STRAHUJTE HRVATI, IMATE I OD KOGA

Povezani članci

• Džeko se zlatnim slovima upisao u historiju Serie A
• Novi stari početak
• Seks i grad
• Džeko: Da nije bilo Asmira i Pandže, bilo bi još gore
• Safet Sušić, selektor BiH, proširuje spisak kandidata: Džeko i Begović moraju pomoći Bešiću
• Barbarez: Još samo korak, Copacabana vas čeka

Kakva atmosfera vlada u Hrvatskoj, koliko smo kao društvo izgubljeni, najbolje pokazuje nogomet. Nogomet je, da se razumijemo, lakmus papir svakog društva. Uređene zemlje imaju zakone, službe i policiju koja se bavi da se ti isti zakoni uređene države i poštuju. U državi kojom vlada nered, u neredu je sve, od ureda predsjednice, državnih institucija, sudstva, pravosudnih organa, do ulice. Ako pratite hrvatsku noviju povijest nije vam promaklo da taj i takav nered u pravilu vlada kada je HDZ na vlasti i to su činjenice.

Afere, galopirajući fašizam, skandalozni marševi crnokošuljaša, prijetnje, strah, korupcija i nepotizam odlike su državotvorne stranke koja ima agendu da se, kada se dokopa vlasti, pobrine za sebe i svoje ljude, a državu ostavi u kaosu, kaosu iz kojeg se izrodi takav jedan lik koji upadne u teren, kao što je upao jučer, prilikom jadranskog derbija između Hajduka i Rijeke.

Nogomet je lakmus papir društva i nogomet je na ovim prostorima „više od sporta“, kroz nogomet se zrcale sve društvene devijacije, ali i stanje svijesti nacije. Nogomet je ukratko, naša prava slika, a ona je sramotna, ona je skandalozna i ona je u najmanju ruku – tužna. Nije problem što usijana glava „uleti“ u teren, to se događa na stadionima diljem svijeta, kamere takvima ne pridaju važnost, koju oni zapravo traže, pa ih u zadnjoj dekadi ne vidite, komentator koji prati utakmicu šturo vas obavijesti kako je netko u terenu, ali vi ga niti vidite, niti čujete.

Službe, rijetko policija, takve usijane glave ili golišave aktiviste brzo sklone i oni u pravilu imaju sudsku, doživotnu zabranu ulaska u stadion koja se striktno provodi. No ponavljam, to se događa u uređenim zemljama u kojima policija rijetko ima takvu vrstu posla, redarske službe koje su plaćene imaju ovlasti i dužnost da te i takve sklone, odvedu i maknu iz fokusa u što kraćem vremenu.

U što kraćem vremenu. Zapamtite ovu rečenicu.

Pripadnik sam navijačke subkulture, navijači su ponos svakog nogometnog kluba bilo gdje u svijetu, sport i nogomet najvažnija su sporedna stvar na planetu, a navijačke skupine se trude i natječu u iskazivanju ljubavi, odanosti i odricanju, kako svog vremena i sredstava, za svoj omiljeni klub. Tako je to u uređenom svijetu, ali mi odavno nismo, niti smo zapravo ikada bili, uređeno društvo.

U  RH nogometni klubovi su taoci navijača, navijačke skupine ili kontroliraju ili diktiraju politiku kluba, „ljubav“ koje su im puna usta, odavno ne stanuje u navijačkom miljeu, iako se kunu u nju, klubovi, u ovom slučaju konkretno Hajduk, egzistiraju i na aparatima su, isključivo zbog navijača, koji ih „drže“ na životu svojim fanatizmom.

No kakvu cijenu te „ljubavi“ plaćaju klubovi, a i mi svi kao društvo? Koliku cijenu plaćamo ? Vjerovali ili ne, Hajduk svoje redare plaća 150 kuna, koje oni dobiju na račune kroz određeni vremenski period, ako ih dobiju i kada ih dobiju. To je recimo cijena redarskih službi koje plaća nogometni klub. Razgovarajući sa jednim od njih zašto nije reagirao kada je maskirani navijač upao u teren sa metalnom palicom, ovaj mi je odgovorio da nije lud da nešto poduzima. Navijači u njegovoj ulici dobro ga poznaju, znaju gdje živi, a u najgorem slučaju, znaju mu parkirani automobil pred kućom, koji će pod okriljem mraka nastradati ako on bude revno obavljao svoj posao.

To je recimo cijena koju plaća nogometni klub. Cijena koju plaćamo svi mi, naše društvo je u strahu, strahu kojeg se ne možemo riješiti tek tako, jer  nogometni navijači, ulica, nisu fiktivna opasnost, već ona realna, od koje nas ni policija ne može zaštititi. Mi smo kao društvo na korak do kamiona koji će kružiti ulicama sa spodobama u crnom, naoružanih metalnim palicama, koje će tražiti neprijatelje da se obračunaju s njima. Na upit policajcu zašto nije reagirao, dobio sam odgovor kako on ima djecu, djecu koju navijači u njegovoj ulici jako dobro poznaju i kako se time bavi specijalna policija koja dolazi iz drugih gradova upravo radi takvih stvari, da ih se ne prepozna na ulici.

U što kraćem vremenu. Zapamtili ste ovu rečenicu?

Maskirani navijač, naoružan metalnom palicom kojom vatrogasci gase pirotehniku, upao je jučer u teren na samom kraju utakmice i mirno došetao do nogometnog suca Zebeca i napadača Rijeke koji su uplašeno stali iza svojih kolega nogometaša Hajduka. Ponavljam, problem u uljuđenoj zemlji ne bi ni vidjeli,  tog lika odveli bi u najkraćem vremenu i dobio bi doživotnu zabranu ulaska u stadion. Upućeni u Torcidi kažu mi da navijači imaju takvu vrstu „kamikaza“ koji ionako odlaze iz zemlje, idu kao pomorci na brodove ili ih ne zanima nogomet. Takvim „kamikazama“ navijači se koriste ako žele društvu poslati poruku. A jučer je Torcida definitivno poslala svoju poruku. Mladić oboružan palicom, naime, nije imao namjeru da se vrati na tribinu, a mogao je.

Zaštitari, redari, nisu imali ni u primisli da ga bace na zemlju, oduzmu mu metalnu palicu, ili izvedu sa stadiona što im je posao. Mladić sa metalnom palicom mirno se šetao pokazujući svima „tko su gazde“ u ovoj zemlji i tko su oni kojima nitko ne može ništa. Ako ste se pitali dovraga što rade službe, huligan na terenu dao vam je odgovor svojom mirnom šetnjom među sucima i igračima, službe nas se jednostavno – boje. I to je činjenica.

Niti je taj maskirani navijač ušao slučajno u teren, niti je poruka koja je odaslana jučer slučajna. Poruka svima nama je zastrašujuća, a ona je mi smo vlast u ovom gradu, nama nitko ne može ništa i mi vas sve možemo lako pronaći sa metalnim palicama, jer kao što vidite, ni policija, ni redari nam ne mogu ništa. I zbog toga taj navijač nije otišao na tribinu, a mogao je, taj huligan ušao je u teren jer je trebao poslati poruku i poslao je. Gospodo, vi ne živite u uređenoj državi, vi živite u našoj državi. A kakva je to država navijači Hajdulka vam objašnjavaju već godinama. Na sjevernoj tribini Poljuda ne egzistiraju više navijači već politički agitatori ultra radikalne desne opcije. Kroz farsu domoljublja, ljubavi prema domovini i Hajduku oni zapravo propagiraju fašizam, neoustaštvo i klerikalno – domoljubne vrijednosti za koje su vjerojatno i izdašno financirani kako od desne politike, tako i od vlasti.

Kakva atmosfera vlada u Hrvatskoj, koliko smo kao društvo izgubljeni, najbolje pokazuje nogomet. Nogomet je, da se razumijemo, lakmus papir svakog društva, uređene zemlje imaju zakone, službe i policiju koja se bavi da se zakoni uređene države i poštuju, da se takvi likovi u što kraćem vremenu sklone iz fokusa javnosti, da ih se marginalizira, kako nam je napomenula predsjednica.

Jučer, u devedesetoj minuti susreta između Hajduka i Rijeke i budalama je postalo jasno što se događa u našem društvu. Koliko smo kao društvo izgubljeni. Navijač koji je ušao u teren sa metalnom palicom mirno se šetao terenom i tartanom gotovo pet minuta dok je bilo tko reagirao. Od uplašenih redarskih službi, do policije koja se premišljala i boga molila da usijana glava ode na tribinu. Ali usijana glava nije imala namjeru da ode na tribinu, već je imala namjeru da nam svima pošalje jasnu poruku.

Kako živimo u njihovoj zemlji u kojoj smo im svi dostupni, u zemlji koja je u mraku, a mrak nosi, kao što znamo iz Igre prijestolja, teror i nezamisliv strah. Kako živimo u zemlji u kojoj nema reda, u kojoj su oni red  i zakon i kako ni vlast ni policija nemaju snage niti im mogu bilo što. Jer oni su produkt ovog društva i politike, oni su produžena ruka i šipka vlasti i politike koja je na vlasti, oni su sijači straha i nelagode, oni su vojnici domoljublja i patriotizma, oni su ti koji će politiku fašizma sprovesti u djelo. Ne slažete se? Nešto vam nije jasno ili se osjećate nelagodno? Pa dragi moju sugrađani, sve ste vi to izabrali sami, kako na izborima, tako i svojom gromoglasnom šutnjom.

Pa strahujte dragi Hrvati. Imate i od koga!