Pobjednik Wimbledona Murray: Nagrađen za hrabrost

Povezani članci

• Zbog pet žutih kartona, Spahić ne igra protiv Mainza
• Teletović upisao double-double učinak u pobjedi Netsa
• Dinamo pregazio Neftchi
• Jel’ Bilino polje gdje je nekad bilo?
• Pjanić: Roma može do naslova, a naša obaveza je da odemo i na EURO
• Uvijek raspoloženi Sherwood: Ukoliko Tom Cleverly ne potpiše ugovor..

Murray (lijevo), Đoković: ključ uspjeha bila je spremnost rizikovati

Andy Marray je već dugo odličan teniser. Da je u međuvremenu postao sposoban nositi se sa velikim pritiskom dokazao je Škotlanđanin u finalu Wimbledona protiv Novaka Đokovića. Zahvaljujući svojoj spremnosti da rizikuje prebrodio je Murray i najteže momente.

By: Philipp Joubert, London

Preveo: Ešref Zaimbegović

Morao je to biti šok za Andy Murraya. Vodio je 40:0 i imao servis – tri meč lopte. Samo još jedan poen i on bi se konačno oslobodio pritiska koji već godinama leži na njemu: pobjediti  u Wimbledonu kao prvi Britanac poslije Freda Perrya koji je pobijedio 1936. godine.

Međutim samo dvije minute, tri greške i jedan dobitni return njegovog protivnika u finalu Novaka Đokovića i Marray je iznenada na početku i još ima brejk loptu protiv sebe. Đokovića se boje i dive mu se zbog njegove sposobnosti povratka u igru. Pobjeda prvog sa svjetske rang liste i u ovakvoj situaciji izgleda doduše nevjerovatna ali ništa nije nemoguće. Pogotovo kod Đokovića.

Međutim Murray se sabrao i odbranio brejk loptu dobrom defanzivom i dominantnim forhendom. I kod druge brejk lopte nije dao Đokoviću nikakvu šansu. Kada je meč konačno završen, poslije jednog pogrešnog bekhenda njegovog protivnika, Marray je od olakšanja teturao preko igrališta.

Prilikom predaje trofeja Britanac je rekao da je bio tako koncentrisan da se jedva sjeća završnih minurta meča: “Igra po poslednjem servisu bila je jednostavno nevjerovatna. Često sam igrao protiv Novaka, on je jedan od najvećih boraca svih vremena. Ali nekako sam to uspio.”

Po treći puta u proteklih dvanaest mjeseci susreli su se u nedjelju Đoković i Murray u finalu jednog Grand-Slam turnira. Obojica 26-ogodišnjaka nisu samo najbolji igrači na svijetu, oni prije svega otjelovljuju jedan novi tip tenisera, u jednom sportu u kome fizička pripremljenost igra sve veću ulogu.

Ako je tenis – upravo u Wimbledonu – bio prije obilježen brzim poenima, Đoković i Murray su imali duge izmjene lopti i manevrirali su protivnika preciznim udarcima preko terena. Oba igrača imaju slične karakteristike: kreću se ekstremno efikasno i dominantni su u povratnim loptama. Najbolji udarac kod obojice je bekhend. Forhend i servis podliježu, iako na visokom nivou, dnevnoj formi.

Tako su njihovi međusobni dueli obilježeni prije svega taktikom i pitanjem, ko će na kraju duge izmjene lopti, jednog dugog seta, imati neophodnu snagu za odlučujući udarac.

I aktuelni meč bio je prije svega fizički duel. Poslije svoga skoro petosatnog maratona u polufinalu Đoković je već rano pokazivao znake umora. Samo na početku drugog seta, kada je brzo poveo sa 4:1 i kasnije u trećem setu, kada se vratio sa 0:2 na 4.2, pokazao je Đoković svoju dominantnu formu iz protekle dvije sedmice.

Ključ uspjeha bila je Marrayeva spremnost na rizik

Đoković, koji inače ima disciplinu, strpljivost i izdržljivost za najdužu moguću izmjenu lopti, je stalno pokušavao da poene dobije brzo: udarao je bekhende sa velikim rizikom ili povratne lopte koje su završavale u mreži umjesto da otvori izmjenu udaraca. Prije svega izabrao je taktiku koja je bila kao skrojena za Marrayeve brze noge: kraćene lopte. U trećem setu više puta je izgubio poen kada je pokušao da skraćenim loptama Britanca izvuče na mrežu.

Poslije meča Đoković nije tražio izgovor nego je hvalio igru Marraya. Govorio je o nevjerovatnom pritisku kojemu je Škotlanđanin bio izložen.

Njegova pobjeda je bila, prije svega, izraz igračke hrabrosti. Ključ uspjeha u ovome meču bila je, kao i kod njegove prve Grand – Slam pobjede na US Open 2012., spremnost na rizik sa forhendom. Taj dio svoje igre on je prije samo preko volje koristio za napad. Više se nadao da će protivnika razbiti defanzivnim udarcima sa osnovne linije.

Ipak otkako je Britanac početkom prošle godine angažovao kao trenera osmostrukog pobjednika Grand – Slam turnira Ivana Lendla postala je njegova igra u kritičnim momentima sve dominantnija. Tamo gdje se  prije nadao greškama protivnika sada on preuzima kontrolu. Sve više on šalje precizne, dubinske udarce u uglove da bi potom poene osvojio na mreži ili dobitnim udarcem.

Izgleda da je publika u Londonu ove godine osjetila da na igralištu stoji drugačiji Marray. Dok su prošle godine mnogobrojni navijači glasno podržavali Marrayevog protivnika Rogera Federera ovaj put su simpatije bili jasno na strani Škotlanđanina. Kada je bilo kritično navijači su ga podržavali. Tako je prebrodio kratku noćnu moru pred koncem meča, kratko pred svojim krunisanjem za kralja Wimbledona.

spiegel.de