Buenos Aires piscima nudi i materijalnu utjehu
Povezani članci
Argentinski pisac Alberto Laiseca kaže da mirovina daje dostojanstvo “onima koji su naporno stvarali književnost”
BUENOS AIRES — Ovaj se grad ne diči samo golemim knjižarama koje su otvorene i nakon ponoći, širokim avenijama kojima su nekoć šetali slavni književnici poput Jorgea Luisa Borgesa i Palacio Barolom, te bizarnim neogotičkim neboderom nadahnutim Danteovom “Božanstvenom komedijom”.
Danas pisci imaju još jedan razlog da ovdje žive, a to su mirovine. U sklopu programa kojemu je cilj osnažiti “kralježnicu društva”, kako su to tvorci zakona objasnili 2009., grad Buenos Aires daje mirovine piscima koji imaju objavljena djela. Otkako je zakon nedavno stupio na snagu, mirovinu je dobilo više od 80 pisaca, a najviša iznosi 900 dolara te upotpunjuje njihov slabašan umirovljenički prihod. “Program je sjajan i pruža dostojanstvo nama kojima smo čitavog života naporno stvarali književnost”, kaže jedan od uživatelja mirovine, Alberto Laiseca (71), koji je napisao više od deset horor romana. Ovaj je sustav mirovina odraz nastojanja da se u Argentini osnaži već vrlo snažna književna tradicija španjolskog govornog područja — odmah ćemo se sjetiti Borgesa, proslavljenog pjesnika i pisca kratkih priča, ali Argentina se diči i klasicima kao što je “Facundo: civilizacija i barbarstvo”, jedno od glavnih djela latinoameričke književnosti 19. stoljeća, a napisao ga je Domingo Faustino Sarmiento, koji je kasnije postao predsjednik Argentine. Argentina je iznjedrila brojne istaknute književnike 20. stoljeća, poput romanopisaca Ernesta Sábata i Roberta Arlta, a u posljednjih nekoliko godina u Buenos Airesu je književna scena ponovno živnula. Od 22 autora koje je časopis Granta nedavno odabrao kao najbolje mlade pisce koji pišu na španjolskome osam ih je iz Argentine.
Uvjeti za ostvarivanje književničke mirovine poprilično su strogi. Pisac mora imati najmanje 60 godina i biti autor najmanje pet knjiga koje su objavile poznate izdavačke kuće. Mirovine mogu dobiti pisci fikcije, poezije, književnih eseja i drama. Cilj je piscima omogućiti dohodak u visini osnovne plaće gradskih dužnosnika.
“Ne bismo to nazvali mirovinom, već nagradom za prepoznati književni doprinos”, kaže Graciela Aráoz, pjesnikinja i predsjednica Argentinskog društva pisaca. “Cilj je širiti užitak čitanja jer nas ono sprečava od pretvaranja u zombije.”
Simon Romero
Charles Newbery doprinio izvještaju