fataha i Hamasa u Dohi će bez sumnje upaliti crveno svijetlo upozorenja i pokrenuti goleme valove briga i strahovanja da se pružena šansa ne izgubi i time palestinska situacija uvede u pećnicu kriza i izazova.

Jačanje blokade

Nije tajna da će se, u slučaju neuspjeha međupalestinskog pomirenja između Fataha i Hamasa, kao prvi povratni talas desiti intenziviranje nepravedne blokade koja je u području Gaze nametnuta još od prije deset godina, što znači novi recept među receptima boli i patnje za stanovnike tog područja, koji podnose bolove kao nepovratnu sudbinu bez ikakvog tračka nade za izlaz i spasenje.

U Gazi se dešava čudo. Umjesto olakšanja za bolesnike koji pate i umiru zbog kontinuiranog zatvaranja graničnih prelaza, za studente koji su izgubili budućnost zbog ubitačnih partijskih interesa koji sprečavaju postizanje dogovora o načinu funkcionisanja graničnog prelaza, za trgovce kojima se nameću porezi jedni za drugim, za široke narodne skupine izmorene bijedom i neimaštinom – neki rade na ustanovljenju ovih patnji, pa čak ih podižu i na novi nivo, kojeg ne može dozvoliti ni razum, ni logika, ni religija niti savjest.

Dok šetate ulicama Gaze vidite obrise tuge na licima većine i zaprepastit će vas znaci odsutnosti na licima, a kada se nekom obratite, otkrit ćete duboku tragediju koju u sebi skrivaju.

Gazi i njenim stanovnicima nije bio dovoljan legendarni otpor koji su pružili u tri izraelska razorna rata tokom perioda manjeg od pet godina, niti je bila dovoljna njihova veličanstvena istrajnost  pred talasima izraelskih neprijateljstava  tokom proteklih godina.Nije bilo dovoljno njihovo dostojanstvo u borbi za koru hljeba i dječiji zalogaj, lišeni struje,vode, plina, goriva, u životu u kojem se kapaljkom zadovoljavaju osnovne potrebe sve dok frakcionaši iznova ne poklone još više povoda za jačanje blokade i guranje područja Gaze u prostor nepodnošljivog požara bola i patnje.

To što se dešava u Gazi je tragedija po svim mjerilima i bilo bi nužno da se udruže nacionalni palestinski napori, iznutra i izvana, radi suočavanja sa blokadom, da se spasi narod iz patnji koje su smrvile njihovo biće, rastrgale njihovu sadašnjost i budućnost, blokirale njihove ambicije i težnje, ugušile njihove nade i radosti, i učinile brigu i tugu njihovim nerazdvojnim saputnikom.

Slike hiljada mladića koji su završili fakultete i pridružili se koloni besposlenih i redovima nezaposlenih, mladića kojima su zbog blokade zameteni putevi, zaustavljene i radionice u kojima su radili.

Gazu dave bez milosti, kolju je od uha do uha, dok se na to niko ne osvrće, frakcionaški proračuni do njih ne dosežu ni izbliza ni izdaleka.

Što se tiče ekonomije, svaki dan donosi novi ekonomski kolaps. Ovaj kolaps je dvostran. Sa jedne strane rezultat je okupacione politike opsade koja sprečava uvoz sirovina, nužnih i osnovnih potreba, a s druge strane dejstva poreske politike koju nameću državni aparati u Gazi, koji jedino poznaju logiku naplate, ne vodeći računa o vanrednim okolnostima koje su šokirale trgovački i ekonomski sektor i odvele mnoge u stečaj i propast.

Na kojim onda temeljima može da se zasniva istrajnost otpora Gaze i njenih stanovnika u narednom periodu, u slučaju da se, ne daj Bože, nastavi ili intenzivira blokada?

Duboke podjele

Onaj ko prati stanje naroda i frakcija u području Gaze, prirodu problema i kriza sa kojima se suočavaju zbog intenziviranja blokade, odsustva nacionalnog dogovora, dubine podjela između dva dijela palestinske domovine, shvatit će da se Gaza ubrzano približava momentu eksplozije i da se nivo strpljenja skrivenog u srcima njenih stanovnika već približio svom kraju.

Kriza električne energije se iz dana u dan uvećava, kriza saliniteta vode zagorčava život stanovnicima Gaze, nezaposlenost se širi kao požar u slami, porezi se ne osvrću na patnje naroda i lome njihova leđa. Nivo očaja i frustracije je dosegao prevelike razmjere, što se odrazilo na porast  samoubistava kao rezultat intenzivnog siromaštva, bijede, tereta životnih troškova, nepostojanja mogućnosti da se osiguraju nužne potrebe.

Dok se stanovnici ovog područja dave u patnjama i gutaju žestoke bolove i gorčinu tuge, frakcije žive u tornjevima od slonove kosti daleko van dometa svakodnevnih patnji i briga naroda, i ne shvataju koja je količina ljutnje i tjeskobe nagomilane u njihovim grudima, koja sliči na žar koji gori ispod pepela.

Bez obzira na vapaj naroda, povišene glasove koji se žale na jake bolove i rane, na loše stanje i bez obzira na pozive, zahtjeve i molbe, koje se svakodnevno upućuju odgovornima, vlastodržcima, donosiocima odluka, da se okončaju njihove patnje ili se bar smanji na najmanju moguću mjeru, vlasti i donosioci odluka su i dalje u jednoj dolini, a narod u drugoj.

Njihove ruke kao da su potopljene u hladnu vodu, i uopšte ne osjećaju ruke naroda potpuno uronjene u vatru koja prži.

Potpuno je jasan strah od mogućnosti da unutrašnje stanje eksplodira posebno u području Gaze, koja kipi od patnje i teških kriza, kao što je potpuno jasan i strah da se ne plane iskra sukoba među narodom i njegovim nacionalnim i islamskim frakcijama.

Ono što dokazuje ovu pretpostavku je činjenica da je kod ogromne većine stanovnika ovog područja nivo podnošljivosti tekuće životne situacije postao sasvim minoran, i čini se da nemaju više snage da podnesu novu fazu bola i patnji te  da su skoro istekle zalihe njihovog strpljenja da trpe bijedu i nevolje.

Ovakvo dijagnosticiranje stanja nije krivo predstavljanje realnosti, već prikaz istinske situacije reflektovane u stanju među narodom, i dovoljan je samo jedan istraživački krug posjete stanovništvu iz raznih slojeva gdje je nivo tjeskobe dosegao svoj maksimum da bi se spoznala ozbiljnost vremena u kojem žive stanovnici područja, i da se shvati koja ogromna odgovornost je na plećima donosioca odluke, da spriječe sukobe prije nego se oni dese, i da spase situaciju prije nego bude kasno.

Unutrašnji kolaps

Nije diskutabilno da su istrajnost i unutrašnja palestinska koherentnost  glavni razlog i najveći podsticaj za otpor  izraelskom beskrupoloznom teroru, i njegovim rasističkim planovima tokom proteklog perioda.

Svi uspjesi i ostvarenja koje je postiglo palestinsko pitanje, kao i svo bogatstvo prekrasnog palestinskog otpora okupatoru tokom svih perioda, njihova moć da generišu intifade i da podignu snažne narodne mase koje su ponizile ponos okupatora.

Sve to se zasnivalo na temeljima čvrste unutrašnje strukture  koja je formirala najveću tvrđavu za odbranu palestinskog pitanja, i koja je bila gorivo i podstrek za nastavak borbe na putu nacionalnog oslobođenja.

Naravno da  nastavak sadašnjeg unutrašnjeg stanja podjela eventualno nosi u sebi klice skorog palestinskog unutrašnjeg urušavanja koje će sa jedne strane, možda, zahvatiti palestinski politički sistem i zvaničnu instituciju, a i mnoge postojeće strukture, a s druge strane će možda zahvatiti društvene strukture i moral zajedništva svih Palestinaca.

O realnosti situacije svjedoče pokazatelji slabosti koja snažno razjeda srž političkih i društvenih palestinskih struktura, tako da su vlasti i institucije koje pripadaju političkom sistemu na Zapadnoj obali kao i na području Gaze u žalosnom stanju i u očima naroda najviše liče na ruševine koje su nastale kao rezultat podjela, beznadežne strukture od kojih se očekivalo da će ostvariti nacionalne ciljeve i povratiti ugled palestinskog nacionalnog projekta.

Među narodom je uveliko opao nivo palestinskog patriotizma, što se jasno pokazuje u uzdržavanju od učešća u obilježavanju nacionalnih povoda kao i deficit interakcije sa velikim nacionalnim pitanjima, a sve za račun prepuštanja isključivo brigama o svakodnevnim životnim potrebama u sjeni teške životne situacije.

Sve ovo pogađa neosvojive temelje koji su branili unutrašnji palestinski front od urušavanja tokom svih prethodnih perioda, gasi palestinski duh prkosa i odlučnosti, efekte volje, čvrstine i istrajnosti, širi u njima očaj i frustracije pred nemogućnosti da se i dalje istrajava u ovakvim okolnostima, i u njima usađuje apatiju i povlačenje u sebe da se posvete svojim ličnim problemima daleko od značajnih nacionalnih pitanja i golemih izazova.

Propast palestinskog pitanja

Nema nikakve sumnje da palestinsko pitanje do danas nije doživjelo žestoku stagnaciju nakon prve katastrofe (Al Nakba Al Ula) 1948. godine, sve dok se nisu desile političke i geografske podjele polovinom 2007. godine.

Na regionalnom i međunarodnom nivou od kada su se desile podjele urušeno je dostojanstvo Palestinaca i dignitet njihovog pitanja. Potom su se na njih sručile nevolje i katastrofe i palestinsko pitanje više nije imalo snažno prisustvo na regionalnim i međunarodnim agendama. Naprotiv, povremeno je imalo slabu prisutnost i uglavnom je bilo na začelju interesovanja.

Iz dana u dan dižu se glasovi mnogih Palestinaca, Arapa, muslimana, ljubitelja slobode iz cijelog svijeta koji podržavaju palestinsko pitanje, sa pozivom upućenim objema podijeljenim palestinskim stranama da zatvore stranicu prošlosti i počnu sanirati katastrofalne posljedice koje su podjele nanijele palestinskom pitanju na regionalnom i međunarodnom nivou.

Oni polažu velike nade u tekuće napore za okončanje podjela, očekujući od svakog kruga razgovora između Fataha i Hamasa, da će se pojaviti tračak nade koji će ih možda izvući iz očaja i nezabilježene frustracije, i otvoriti im put ulaganja zajedničkih napora u cilju suprotstavljanja okupatoru i  njegovim politikama na raznim međunarodnim i regionalnim pozornicama te povratiti poznati zamah i tradicionalnu vitalnost koju je palestinsko pitanje uživalo tokom proteklih godina.

Nažalost, stavovi mnogih arapskih i islamskih zemalja su postali taoci frustracije generisane neprestanom palestinskom unutarnjom fragmentacijom i neslogom, što ih je podstaklo da preurede svoje prioritete, među kojima je nasilno bilo odsutno pitanje Palestine zbog gluposti njenih političara – vlastodržaca i nosilaca njene zastave.

Stoga neuspjeh novg kruga razgovora između Fataha i Hamasa koji je okarakterisan kao zadnji i odlučujući će „ne daj Bože“ nanijeti još više štete palestinskom pitanju i gurnuti ga sve dalje stazom nestanka.

Ukratko, palestinsko nacionalno pitanje je danas na raskrsnici puteva – ili će zakoračiti putem jedinstva i sloge, i tako spasiti palestinsku unutrašnju situaciju pomoću zajedničke palestinske strategije, ili će se zabarikadirati iza ličnih interesa i partijskih agenda i time se stropoštati u blato patnje, sukoba i propasti.