Asad je manje zlo nego Islamska država

Povezani članci

• Grčke banke i dalje zatvorene, građani s bankomata mogu podići 60 eura dnevno
• Izrael na putu ka diktaturi
• Prvi rat koji su SAD izgubile: 40. godišnjica od okončanja brutalnog rata u Vijetnamu
• Poljska cvate dok joj eurozona prijeti sa svih strana
• Nastavak borbi u Nagorno-Karabahu, hitna sednica Saveta bezbednosti UN
• Beč predlaže da se zahtjevi za azil predaju izvan EU

 Assad vs. ISIL, foto: patriot post

I ako ne uzmemo u obzir činjenicu da sirijski predsjednik nije manji ili veći “diktator” od kineskog predsjednika ili saudijskog kralja i da sirijska opozicija praktično ne postoji odnosno da nema nikakvu moć, ipak su Asadove jedinice jedina relna sila sposobna suprotstaviti se islamistima. Razumljivo je da to ne ide bez podrške Asadovih saveznika: na jednoj strani Irana a na drugoj Rusije. Može se reći da Moskva u ovim okolnostima djeluje pragmatički i predlaže Zapadu i Arapima stvaranje globalne a ne samo međunarodne koalicije u borbi protiv islamista. A što se tiče isporuka ruske vojne tehnike i municije Siriji? To traje već godinama isto kao i isporuke oružja islamistima preko turske granice.

Piše: Robert Mikoláš
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Amerikanci bjesne. Rusija navodno u Siriju šalje jedan za drugim avione sa vojnicima i oružjem. Vašington smatra da time Moskva doprinosi daljoj destabilizaciji situacije u Siriji i nastavljanju ratnog sukoba koji je istjerao milione ljudi iz njihovih domova. Istina je da se nekada relativno bogata i mirna zemlja sa neizmjernim kulturnim bogatstvom, sigurno i jedna od najprijateljskijih u cijelom arapskom svijetu, iz dana u dan pretvara u ruinu a očaj njenih stanovnika se stalno produbljuje. Međutim, pitanje je može li se situacija sadašnjim sredstvima, dakle bez Rusije, uošte riješiti.

Koalicija koju predvode Amerikanci tvrdi da pozicije Islamske države bombarduje već godinu dana svaki dan. Evidentno je da to nije dovoljno. Napada je žalosno malo, vojnici iz naftnih monarhija rađe odlaze u ratne avanture u Jemen, a Turska veselo baca bombe na kurdske ustanike i to u susjednom Iraku. I to ne obazirući se na proteste Bagdada. Međutim to USA malo kritikuju. Naleti na pozicije ISIS su možda u navećoj mjeri pomogle kurdskim borcima da odbrane dio vlastite teritorije. Islamska država i dalje predstavlja prijetnju ne samo za bliskoistočni region. I ne samo ona.

U Siriji operiraju deseci daljih džihadističkih organizacija, prije svega pokret an – Nusra i Ahrar aš – Šam ram, koji, što se tiče brutalnosti, ne zaostaju za ISIS i predstavljaju istu opasnost za našu civilizaciju. Pritom su se iz USA prethodnih dana javili glasovi da bi porazu ISIS doprinijelo povezivanje sa pokretom an – Nusra, dakle sa al – Kaidom. To je ideja dostojna ludaka. Osim toga stalno se ponavlja omiljena pjesmica da će se konflikt u Siriji riješiti odlaskom Asada koji je odgovoran za konflikt sa četvrt miliona žrtava. I ako ne uzmemo u obzir činjenicu da sirijski predsjednik nije manji ili veći “diktator” od kineskog predsjednika ili saudijskog kralja i da sirijska opozicija praktično ne postoji odnosno da nema nikakvu moć, ipak su Asadove jedinice jedina relna sila sposobna suprotstaviti se islamistima. Razumljivo je da to ne ide bez podrške Asadovih saveznika: na jednoj strani Irana a na drugoj Rusije. Može se reći da Moskva u ovim okolnostima djeluje pragmatički i predlaže Zapadu i Arapima stvaranje globalne a ne samo međunarodne koalicije u borbi protiv islamista. A što se tiče isporuka ruske vojne tehnike i municije Siriji? To traje već godinama isto kao i isporuke oružja islamistima preko turske granice.

U ratu, gdje niko nije dobar, neophodno je izabrati. A svima je danas već jasno da je Asad manje zlo. Samo je neophodno sada dati prednost zajedničkim a ne individualnim interesima. Naime ne radi se samo o Sirijcima.

ihned.cz