Bombe na Siriju
Naš rat

Povezani članci

• Teroristi u Keniji ubili 36 ljudi
• U Beču masovni protesti zbog najavljenog produžetka epidemioloških mjera
• Novi vođa s vizijom iz prošlosti
• Irak: Američka vojska izvela nove napade na uporišta IDIL-a
• Eskalacija nezadovoljstva građana u Bagdadu, demonstranti upali u parlament
• Sjeverna Koreja se opasno naoštrava za rat

Foto: DPA

Uredio: Ešref Zaimbegović

Trump baca dobre bombe, Asad i Putin zle? Ne. Nigdje se zapadnjačko licemjerstvo ne pokazuje  kao u Siriji. I mi snosimo krivicu za ovaj rat.

Cijeli svijet ismijava i prezire Donalda Trumpa. Postoji samo jedna stvar za koju dobija pohvale: bombardovanje. Tako je bilo prije godinu kada su SAD napale jedan aerodrom u Siriji. A tako je i ovaj put: Više od sto krstarećih raketa ispalio je Trump zajedno sa Britancima i Francuzima na Siriju koja leži u ruševinama – i cijeli Zapad mu aplaudira. Čak i njemačka kancelarka nalazi riječi hvale a ona Trumpa baš ne podnosi. To je apsurdno.

Bombe koje je ovaj trojac bacio su uzaludne, pogrešne i lažljive. Uzaludne, jer na toku ovoga rata neće ništa promijeniti. Pogrešne, jer i dalje slabe međunarodno pravo umjesto da ga jačaju. I lažljive jer odvraćaju od krivice Zapada.

Ovaj rat je ostavština Baracka Obame. Nevjerovatno je da ova činjenica ne igra nikakvu ulogu u gorčini oko rata u Siriji. Bez Baracka Obame, bez SAD, bez Zapada ovaj rat bi odavno bio istorija. Nevjerovatan je cinizam i istorijska laž sa kojom se Zapad sam oslobađa suodgovornosti za veliki broj žrtava, dugo trajanje borbi i okrutnosti ovoga rata.

Obama je htio da se Asad sruši. CIA je počela 2013. da naoružava i trenira sirijske pobunjenike – obim tajnog projekta bio je oko jedne milijarde dolara. Trump je obustavio program prošle godine. Jer nije uspio. “Washington Post” je pisao prošlog ljeta: „Obamina politika je imala stvarno za cilj pat na bojnom polju. Vlada se nadala da će to dovesti do pregovora sa kojima bi se okončao ovaj konflikt.“

Ova politika pata koštala je života stotine hiljada ljudi. Sirijski rat je zbog toga  i rezultat neuspjelog pokušaja promjene režima. To što je uspjelo u Iraku i Libiji – ako bi se to obzirom na rezultate moglo tako nazvati – završilo je u Siriji katastrofom.

Bez zapadnog miješanja Asad bi odavno stabilizovao svoju moć i nastavio svoju bliskoistočnu despotiju. Umjesto toga CIA je slabila Asadov režim i prvo je pripremila put za islamiste  – a onda za Ruse. Sirija je još jedan primjer pogrešnih procjena američke geopolitike.

Posebna je ironija da je baš Barack Obama, Vladimiru Putinu, koga je prezirao, stvorio mogućnost da se na Bliskom istoku razvije kao odlučujuća snaga.

Kojoj svrsi su služili najnoviji vazdušni napadi? Vojni odnosi snaga u Siriji neće se promijeniti. Zato je bilo suviše malo bombi. Bilo je rečeno da upotreba hemijskog oružja ne smije ostati bez odgovora. Međutim taj argument je ciničan.

Prema najvećim procjenama u sirijskom ratu oko 4000 ljudi bili su žrtve hemijskog oružja. To je manje od 1% ljudi koji su u proteklih sedam godina tamo izgubili život. Broji li se žrtva, koja se u podrumu ugušila od gasa, više? Jer, da se tako izrazimo, ta žrtva igra u sasvim drugoj ligi – politički, u međunarodnom pravu –  nego ljudi koji su sasvim konvencionalno raskomadani raketama, haubicama, pogođeni mecima, zatrpani ruševinama, umrli od bolesti ili nedostatka hrane? Rado bi se znalo mišljenje mrtvih. Nažalost njih ne možemo pitati.

Međunarodno pravo, koje se sada treba braniti, nije pomoglo stotinama hiljada mrtvih u ovome ratu. Ne isplati se održavati mu važnost ni samo jednim ljudskim životom. Uostalom to se i ne događa: Po dosadašnjim saznanjima Asad će i dalje moći svoj narod mučiti hemijskim oružjem.

Slike mrtve djece prisiljavaju nas na djelovanje. Ne može se ništa ne raditi. Međutim pošto politika moći Zapada u Siriji nije uspjela ostaje nam samo simulacija. Patnje su realne.

Smrt je realna. Bol je realna. Ali politika zapada je nadrealna. Nama se radi o higijenskim odnosima. Pravna higijena. Moralna higijena. Ove bombe su bačene za nas. Ne za žrtve rata u Siriji.

Ako nam je stalo do žrtava postoji samo jedno rješenje: trenutno povlačenje da bi se rat konačno završio.

spiegel.de