ENG
„Lijeva partija kao da je pustila lisicu u kokošinjac“
Bivši komunisti paktiraju sa neonacističkom partijom i ruše vladu. Philipp Fink u Štokholmu govori o švedskom političkom zemljotresu.
Autor/ica 👤Claudia Detsch
Povezani članci
Foto: DPA
Intervju vodila: Claudia Detsch
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Švedska vlada je pala. Premijer Stefan Löfven izgubio je glasanje o povjerenju u parlamentu. On sada mora odstupiti ili raspisati nove izbore. Zašto je pala vladajuća koalicija?
Crveno – zelena manjinska vlada pala je na pitanju da li liberalizirati najamnine za privatnu novu gradnju, dakle da li se stanovi trebaju nuditi po cijenama koje su uobičajene na tržištu. Do sada su ove najamnine ograničene. Za razliku od Njemačke većina ljudi u Švedskoj posjeduje vlastiti stan ili kuću. Činjenica je da samo 28 posto Šveđana živi u iznajmljenim stanovima. Ovo političko sučeljavanje odnosi se na samo 0,5 posto švedskog stambenog fonda. U ovom sporu radi se zato o političkom simbolu.
Međutim, ko u Štokholmu krene da traži stan, zna kako je teško dobiti donekle povoljan stan. Nedostatak stanova je posljedica politike liberalizacije i štednje posljednjih 30 godina. Javnim sredstvima skoro da nisu građeni stanovi a veliki dio javnog stambenog fonda je prodan. I zato su privatna domaćinstva zbog vrlo visokih troškova nekretnina visoko zadužena. Pandemija je ovu situaciju dodatno zagrijala. Tako su naprimjer cijene za kuće u posljednjih 12 mjeseci porasle za više od 21 posto.
Löfven i njegovi socijaldemokrati vladali su do sada u manjinskoj vladi sa zelenima, tolerisani od partija centra i liberala. Osim toga vlada je trebala podršku Lijeve partije. Zašto je baš tema najamnina izazvala takvu eksplozivnu snagu u ljevičarskom lageru?
Prema jednom aktuelnom istraživanju većina stanovnika Štokholma ne može iznajmiti a kamoli kupiti odgovarajući stan. Pitanje stanovanja je jedno od centralnih pitanja socijalne pravde. Otpor Lijeve partije, koje veliki dio svoje podrške ima u progresivnom urbanom miljeu, vladinim namjerama liberalizacije bio je zbog toga očekivan.
Da bi se razumio najnoviji razvoj mora se međutim baciti pogled na dosadašnju konstelaciju vlade. Ona je nastala samo zbog pritiska da se minimalizuje direktni ili indirektni uticaj desničarsko populističkih švedskih demokrata koji su na izborima 2018. mogli ostvariti veliki broj glasova. U tu svrhu ostvaren je u januaru 2019. istorijski dogovor među drugim partijama: takozvani Januarski dogovor. Ovaj dogovor sadrži detaljan program vladanja crveno – zelene manjinske vlade. Međutim da bi dobili trpljenje obje liberalne partije – partije centra i liberalne partije – morao se crveno – zeleni savez odreći veze sa ljevičarima. Međutim uprkos trpljenju vladi je nedostajala većina i time je bila upućena na indirektnu podršku Lijeve partije kroz suzdržavanje.
U ovom dogovoru ljevičari su jasno rekli da januarski dogovor za njih sadrži dvije crvene linije koje oni nisu spremni prihvatiti: ukidanje zaštite kod otpuštanja i dalje liberalizacija najamnina. Dok je Lijeva partija, škripeći zubima, prihvatila kompromis socijalnih partnera o reformi zaštite kod otkaza ona je kod liberalizacije najamnina sada potvrdila svoju crvenu liniju i u okviru zahtjeva Švedskih socijaldemokrata o glasanja o povjerenju glasali su protiv vlade. To je politički novum i može se još pokazati kao Pirova pobjeda: nekadašnji komunisti paktiraju sa neonacističkom partijom samo da ne bi morali poslužiti kao neko ko utire put za crveno – zelenu vladu.
Ako su se sa ovim širokim savezom i prvoj liniji trebali blokirati desničarski populisti – mora li se ova strategija sada označiti kao konačno neuspjela?
Da li je strategija blokade konačno propala ostaje da se sačeka. Januarski dogovor je međutim stvarno potpuno propao. Na kraju su konzervativci i prije svega desničarski populisti ti treći koji se smiju. Želja socijaldemokrata da uticaj desničarskih populista suzbiju po svaku cijenu, plaćena je veoma skupo. Da bi ostvarila tolerisanje manjinske vlade partija je morala praviti političke kompromise koji su suprotni sadržajima za koje su 2018. izabrani. Liberalne partije koje su vladu tolerisale su progurale svoju agendu.
Mjestimično se stvarao utisak da je januarski dogovor postao nemilosrdni instrument političke ucjene. Ovaj – politički težak – kurs donio je socijaldemokratima puno kritike od vlastitih članova i od, sa socijaldemokratima usko povezanih, moćnih sindikata.
Iznenađujuće je da ni partije koje su vladu tolerisale nisu profitirale od januarskog dogovora. Partija centra u anketama i dalje ne prekoračuje marku od 10 posto. Liberalna partija je u anketama znatno pala i prijeti joj da ne pređe švedsku prepreku od 4 posto. Konzervativne opozicione partije, Umjereni i Hrišćanski demokrati pokazuju se u međuvremenu otvoreni za saradnju sa Švedskim demokratima.
Jedina neonacistička partija u Riksdagu je time konačno postala sposobna za vladu i širi otvoreno svoju revanšističku agendu. Stoga je tako začuđujuće da je jedna antifašistička partija kao Lijeva partija preduzela rušenje vlade iz čisto moćnićko političkih razloga. To je kao da je Lijeva partija otvorila vrata i pustila lisicu u kokošinjac.
Šta dalje – novi izbori ili ostavka?
Premijer Löfven nakon izglasavanja nepovjerenja vladi ima sada jedan tjedan za razmišljanje da li će raspisati nove izbore ili pokušati stvoriti većinski savez u postojećem parlamentu. Znakovi, međutim ukazuju na nove izbore u septembru jer je Liberalna partija sa svoje strane već otkazala Januarski dogovor. I Partija centra ostaje pri tvrdom kursu isključivanja Lijeve partije.
Na osnovu švedske ustavnopravne posebnosti prijevremeni izbori ne mijenjaju redovan tok legislativnog perioda. Šveđani tako stoje pred trajnom predizbornom kampanjom jer i kod prijevremenih izbora zemlja mora u septembru 2022. ponovo redovno birati. Predizborna kampanja obećava da će biti veoma tvrda. Jer iako desničarski populisti ne mogu uzeti nikakav direktan uticaj na politiku vlade oni će dominirati u političkom diskursu socijalne i politike doseljavanja. Oni određuju teme švedske politike i utiču sve više na kulturu debate u zemlji, koja je za švedske odnose postala veoma gruba.
Dr. Philipp Fink vodi biro zaklade Friedrich Ebert u Švedskoj. Prije toga je bio referent u odjeljenju gospodarske i socijalne politike u Berlinu.
Napomena redakcije tacno.net: Stefan Löfven je dobio povjerenje i mandat da formira novu vladu, isti dan ili dan poslije objave ovog članka.
Autor/ica 👤Claudia Detsch
