Bjeloruska opozicija želi obnoviti proteste protiv Lukašenka

Povezani članci

• Brunej: Na snagu stupio zakon o kamenovanju za homoseksualni akt
• Izraeski parlament se samoraspustio, slede novi izbori
• Tuk na Fejsbuk
• SAD objavile nove sankcije protiv Irana
• НИ ПРЕСЕДНИК БУГАРСКЕ НЕЋЕ ВИШЕ ДА ОДГОВАРА ЗА СУДБИНУ ЗЕМЉЕ
• Hyundai uvodi radne subote, radnici dobiju skoro dvostruku satnicu

foto: Reuters

Manji broj Bjelorusa je tokom zime izlazio na ulice tražeći svrgavanje dugogodišnjeg autoritarnog čelnika Aleksandra Lukašenka usred hladnog vremena, brutalnog odnosa vlasti, a moguće i umora, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Piše: Tony Wesolowsky

Čelnica opozicije Svetlana Tihanovskaja u februaru je izrazila žaljenje što je prodemokratski pokret “izgubio ulice”, ali je obećala da će potražiti preporod na proljeće – počevši s okupljanjem 25. marta širom temlje, kada se obilježava Dan slobode, odnosno godišnjica kratkotrajne Bjeloruske republike osnovane 1918.

Lukašenko, međutim, ne pokazuje znakove spremnosti na kompromis, a njegovi najviši sigurnosni zvaničnici obećali su da će se oštro suprotstaviti novim velikim protestima.

Bjelorusija je u previranjima otkako je Lukašenko, koji je na vlasti od 1994. godine, ostvario ubjedljivu pobjedu i šesti mandat na predsjedničkim izborima za koji milioni Bjelorusa vjeruju da su bili namješteni. Glasanje je uslijedilo nakon velikih skupova širom zemlje koji su ukazali na snažnu podršku Tihanovskaji, dok njene pristalice tvrde da je ona stvarna pobjednica uprkos službenom rezultatu koji pokazuju da je dobila 10 odsto glasova.

Nepristrasni međunarodni posmatrači nijedne izbore koji su provedeni s Lukašenkom na vlasti nisu označili slobodnim, poštenim i demokratskim.

Poslije izbora uhapšeno je više od 30.000 ljudi, na stotine ih je pretučeno u pritvoru i tokom demonstracija, a najmanje četiri osobe ubijene su u vladinim represijama. Brojni su navodi o mučenju.

Lukašenko i njegov najuži krug stavljeni su pod sankcije Zapada koji je također odbio priznati kao legitimnog lidera Bjelorusije, što ga je navelo da se još više okrene savezničkoj Rusiji za podršku.

Tihanovskaja, koja je uslijed intenzivnog pritiska države nakon izbora otputovala u Litvaniju, najavila je 18. marta kampanju onlajn glasanja tražeći od Lukašenka da stupi u pregovore s bjeloruskim demokratskim pokretom. Predlaže da razgovorima posreduju Ujedinjeni narodi i Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE).

“Svako od vas zna da je zemlja u krizi i to se može riješiti mirnim putem samo međunarodnim pregovorima”, rekla je Tihanovskaja u izjavi.

Rekla je da je onlajn incijativa također imala podršku Koordinacionog vijeća koje je zaduženo za nadgledanje demokratske tranzicije i Baj pol (By_Pol), koji okuplja bivše bjeloruske službenike osiguranja i zvaničnike koji su prešli u opoziciju, kao i druge demokratske snage.

Tihanovskaja je rekla da što više Bjelorusa glasa u internetskoj kampanji, “to će svijet glasnije čuti naš zahtjev da mirno riješimo krizu bez ikakvih žrtava”. Osudila je Lukašenka jer je “pljunuo u lice milionima Bjelorusa” odbivši odstupiti nakon izbora 9. avgusta.

Već od 19. marta oko 460.000 ljudi dodalo je svoja imena u znak podrške pozivima na dijalog na nezavisnoj platformi Golos, koja je pokrenuta prošle godine radi praćenja spornih predsjedničkih izbora u Bjelorusiji i koja nadgleda onlajn glasanje.

Apel Tihanovskaje upućen Bjelorusima uslijedio je dan nakon što je govorila na videokonferenciji Odbora za vanjske poslove američkog Zastupničkog doma, pozivajući Vašington da pooštri sankcije ciljajući suce, državna preduzeća, službenike osiguranja, vladine tajkune i obrazovne i sportske službenike.

“Ljudi sada pate i umiru. Bjelorusi više nego ikad trebaju vašu pomoć”, rekla je u obraćanju 17. marta.

Hoće li se okupljanja ponoviti?

Lukašenkove protivnike mogao bi čekati težak put.

Šanse za ponovna okupljanja koja su se u prvim danima protesta povećala na preko 100.000 ljudi nakon spornog glasanja neizvjesne su, tvrdi Kamil Klijsinski, viši saradnik Centra za istočne studije OSW sa sjedištem u Varšavi. “[Bjeloruski] ljudi zaista su umorni, razočarani i prije svega zastrašeni velikom represijom koju posmatramo posljednjih mjeseci”, rekao je Klijsinski.

Bjelorusija prolazi kroz “krizu ljudskih prava bez presedana”, navodi se u izvještaju koje je Visoka komesarka UN-a za ljudska prava Mišel Bašle (Michelle Bachelet) podnijela Vijeću UN-a za ljudska prava 25. februara.

Veliki protesti naišli su na “masovna proizvoljna hapšenja i lišavanja slobode” uglavnom mirnih demonstranata, zajedno sa “stotinama optužbi za mučenje i zlostavljanje”, rekla je Bašle tog dana na ženevskom forumu, dodajući da “niti jedna od stotina pritužbi na djela mučenja i zlostavljanja” nije istražena.

Oštre presude

Posthumnom presudom donesenom istog dana, sud u Bjelorusiji proglasio je Henadza Shutaua, kojeg su sigurnosne snage ubile u avgustu 2020. godine, krivim za nepoštivanje policijskih naredbi.

Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) je 17. februara saopštio da su policijski organi dan prije izvršili racije širom zemlje usmjerene na branitelje i aktiviste ljudskih prava, pretražujući njihove domove i kancelarije pritvorivši najmanje 40 ljudi.

Više od 400 ljudi osuđeno je “zbog učešća u nelegalnim masovnim događanjima i protestima koji grubo krše javni red”, saopštilo je bjelorusko Glavno tužilaštvo 17. marta. Tužioci su naveli primjere ljudi koje su progonili, uključujući i 35-godišnjeg muškarca koji je “objavio uvredljive komentare protiv zakona na društvenoj mreži Odnoklassniki”. Najviša izrečena kazna bila je 10 godina.

Prošlog mjeseca, 16-godišnji Mikita Zalatarov, koji boluje od epilepsije, osuđen je na pet godina maloljetničkog zatvora zbog učešća u, kako su vlasti opisale, “masovnim neredima”. Bjeloruska grupa za ljudska prava “Vyasna” navodi ga kao političkog zatvorenika.

Bloger Igor Losik, koji je uhapšen u junu 2020. pod optužbom za pripremanje javnog nereda uoči glasanja u avgustu, okončao je štrajk glađu 16. marta i smješten je u samicu. Losik, koji je konsultant RFE/RL-a za nove medijske tehnologije, pokušao je prerezati vene i započeo je štrajk glađu 11. marta kada su protiv njega podignute nove, neutvrđene optužbe.

‘Neprijatelji države’

Lukašenkova vlada opravdala je svoje postupke proglašavajući demonstrante pijunima stranih sila spremnim da izazovu haos.

Na sastanku s Lukašenkom 9. marta, Ivan Tertel, šef KGB-ove agencije za državnu sigurnost, govorio je o “neviđenom pritisku na našu državu” stranih aktera, bez ikakvih detaljnih objašnjenja. Ne pružajući dokaze,tvrdio je da je njegova agencija otkrila planove za “destabilizaciju situacije” u Bjelorusiji 25. i 27. marta.

“Tertel je na državnoj televiziji rekao da KGB ‘zna sve’ o svim pripremama za demonstracije 25. marta i njihove će reakcije u skladu s tim biti prilično oštre”, rekao je Klijsinski.

Komandir snaga Ministarstva unutrašnjih poslova Mikalaj Karpijankov nedavno je opisao bjeloruske demonstrante kao “neprijatelje naše države”, prije nego što je obećao da će s njima “sa zadovoljstvom” postupati brzo i grubo kao i u prošlosti.

Karpijankov je poznat po tome što nije samo jurio i premlaćivao demonstrante u Minsku, već je branio upotrebu vatrenog oružja protiv njih, a navodno je snimljen kako raspravlja o planovima za izgradnju zatočeničkih logora za one koji su bili uhapšeni u napadima.

Njegovi komentari objavljeni su u vrijeme kada je državna televizija izvijestila da trupe Ministarstva unutrašnjih poslova vrše vježbe zbog mogućih masovnih nereda, prikazujući dio opreme koja bi se mogla rasporediti u takvim slučajevima.

Budući da su Bjelorusi suočeni sa sve većim brojem represije i protesta, Lukašenko ostaje prkosan.

Na skupu hiljada lojalista u Minsku u februaru, Lukašenko je protest protiv njegove vladavine oštro kritikovao kao “pobunu” u stranoj režiji i zakleo se da će 2021.“biti presudna”.

“Prijenos [moći] nije moguć u Bjelorusiji”, rekao je Lukašenko 2. marta, raspravljajući o svojim prošlogodišnjim razgovorima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u ruskom crnomorskom ljetovalištu Soči. Rekao je da će novi ustav biti usvojen početkom 2022. godine, naglasivši da to neće dovesti do prijelaza iz njegove vladavine i dodajući da “prijenos moći” nije bio na dnevnom redu kada se sastao s Putinom.

‘Vulkan nezadovoljstva’

Razgovori su bili prvi put da su se dvojica lidera lično sastala od septembra 2020. godine, kada je Putin dao Lukašenku 1,5 milijarde dolara državnog kredita. Događaju su prethodili potpisivanje sporazuma o pretovaru bjeloruskih goriva (preusmjerenih iz Litvanije) u ruske luke od strane ministara saobraćaja obje države u Moskvi 19. februara. Govorilo se da će Putin pružiti dodatnih tri milijarde dolara Lukašenkovoj vladi tokom njihovih razgovora, ali oni su odbijeni.

Bjeloruska ekonomija teško je pogođena ne samo političkim previranjem jer preduzeća, posebno izuzetno profitabilno IT poslovanje, bježe iz Bjelorusije, već i pandemijom COVID-19 kojom je, prema kritikama, Lukašenko loše upravljao zbog nedonošenja mjera ograničenja.

Lukašenko ima i drugih briga. Telegram-kanal Neksta (Nexta), povezan s opozicijom, emitovao je 8. marta dokumentarni film u kojem se detaljno opisuje njegov luksuzni životni stil, uključujući 17 raskošnih rezidencija, flotu luksuznih automobila i satova i “harem”.

Osim udarca na njegov imidž kao čovjeka iz naroda, Lukašenko bi se na političkoj fronti mogao suočiti s izazovom u nastojanju da prikupi naklonost Kremlja, koji je do sada ostao pri njemu odbacujući opoziciju predvođenu Tihanovskajom kao zapadnu marionete.

U Minsku se 6. marta održao osnivački kongres proruske stranke Sojuz (Unija). Sojuz se smatra opozicionom frakcijom koja favorizuje čvršću bjelorusko-rusku integraciju. Njen predsjednik, Sergej Lusč, rekao je da je “nasilnim raspršivanjem prvih protesta u Minsku” Lukašenko zapravo bio nelegitiman,dok je Rusiju pozvao da “igra aktivniju ulogu u stabilizaciji situacije”.

Kratkoročno, Lukašenko će se možda moći nositi s novim talasom protesta, rekao je Klijsinski.

“Ali to ne znači da je Lukašenko definitivno pobijedio”, dodao je. “On sjedni na ‘vulkanu’ nezadovoljstva koji osjeća većina Bjelorusa i ne može biti siguran da je sve pod punom kontrolom.”

RSE