G-7 države povećavaju pritisak
Veliki strah od eskalacije u Libiji

Povezani članci

• Stupile na snagu izmjene ruskog Ustava
• U Lozani nastavak pregovora, oprečne ocjene o postignutom napretku
• EU komesar za zdravstvo optužio Salvinija za ‘velike laži’
• Putin podržao angažman OESS-a u Ukrajini
• Asad poslao tenkove na građane
• Predsjednički kandidat Džalili: Novi tvrdolinijaš želi vladati Iranom

Foto: EPA

Uredio: Ešref Zaimbegović

Moćni libijski general Haftar želi zemlju bogatu naftom dovesti pod svoju kontrolu. Pun je samopouzdanja i ignoriše UN. Ipak posmatrači smatraju da nije tako jak kako to izgleda.

Međunarodna zajednica povećava pritisak na libijskog generala Chalifa Haftara i zahtjeva zaustavljanje njegovog prodora prema glavnom gradu Tripoliju. G-7 države su u subotu na sastanku ministara vanjskih poslova pokazali veliku zabrinutost za situaciju u sjevernoafričkoj zemlji. Bilo bi dobro da Savjet bezbjednosti UN da jasan signal „da se mora okončati vojna eskalacija“, rekao je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass na rubu sastanka u bretonskom obalskom mjestu Dinard.

Savjet bezbjednosti UN pozvao je u petak Haftara i njegovu samozvanu Libijsku narodnu armiju (LNA) da obustave sve vojne pokrete. „Za konflikt ne postoji vojno rješenje“, rekao je njemački ambasador u UN Christoph Heusgen u jednoj izjavi koju je on pročitao u ime Savjeta bezbjednosti.

Zasada se apeli ne prihvataju

Signal Savjeta bezbjednosti je jasno upućen Haftaru. Krug G-7 bio je jedinstven u tome „da mi moramo koristiti sve naše  mogućnosti da bi izvršili pritisak posebno na odgovorne u Libiji, posebno na generala Haftara da spriječe svaku dalju vojnu eskalaciju“. I ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov pozvao je, prilikom posjete u Egiptu, strane u konfliktu na dijalog bez preduslova.

Apeli za sada ostaju bez odjeka. Svjedoci javljaju u subotu sukobe južno od Tripolija. Haftarovi protivnici očigledno pokušavaju da presjeku njegove puteve opskrbe. Zasada je nejasno da li su pristalice generala uspjele da zauzmu internacionalni aerodrom južno od Tripolija koji je od 2014. van pogona.

Haftar je u četvrtak dao naređenje svojim trupama za pokret na Tripoli gdje je sjedište međunarodno priznate vlade Fajsil al- Sarradža. Sedamdesetpetogodišnji general želi zauzeti glavni grad i zemlju bogatu naftom ujediniti pod svojom kontrolom. U svakom slučaju on mora računati sa jakim otporom u Tripoliju zbog čega posmatrači imaju strah od novog građanskog rata.

UN su uprkos eskalaciji odlučne da održe kanferenciju pomirenja planiranu za sredinu aprila u gradu Ghadames. „Mi i dalje radimo na političkom rješenju za Libiju“, rekao je posrednik UN za zemlju u krizi Ghassan Salame u Tripoliju.

Operacija generala znači novu eskalaciju u zemlji koja je od pada dugogodišnjeg diktatora Muammara al. Gaddafija 2011. potresana krizama. Već godinama bore se razne milicije za moć i privilegije a dvije vlade rivaliziraju jedna sa drugom: jedna u Tripoliju, jedna sa Haftarovim saveznicima na istoku. Više posrednika UN nisu uspjeli da nađu rješenje.

Jedna od najuticajnijih figura Libije

Haftar se proteklih godina razvio u jednu od najuticajnijih figura Libije. On uživa ugled vojnika kome je politika tek na drugom mjestu. Nekada je podržavao Gaddafija i pripadao je njegovim snagama kada je ovaj došao na vlast 1969. Kasnije je došlo do razlaza. Kada je Haftar 1987. pao u zarobljeništvo u susjednom Čadu. Gaddafi ga je ostavio da tamo leži. Oslobođen je uz pomoć SAD gdje je nakon toga dvije decenije živio u egzilu. Iz toga vremena potiče i optužba da je agent CIA.

Nakon svoga povratka u Libiju 2011. već jednom je pokušao da dođe na vlast pučem ali je puč jadno propao. U posljednje vrijeme međutim uspio je sa dosta spretnosti da proširi svoj uticaj sa istoka daleko na zapad, često bez većeg otpora. U tom smislu on stvara veze sa lokalnim milicijama u zemlji koja je podijeljena na mnoge etničke grupe i plemena. Simpatije nalazi Haftar i kod Libijaca kojima je dugogodišnji haos preko glave i koji se nadaju u jednog jakog čovjeka koji će zemljom vladati i stabilizirati je.

Haftar se pokazuje kao borac protiv navodnih radikalno – islamskih snaga i zbog toga može računati na podršku iz inostranstva, prije svega iz Egipta i Ujedinjenih arapskih emirata. Oni posmatraju generala kao svoga čovjeka koji se bori protiv islamističke Muslimanske braće koju su oni proglasili za terorističku organizaciju. Dobre kontakte njeguje Haftar i sa Saudijskom Arabijom i Rusijom a podržava ga i Francuska. U njegovim trupama su i plaćenici iz Čada i Sudana.

Međutim kritičari upozoravaju, jer oni u 75-godišnjaku vide okretnog vojnika, da on želi zemlju potčiniti autoritarnoj vladavini. Doduše Haftar se izjašnjava za izbore ali ništa ne preduzima da ih provede. Umjesto toga prošle godine rekao je magazinu „Jeune Afrique“ da Libija još nije zrela za demokratiju: „Možda bi to mogle ostvariti slijedeće generacije.“

Izgleda da je Haftar siguran u sebe i ignoriše čak  i UN. Početak ofanzive najavio je dok je šef UN Antonio Guterres boravio u Tripoliju. Ovaj je htio pripremiti mirovnu konfereciju koju organizuje UN.

Libijski posmatrači već dugo ne smatraju Haftara tako jakim kako se on izdaje jer je prenapregao svoje snage. Njegov savez sa lokalnim milicijama je labav i može se opet raspasti. „Haftar se precjenjuje“ twitira ekspert za Libiju Berlinske zaklade za nauku i politiku Wolfram Lacher.

faz.net