Asad poslao tenkove na građane
Povezani članci
- Kanada napušta kampanju protiv “Islamske države”
- Sukobi u jemeskoj zračnoj luci: Ubijeno najmanje pet osoba, ranjeno je 13
- Kazneno psihijatrijsko lečenje u sibirskim zatvorima pod lupom tužioca
- U Italiji uhapšen lider katalonskih separatista Carles Puigdemont
- Šef Applea podržao zakon o zapošljavanju homoseksualaca
- Izrael bijesan zbog dogovora o iranskom nuklearnom programu
eneralni sekretar UN-a Ban Ki Mun uzalud je pokušavao da putem telefona razgovara sa sirijskim predsjednikom Bašarom el Asadom. Banov glasnogovornik je rekao da je iz Damaska dobio poruku da predsjednik trenutno nije dostupan. Vijeće sigurnosti UN-a trenutno razgovara o prijedlogu rezolucije u čijoj izradi je učestvovala i Njemačka. Tom rezolucijom bi se osudilo nasilje nad građanima Sirije i ujedno uveo embargo na uvoz oružja u tu zemlju.
Turska u kojoj je utočište već našlo više hiljada izbjeglica iz Sirije, takođe osuđuje nasilje koje vlada susjedne zemlje sprovodi nad vlastitim stanovništvom. Premijer Turske Redžep Erdoan je izjavio kako sirijske snage sigurnosti čine masakr. Dodao je kako je o tome razgovarao sa sirijskim predsjednikom Asadom, ali da on potcjenjuje brizantnost situacije u svojoj zemlji. Prema podacima međunarodnih humanitarnih organizacija do sada je u akcijama gušenja protesta u Siriji poginulo 1300 ljudi.
Mora se pojačati pritisak
Izbjeglice iz Sirije u Turskoj protestuju protiv svoje vladeJedan od sirijskih boraca za ljudska prava el-Jundi tvrdi da se mora pojačati pritisak na vladu u Damasku: “Ne želimo vojnu intervenciju izvana. To neće poboljšati stanje i mi smo protiv toga. Ono što je potrebno je uvođenje sankcija protiv režima i želimo da se u sve uključi i Međunarodni sud za ratne zločine.”
Predstavnici opozicije tvrde da je samo juče (10.6.) u akcijama vojske i policije poginulo više od 30 ljudi. Protesti građana protiv vlade su izbili u Dari, Homsu, Latakiji i brojnim drugim mjestima. U velikim gradovima poput Damaska i Alepa bilo je relativno mirno.
To pokazuje da, za razliku od Egipta, nemiri u Siriji svoje korijene imaju na selu, a ne u gradu. Internet i satelitska televizija ne igraju u toj zemlji neku veliku ulogu. Ne postoji sloj intelektualaca koji predvodi demonstracije. Nezadovoljstvo je najveće među osiromašenim stanovnicima sela, koji ne žele više da trpe tlačenje moćnog državnog aparata i koji se nalaze u sve težoj privrednoj situaciji.