Dva podijeljena pogleda na rješenje sjevernokorejske krize

Povezani članci

• Problem usklađenosti
• Rus osuđen na zatvor zbog ‘lažnih’ vesti o invaziji Moskve na Ukrajinu
• Sigurnost bez ovisnosti
• Putin: Rusija ide ka brisanju talibana sa liste ekstremista
• Najgore tek dolazi
• Dve tužbe u SAD protiv Facebook-ovog monopola

 Ova je zemlja sada započela propagandu baziranu na njenoj spremnosti za rat. Američki dužnosnici smatraju kako je Sjeverna Koreja već odavno prešla crvenu liniju koju joj je postavila Bijela kuća. Stoga se mogu i uočiti neke vojne naznake. Sada je jedan broj američkih ratnih brodova i nosača aviona prisutan na istoku Azije a u ovaj region upućeni su i dodatni nosači. Sa druge strane, Amerika ima blizu stotinjak lovaca F-16 u južnoj Koreji. Ako neće biti iskorišteni za eventualni vojni napad kakva im je onda uloga?

Amerika i Evropska unija

Raketni eksperimenti; to je siže posljednjih izazova Sjeverne Koreje. Ova zemlja je do sada izvršila veliki broj raketnih eksperimenata koji su paralelno s tim izazvali ograničenja i međunarodnu zabrinutost. U Trumpovom mandatu ova dešavanja su sa dvije strane poprimila ozbiljniji tok. Prije nešto više od dva mjeseca Pyongyang je izvršio šesti raketni eksperiment želeći testirati interkontinentalni balistički projektil. Cilj ovog eksperimenta sa interkontinentalnim balističkim projektilom je mogućnost dosezanja američke teritorije kao sjevernokorejskog neprijatelja br. jedan. Raketni eksperiment koji je Sjeverna Koreja izvela u maju dosegnuo je najveću udaljenost od 4 000 km. dočim su balistički projektili konstruirani za udaljenost do 6 000 km. Ali raketni eksperiment izveden prije dvije sedmice izazvao je promjenu ravnoteže. Na Dan američke nezavisnosti južnokorejski mediji su izvijestili o uspješno izvedenom balističkom eksperimentu od strane sjevernokorejskog susjeda. Uspješnost ovog raketnog eksperimenta potvrdili su i vojni eksperti koji smatraju da je ova raketa u mogućnosti dosegnuti teritoriju Savezne države Aljaske i američke zrakoplovne baze. Nakon uspješno izvedenog eksperimenta, Kim Jong Un, predsjednik Sjeverne Koreje, nazvao je ovaj čin „poklonom“ Amerikancima na Dan nezavisnosti što je izazvalo oštre reakcije Bijele kuće. Američki predsjednik koji je ranije ocijenio da su pregovori jedan od načina prevazilaženja krize nakon ovoga je Sjevernoj Koreji zaprijetio vojnim napadom a sličnog je stava bio i Keri Gardner, član Senata i predsjednik komiteta za međunarodne odnose u pitanjima Istočne Azije i Pacifika. U svom izlaganju u Centru za međunarodna strateška istraživanja Washington on je, između ostalog, kazao da će SAD posegnuti za svakim sredstvom: ekonomskim, diplomatskim a i vojnim, ukoliko bude potrebno, s ciljem sprječavanja raketnih aktivnosti Pyongyanga kao i zaštite američkih saveznika. Pažnju je također izazvao i istup Nikki Haley, stalne američke veleposlanice u UN-u. Haleyeva je dan nakon sjevernokorejskog balističkog eksperimenta na zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a saopćila kako će SAD-e razmotriti sve mogućnosti vlastite i odbrane saveznika, uključujući i vojne operacije, te da će ukoliko budu prisiljene SAD-e vojnom operacijom zaustaviti Pyongyang.

SAD, dakle, insistiraju na tvrdim opcijama, štaviše i vojnim protiv Sjeverne Koreje, dočim Evropska unija nastoji plasirati svoju političku težinu na globalnoj diplomatskoj sceni pojavljujući s u ulozi medijatora. Trump propagira vojni pristup koji, čini se, nije podržala nijedna zemlja. Prije nekoliko dana, Federica Mogherini, visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, izrazila je neslaganje sa vojnim mjerama Washingtona te istakla da je stajalište Evropske unije proširenje sankcija Sjevernoj Koreji. Mogherinijeva se osvrnula na neke diplomatske relacije između EU i Sjeverne Koreje te ocijenila da je politički proces put za rješavanje krize na korejskom poluotoku. Evropska unija insistira na mirnom nuklearnom razoružavanju Sjeverne Koreje. Na tom fonu se visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU obratila i u Bruxellesu. Prije nekog vremena su i ministri vanjskih poslova zemalja članica EU izrazili podršku naporima Južne Koreje za rješavanje krize mirnodopskim putem, napose dijalogom. Stječe se dojam da je stav EU po pitanju rješavanja krize na korejskom poluotoku u suprotnosti sa američkim kursom.

Ratni apetiti Amerike na Istoku Azije su dodatno zakomplicirali situaciju na korejskom poluotoku. SAD smatraju kako će ovaj dio svijeta imati iznimnu važnost u globalnoj političkoj budućnosti, naročito u američkoj kontroli međunarodne politike i njenim hegemonističkim aspiracijama. Glavnina američkih argumenata vezano za kontrolu političko-ekonomskih procesa u budućnosti bazirana je na prisustvu u susjedstvu zemalja, kao što su Kina, Rusija, Japan i Koreja. Stoga Washington insistira da se kriza u ovom regionu privede kraju onako kako to odgovara Americi, odnosno da Amerika vodi glavnu riječ. Neki vjeruju da Amerika ne blefira kada govori o poduzimanju vojnih mjera protiv Sjeverne Koreje. Ova je zemlja sada započela propagandu baziranu na njenoj spremnosti za rat. Američki dužnosnici smatraju kako je Sjeverna Koreja već odavno prešla crvenu liniju koju joj je postavila Bijela kuća. Stoga se mogu i uočiti neke vojne naznake. Sada je jedan broj američkih ratnih brodova i nosača aviona prisutan na istoku Azije a u ovaj region upućeni su i dodatni nosači. Sa druge strane, Amerika ima blizu stotinjak lovaca F-16 u južnoj Koreji. Ako neće biti iskorišteni za eventualni vojni napad kakva im je onda uloga?
SAD u bliskoj budućnosti neće imati tendenciju da tenzije sa Sjevernom Korejom rješava diplomatskim koracima. Drugim riječima, Amerika ne želi postizanje političkog rješenja sa ovom zemljom. Dužnosnici Trumpove vlade koji insistiraju na izvrgavanju Sjeverne Koreje najžešćem mogućem pritisku središte svog djelovanja baziraju na izolaciji Pyongyanga. Bijela kuća to čini na svim poljima: ekonomskom, diplomatskom i vojnom. Washington primoravanjem i gramzljivošću uz saradnju sa Južnom Korejom, Japanom, Kinom nastoji slijediti svoj kurs prema Sjevernoj Koreji. U tom kontekstu moguće je da ova zemlja poluči i eventualnu korist od Evropske unije. Američki cilj je stopiranje, amortiziranje i u konačnici uništenje sjevernokorejskog nuklearnog programa. Zauzvrat je Sjevernoj Koreji ponuđeno smanjenje tenzija i garantiranje sigurnosti.

Evropa želi imati temeljnu globalnu ulogu i premda EU insistira na dijalogu u rješavanju sjevernokorejske krize ali neki su u svemu ovome objavili i neke preduvjete. Oni vjeruju kako jednostrani pritisak nije dovoljan za rješavanje krize te da povećanje sankcija Sjevernoj Koreji treba sprovesti u saradnji sa Kinom kako bi se Pyongyang uozbiljio. Neke članice EU i dalje održavaju svoje uobičajene kontakte sa Sjevernom Korejom i u tom pogledu Unija nema neutralnu ulogu. Prije ovoga Unija nije imala nikakvu ulogu na istoku Azije i u šest lateralnim pregovorima sa Pyongyangom te sada želi stupiti na političku scenu u ovom regionu. Štaviše stječe se dojam da je EU tražila od južnokorejskih i kineskih visokih zvaničnika da se aktivnije uključe u proces kao medijatori. Evropa smatra da ne postoji drugi pristup za rješavanje problematike osim diplomatskog. Pri tome ministri vanjskih poslova zemalja članica Unije ističu kako Rusija i Kina nisu dovoljno uključene u proces te da nisu smanjile svoje trgovinske veze sa Pyongyangom. Bruxelles, Seul i Peking ne vjeruju da samo sankcije mogu primorati Pyongyang da zaustavi svoj nuklearni program već nužnost za predupređivanje vojnih sukoba vide u političkim razgovorima. Ovakav pristup bi vodio približavanju Kine i Evrope te kreativnijoj globalnoj ulozi EU. Za rezultat, Evropa može ovoj zemlji prodati više naoružanja i tehnologije a veliki broj Amerikanaca smatra kako ovo dugoročno predstavlja veliku prijetnju za globalnu američku poziciju.

Naravno, Evropljani su nezadovoljni svojom nemoći da budu prisutniji i utjecajniji na globalnoj sceni. EU diplomacijskim ulaskom u Aziju želi Rusiji i SAD-u odaslati poruku kako ima globalne želje koje uključuju i ekonomsko-diplomatski aspekt. Naravno EU je suočena sa unutrašnjim neusklađenostima uz to što Evropa nema nikakvu poziciju niti vojni interes u regionu Istočne Azije. S druge strane, ukloniti birokratske zapreke koje ometaju njenu kreativnu ulogu za Evropu je veoma teško. Uprkos tome, ovakav evropski pristup može doprinijeti da Peking i Seul na evropski prijedlog gledaju kao na opciju naspram Trumpove vlade. Južna Koreja je zabrinuta ovakvom situacijom da bi mogla biti gubitnik naspram velikih sila u regionu. Stoga ova zemlja podržava prijedlog EU o medijatorstvu. Korejska kriza a „ne“ svijet po mjeri američkog militarizma te posljednji eksperimenti Sjeverne Koreje sa interkontinentalnim balističkim projektilima izazvali su žestoke reakcije američkih dužnosnika koji su Pyongyangu zaprijetili vojnom intervencijom. To je neispravan način rješavanja spora koji je naišao na neslaganje ostatka svijeta uključujući i EU.

Jasno je da je EU poučena iskustvima iz 2001 i 2003 godine američkim vojnim napadima na Afganistan i Irak te da zna da rat i militarizam ne samo da ne doprinose rješavanju međunarodnih izazova nego na postojeću krizu proizvode i novu čije je rješavanje puno kompliciranije. Generalno uzeto, postoje najmanje tri pristupa oko sjevernokorejskih nuklearnih i interkontinentalnih balističkih eksperimenata: prvo vojni napad koji razmatra Washington a koji nije naišao na odobravanje do sada; drugo suzdržavanje od huškačkih koraka sa ciljem smanjenja vojnih tenzija na korejskom poluotoku, stav koji zastupaju Rusija i Kina; treće pristup Vijeća Evrope i dužnosnika EU koji se temelji na pojačavanju sankcija koje bi primorale Sjevernu Koreju da ide u korak sa Svjetskom zajednicom.