Dogovor o atomu: Sporazum sa Iranom je dobar i za Izrael

Povezani članci

• Tragična figura liberalne ideologije
• Švedska protjeruje čovjeka koji stoji iza nedavnih spaljivanja Kurana
• Između Amerike i Kine
  Njemačka će se morati odlučiti
• Ferguson gori: Nema optužnice protiv policajca koji je upucao crnog 18-godišnjaka
• Martin Tais: Kako je London riješio problem zagađenog zraka
• Obama: Štetne izjave Netanyahua protiv Arapa

Benjamin Netanjahu: izraelski premijer kritikuje dogovor u Ženevi

Benjamin Netanjahu kritikuje sporazum sa Iranom. Pritom je taj dogovor  i u interesu Izraela. Premijer mora razmisliti: umjesto maksimalističkih zahtjeva treba se konačno vratiti u realnost.

Komentar piše: Raniah Salloum
Preveo: Ešref Zaimbegović

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu ne dopušta nikakvu sumnju na to šta on misli o privremenom dogovoru sa Iranom u njegovom atomskom programu. Njegov opis dogovora varira od „vrlo loš“ preko „opasan“ i „glup“ do „vrlo vrlo loš“ i „istorijska greška“.

Pritom je dogovor sa Teheranom dobar i za Izrael. Doduše proturječe uslovi atomskog dogovora Netanjahujevim željama: iranski atomski program neće biti uništen kako je on zahtjevao. On neće biti ni zamrznut, nego – jako iznenađujuće – samo ograničen na prelazno doba od šest mjeseci. Kako će se stvari nakon toga razvijati je otvoreno pitanje. Ipak uslovi iz Ženeve su realistična osnova na kojoj se može izgraditi trajno rješenje.

Izraelski premijer mora akceptirati realitet: Teheran je godinama, radeći bezobzirno, stvorio činjenice koji se ne mogu vratiti nazad. Za drastične mjere, rat u Iranu, izgleda da niko nije spreman: sve drugo je međunarodna zajednica pokušavala godinama – kazne, sve oštrije sankcije, cyber rat, nerazjašnjeni atentati na atomske stručnjake i redovite prijetnje vojnim napadima. Međutim uprkos svim kaznenim mjerama Teheran je razvijao tajno i nepopustljivo svoj atomski program.

Prije ili kasnije Iran će moći napraviti atomsku bombu. Pitanje je da li to Teheran stvarno želi – ili hoće da ima samo mogućnost za to. Zato je potrebno povjerenje na obje strane i mjere koje se mogu kontrolisati koje će još biti izazov  za mnoge, duge pregovore. Međutim u Ženevi je u najmanju ruku za to  ispaljen startni hitac.

Netanjahu se mora naučiti da živi sa Islamskom Republikom

Jačina sporazuma iz Ženeve je u tome da predstavlja početak normaliziranja odnosa sa Iranom. To je signal Teheranu da je međunarodna zajednica spremna da akceptira Islamsku Republiku.

Paradoksalno je da upravo to leži u interesu Izraela. Iran je danas jedan od najozbiljnijih neprijatelja Izraela. Iransko vođstvo koje se može označiti za racionalno je bolje za Izrael nego vođstvo visoko paranoično, koje vjeruje da se cijeli svijet zavjerio protiv njih i čeka na najmanji znak slabosti.

Izraelskoj sigurnosti više doprinosi oprezno opipavanje na obje strane koje teži ka više povjerenja i predvidivosti nego Netanjahuovi emocionalni govori.

Iransko rukovodstvo je 2009. uspješno i brutalno zaustavilo proteste i odtada se oprezno mijenjalo – od ideologiziranog vanjsko političkog kursa konfrontacije ka više pragmatizma. Ono se čvrsto drži  u sedlu i neće nestati u dogledno vrijeme.

Može se ne voljeti vođstvo u Teheranu – i za to postoji mnogo dobrih razloga, počevši od situacije u oblasti ljudskih prava do podrške brutalnim milicijama i režimima u inostranstvu. Ipak i Netanjahu će se morati naučiti da živi sa njima.

spiegel.de