Dogovor u svađi oko budžeta: evropska bolest USA

Povezani članci

• U Njemačkoj podignuta građanska tužba protiv turskog predsjednika Erdogana
• ‘Guardian’: Brexit bi mogao biti odgođen do 2021.
• Hiljade Španaca na protestu za dostojanstvo
• Južna Afrika uvodi nove mjere u borbi protiv korona virusa
• UN: Na ivici gladi 18 miliona osoba u Jemenu
• Američki katolici podržavaju istospolne brakove

By: Wolfgang Münchau

Dogovor u US-svađi oko budžeta ne znači za globalnu ekonomiku ništa dobro. Najvažniji problemi nisu riješeni, nesugurnost ostaje. Politika predjednika Obame sve više liči na tzv. salama taktiku kancelarke Merkel – sa dramatičnim poslijedicama za najveću ekonomiju na svijetu

U USA počinje nova godina tako kako se stara završila u Evropi: Sa jednim pseudo dogovorom, koji rješava politički konflikt na samo nekoliko sedmica i samo odgađa  ekonomsku katastrofu. Predsjednik Barack Obama naučio je od kancelarke Merkel kako se odnositi prema krizama. Za svetsko godpodarstvo u 2013. godini ne znači dogovor Obame a američkog Kongresa ništa dobro.   Teatar, koji smo minulih dana mogli pratiti u Washingtonu, podsjetio me je na spašavanje Grčke prije dva mjeseca – ako se to može tako nazvati. Političari su bili konfrontirani sa navodno apsolutnom časovom granicom jer je Grčka morala u decembru ulagačima vratiti posuđeni novac. Dogovorili su se–slikovito rečeno–u pet minuta poslije dvanaest.

USA nisu također, na prvi dan u novoj godini, preskočile fiskalnu liticu, kad su se Bijela kuća i vođe pregovarača iz Senata dogovorili oko jednog mini paketa. Podignuti su porezi za najbogatije i produžena su smanjenja poreza predsjednika George W. Busha ze većinu  poreskih obveznika. Bio je to jedan mali paket jer su dvije druge važne teme izdvojene: granica zaduženja i budžetski izdaci.  Samo površno gledano i u Washingtonu kao i u Brusselu riješen je jedan akutni problem. Politika je sa aspekta prijeteće opasnosti pravovremeno reagovala. Međutim ko si malo protrlja oči, brzo će uočiti, da je ovdje postignut ekstremno truli kompromis. Grčka je je uprkos svoga navodnog spasenja bankrot. A USA su spriječili pad preko tzv. fiskalne litice tako što su krenuli sada prema jednom novom ambisu.

Nemojte me, moliv vas, pogrješno razumjeti. Problem u USA je naravno potpuno drugačiji nego onaj u Euro zoni. USA su nasuprot Grčkoj solventne. Oni imaju vlastitu Narodnu banku, koja je, ne samo teoretski, u poziciji da štampa novac, nego je također u praksi spremna da ide do ekstremnog da bi pokrenula gospodarstvo. Problem Amerike je zakonom utvrđena granica zaduživanja od 16,4 biliona dolara. USA su ovu granicu već sada dostigle.

Sa par finansijskih trikova može se problem još jedan ili dva mjeseca premostiti, ali tada stoji zemlja ponovo pred istim problemom kao i sada. A tada postaje ozbiljno. Do sada su se dogovorili političari na poreskim stopama. Problem budžeta međutim nisu riješili. U slijedećim mjesecima ide o pitanje da li će se i koliko smanjiti izdaci ili će se granica zaduženja jednostavno podići. Republikanci insistiraju na smanjenju izdataka. Ako oni to proguraju , bio bi to konac, već danas oskudne, američke socijalne države. Demokrati hoće više poreze i povećanje granice zaduženja.

Republikanci će uspjeti sa 60 ili 70 procenata                                                                 

Problem je da je Obama, kroz svoje popuštanje u poslednjim pregovorima, signalizirao da nije spreman dopustiti da zemlja padne preko fiskalne litice. Republikanci su time došli u bolju pregovaračku poziciju. Ja cijenim da će kompromis, koji se očekuje u slijedećim sedmicama, sadržati značajna kraćenja izdataka i samo simbolično povećanje granice zaduženja. Time će republikanci ostvariti 60 do 70 postotaka svojih zahtjeva. A time je dugo očekivano oživljavanje gospodarstva u ovoj godini za određeno vrijeme mrtvo.   Također u Evropi je nedostajuća odlučnost u rješavanju problema osnov za trajnu recesiju na jugu Evrope. Ko će već investirati u Grčkoj ako budućnost zemlje u Euro zoni ostaje nesigurna? Kao “salama taktika” opisana politika Savezne kanzelarke funkcioniše za Njemačku politički izvrsno – pogotovo što njen izazivač radi pogrešno sve što je moguće pogrešno uraditi -, ali za Grke vodi ova politika otezanja direktno u provaliju.

Ono šta Evropu i Ameriku momentalno ujedinjava je više nego nesposobnost za rješavanje krize, to je izbor pogrešnog puta. Jer pad preko fiskalne litice ne bi bio najgore moguće rješenje. Takođe i neuspjeh pregovora za otpisivanje grčkih dugova ne bi bio katasrofa , kako je sebi Merkel i drugi predstavljaju. Najgori scenariji na obje strane su upravo oni koji nam sada predstoje. To su polagani bankrot Grčke i permanentna budžetsko politička nesigurnost u Americi. Oboje je dovoljno da se opravak svjetskog gospodarstva odgodi ili čak zaustavi.

Problem je tamo kao i ovdje rješiv, i to još uvijek. Međutim za to je potrebno političko vođstvo koje mi niti u Evropi niti u USA nemamo. Merkel je politički jaka ali na osnovu pogrešnog razumjevanja krize ne koristi tu snagu da demonstrira vođstvo na evropskom nivou. Obama je obdareni borac u izborima ali jedan razočaravajuči predsjednik koji dopušta da ga republikanci često izigraju.

Dugo prognozirana promjena globalne ekonomske sile postaje sada jasnija nego ikad: Odvija se kroz niz, samim sobom izazvanih nezgoda koje su se mogle spriječiti.

Prevod: Ešref Zaimbegović

spiegel.de