Evropski sjaj Donalda Trumpa
Povezani članci
Kako je američki milijarder postao vodeći predsjednički kandidat republikanaca zahvaljujući trikovima svojstvenim evropskim političarima.
Piše: Fahrudin Smailović- Al Jazeera
Kandidat za nominaciju Republikanske stranke na predsjedničkim izborima u SAD-u Donald Trump ne prestaje šokirati javnost izjavama, nakon što je objavio nominaciju za predsjedničke izbore.
Analitičari njegove postupke porede s modernim populističkim pokretima koji su u Evropi uspjeli potisnuti sa scene stranke koje su desetljećima vladale.
Tokom predizborne kampanje, ovaj milijarder izjavio je nešto što je nasmijalo čak i one koji ga ne podnose. Mlađim pristalicama Republikanske stranke u Iowi pružio je priliku da se provozaju njegovim helikopterom.
Kada je ušao u helikopter s troje djece, jedno od njih imalo je pitanje koje nije očekivao.
Plavokosi Batman
“Gospodine Trump, jeste li vi Batman?” upitao je devetogodišnji William Bowman.
Milijarder se nije dao zbuniti, pa je odgovorio: “Jesam, ja sam Batman.”
Njihov razgovor je prvo osvanuo na društvenim mrežama, a zatim su ga prenijeli i američki mediji, uz komentar da “i Trump ponekad može biti simpatičan”.
Uprkos skandaloznim izjavama koje prate njegovu kampanju, Trump je, prema posljednjim anketama, smanjio zaostatak u odnosu na demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton na samo šest posto sa 16 posto, kolika je razlika bila u julu.
Trump se popeo na čelo popisa potencijalnih republikanskih kandidata, a u julu je pretekao najizglednijeg protivnika Jeba Busha.
Kontroverzni milijarder tri puta je najavljivao da će se uključiti u predsjedničku trku. Konačno, u 69. godini, iznenadivši čak i svoje prijatelje, odlučio se na taj korak.
Analitičari podršku Trumpu tumače kao izraz suprotstavljanja uspostavljenom poretku, a ne odobravanja njegove ideologije. Amerikanci su se izgleda zasitili političkih razmirica, klanova po političkim dinastijama (čitaj: George W. Bush i Bill Clinton) i sistema po kojem uglađeni ljudi obećavaju stvari koje nisu u stanju ispuniti.
Politički analitičar Conor Friedersdorf navodi da su dvije vrste ljudi koji podržavaju Trumpa: oni koji iskreno vjeruju da je on najbolji izbor da vodi Ameriku i oni koji su zadivljeni njegovim vrtoglavim uspjehom.
Društvene mreže reagirale na Trumpove izjave [Instagram / Artbybrianmeyer]
Evropska scena
Politička komedija i populizam doživjeli su uspjeh na evropskoj sceni. Pokret Pet zvijezda, koji je osnovao i vodi komičar Beppe Grillo, ostvario je uspjeh na antipolitičkom raspoloženju.
Ovaj pjesnik i narodni revolucionar drma politički vrh Italije zahtjevima za ukidanjem eura i izlaskom iz eurozone u Italiji, koja nikada nije bila siromašnija od vremena Drugog svjetskog rata, a u kojoj se čak i regija Veneto pokušala otcijepiti od Rima, u martu prošle godine, s 90-postotnim izlaskom birača na virtualnom referendumu. Grilla mnogi smatraju “barometrom krize”, gromobranom koji prikuplja glasove ljudi koji protestiraju.
Bivši italijanski premijer Silvio Berlusconi prošlog mjeseca je proglašen krivim i osuđen je na tri godine zatvora zbog podmićivanja jednog senatora 2006. godine u nastojanju da sruši tadašnju vladu lijevog centra.
Medijski tajkun Berlusconi bio je uvučen u seriju sudskih procesa, da bi ranije ove godine, zbog utaje poreza, odslužio jednogodišnju kaznu obavljanja društveno-korisnog rada.
Posljednji u nizu Berlusconijevih skandala je izjava da mu je ruski predsjednik Vladimir Putin predložio da postane ministar ekonomije u ruskoj Vladi i ponudio mu rusko državljanstvo.
“U Italiji sam gurnut na marginu dešavanja, a Putin je rekao da je spreman dati mi državljanstvo i povjeriti mi Ministarstvo ekonomije”, rekao je Berlusconi.
Berlusconijeva glasnogovornica kasnije je kazala da se njen šef samo šalio kada je to kazao, a Putinov glasnogovornik je objasnio da ruski predsjednik nije baš mislio na posao kada je prijatelju Italijanu nudio podršku.
Antiimigrantska retorika
Analitičari fenomen Berlusconija i Trumpa povezuju s pojavama u mnogim evropskim demokratijama. Stranke desnog ili lijevog centra, koje su dominirale evropskom scenom proteklih decenija, gube bitku pred novim političkim pokretima. Zajedničko kod tih pokreta je to da su uspjeli uklopiti populizam i nacionalizam u borbu protiv vladajućih evropskih sistema.
Teška ekonomska situacija u Evropi potakla je rast desetaka novih stranaka. U kontekstu kontinuiranog slabljenja socijalne zaštite i neprilagodljivosti laburista kao nositelja alternativne politike, sve veći broj glasača “zaštitu”, traži u UKIP-u, stranci koja kao “odgovor” nudi još više liberalne ekonomske politike, u kombinaciji s antiimigrantskom retorikom. Vođa UKIP-a Nigel Farage, marljivo održava imidž direktnog čovjeka “iz naroda”.
Desničarska Danska narodna stranka postala je druga najveća stranka u toj zemlji tako što je kombinirala antiimigracijsku politiku s predanošću da zaštiti socijalne programe koji služe domaćim Dancima. U susjednoj Švedskoj demokrate pokušavaju napraviti sličan podvig. Francuski Nacionalni front bilježi rast uprkos stalnim unutarstranačkim sukobima.
Najuspješniji ljevičarski populistički pokreti u južnoj Evropi – Podemos u Španiji, Pokret pet zvijezda u Italiji i Syriza u Grčkoj – jednako agresivno ispoljavaju anti-establišment ponašanje kao i desničari.