Pobjeda Jaira Bolsonara “zvono upozorenja” za Latinsku Ameriku

Povezani članci

• U Cairnsu na sjeveru Australije ubijeno osmero djece
• Koja je uloga NATO-a u budućnosti?
• Izborni izazov za Erdogana
• Evropski izazovi
• Švedska ne može jamčiti smještaj novim izbjeglicama
• Batler je krivac

Pobjeda Jaira Bolsonara na predsjedničkim izborima u Brazilu sa osvojenih blizu 56 % glasova iznova predstavlja ‘zvono upozorenja’ za Latinsku Ameriku. Latinoamerika se ovaj put posredstvom populističkih i partija krajnje desnice te pod sloganom borbe sa utajom i korupcijom, kao i osiguranjem sigurnosti vraća u svoju izoliranost. Nije proteklo mnogo vremena od vladavine generala u Brazilu, Argentini i Čileu i samo nakon dvije decenije vladavine lijevih i umjerenih stranaka ponovo su ekstremisti uzeli političku vlast u svoje ruke.

Bolsonaro je bivši vojni kapetan koji je u brazilskoj vojsci bio od 1964 – 1985. On je imao sedam mandata u brazilskom Parlamentu i svrstava se u jednog od najekstremnijih brazilskih političara. Čovjek kojeg nazivaju ‘tropskim Trumpom’ otvoreno zagovara povratak vojske na političku scenu Brazila. Krajnje desničarski Bolsonaro brani svoj fašizam. Svoje protivnike omalovažava i prijeti im. On zagovara ukidanje ograničenja upotrebe oružja. U svojoj predsjedničkoj kampanji Bolsonaro je govorio o borbi protiv korupcije, utaje, ekonomske rente. Za milionske Brazilce umorne od utaja, kriminala i nedostatka sigurnosti njegova su obećanja imala posebnu privlačnost te mu je uspjelo da osvoji više od 56%  glasova birača.

Bolsonarova izborna utrka je veoma slična izbornoj utrci Mauricia Macria u Argentini. On je prije dvije i po godine Argentinu doveo u nezavidnu ekonomsku poziciju da je na koncu Svjetska banka u svoje ruke uzela rukovođenje ekonomijom ove zemlje. To je slično scenariju kada su Latinskom Amerikom vladali generali. Vojni zapovjednici su nakon ekonomskog kraha ekonomske poslove prepuštali Americi i međunarodnim institucijama što je samo još više pojačalo proces siromašenja i društveno raslojavanje u ovom regionu svijeta.

Začuđuje da je Bolsonaro svoju izbornu utrku vodio ispred Socijalno-liberalne stranke (PSL) što zapravo govori o tome da naziv stranke u Latinskoj Americi ne mora značiti ništa. U ovim posljednjim izborima uočljivo je neslaganje žena sa Bolsonarovom populističkom politikom premda je jedan dio njih bio zaveden njegovim izbornim obećanjima. Također je potrebno istaći ulogu medija i konsalting kompanija kao Oqford Analitica. Ova britanska kompanija je kompliciranom analizom izbornog procesa i promjenom biračke svijesti do pobjede dovela Trumpa, Angelu Merkel, Macrona kao i neke latinoameričke lidere.

Bolsonaro se u izborima koristio društvenim mrežama i ‘WhatsAppom’. Putem ‘WhatsAppa’ poslao je na milione poruka brazilskim biračima u kojima je iznosio laži i glasine o svome protukandidatu Fernandu Haddadu. Slanje miliona poruka raznim redoslijedom i dvije sedmice prije izbora imalo je velikog utjecaja na promjenu biračke svijesti, napose što su ove poruke bile veoma znalački i komplicirano sročene i što su Haddada predstavile kao jednog lašca i šarlatana, uz to korumpiranog. U velikom društvu kakvo je brazilsko gdje se ljudi bore sa ekonomskim problemima i nejednakošću do izražaja dolazi skučeno kolektivno pamćenje. Bolsonaro je jasno kazao da će ukoliko pobijedi nad narodom vladati vojni zapovjednici. Ali Brazilci, čini se, nisu ozbiljno shvatili njegove riječi ili nisu razumjeli o čemu govori.

Prethodno iskustvo vojne diktature za Brazil je bilo veoma bolno i teško. Vojna diktatura u Brazilu imala je dva perioda; prvi od 1930 – 1945 u vrijeme mandata Getulia Vargasa, i drugi od 1964 – 1985 što je zapravo obilježeno fašističkom vlašću. U vrijeme vojne diktature u Brazilu vodovi smrti usmrtili su na stotine hiljada osoba a nekoliko miliona ljudi je skončalo u zatvorima ili je protjerano. Ono što na prvom mjestu Argentinu a potom i Brazil vodi ka vojnoj diktaturi jeste ekonomija neoliberalizma. U toku ekonomskog razvoja Argentina i Brazil su ostvarili zavidan napredak proizvodnje ali je ovaj napredak na koncu doveo do još izraženijeg raslojavanja između siromašnih i bogatih; porasta mita i korupcije i nesigurnosti. Svi su ovi faktori utrli put povratka vojnim diktaturama.