Nermin Bise o uzrocima poraza u Zenici: Ništa nije još gotovo, ali je izgubljeno puno

Kada jedna prosječna reprezentacija u 96 minuta postane jaka, silovita i goropadana u srazu sa kvalitetnijim, boljim i favorizovanijim protivnikom, uloge se mijenjaju.

Bolji i jači postaje slabiji i bezopasniji. Da Asmir Begović u dva navrata nije čupao čiste lopte iz svoje mreže, i da u jednoj situaciji nije prevagnulo to što Hamšik nije udjelio dovoljno sadake, poraz od 0:1, umjesto zasluženog 0:4, da je do njeg došlo, još je i nagrada 15.reprezentaciji na svijetu.

Kada se jedan od najubojitijih strijelaca Evrope Edin Džeko u protivničkom kaznenom prostoru za 96 minuta časno ne sastane s loptom, to može značiti da je imao lošu noć. Matematički gledano, u šest utakmica, odnosno za 550 minuta igre svojim protivnicima BiH je u prosjeku davala gol svakih 25 minuta.

Devet sati igre. I u devet sati igre, u intervalu od po 25 minuta bljesne sve ljepša od ljepše akcije iz koje padaju prelijepi golovi. Opet može biti jedna loša noć u pitanju, da se ne stvori niti jedna jedina prilika za 96 minuta. Isti igrači na svim utakmicama. Razgoropađeni i uvijek spremni da zakucaju: Edin Džeko, Vedad Ibišević, Miralem Pjanić, Zvjezdan Misimović. U ovom pokeru bh.prvoklasnih igrača svjetskog kalibra kriju se i asistenti skoro sva 23 postignuta gola.

Ni jedna akcija nije ni mirisala na asistenciju. Sve je u sinoćnjih 96 minuta stalo u dva tri pokušaja Zvjezdana Misimovića sa distance. Hajmo reći da je i to bila samo jedna loša noć.

I sve bi bilo u redu da je zaista u pitanju bila jedna loša noć. Igrači BiH i dalje drže prvo mjesto u svojoj kvalifikacionoj grupi i dalje imaju sve u svojim rukama i nogama.

Pitanje je samo, imaju li u svojim glavama? Da je zaista sinoćnji poraz u Zenici od Slovačke bio nesretan produkt loše noći, nikoga ne bi zabrinjavao uzvrat protiv Slovaka u Žilini. Do unazad desetak dana sve da je neko i postojao među pristalicama naše reprezentacije koji bi se našalio i rekao da će dobiti Slovačka, nema onog ko ne bi na to uzvratio: šta ima veze, dobit ćemo i mi njih u Slovačkoj. Međutim, poslije sinoćnjeg raspleta, takve procjene moraju splasnuti. I kamo sreće da je sinoć bila loša noć. Ali, nije. Ono sinoć je bila košmarna i sablasna noć koja je uslijedila nakon loše čitave sedmice i početka okupljanja naših reprezentativaca.

Čitava sedmica pred meč sa Slovacima bila je puna kontraverznih informacija. Niko se nije obazirao na to što se Edin Džeko, kao nikada do sada, bar u javnosti, nije na vrijeme pojavio na okupljanju. Utakmicu protiv Hulla u engleskom prvenstvu okončao je rano poslijepodne u subotu, prije, dakle sedam dana. U javnosti, prema onom što je servirano u medijima, Džeke s ostalim igračima nije bilo prvi dan okupljanja, dakle u nedjelju. Nije ga bilo ni drugi dan, kad su već počeli ozbiljni treninzi pred meč sa Slovacima, dakle u ponedjeljak. Ni treći dan, u utorak znači,

Džeko se nije pojavio među saigračima. I onda je tog dana navečer procurila informacija da je Džeko stigao, a naš je najbolji strijelac to i potvrdio na svom profilu na društvenim mrežama. Izjavu je dao na našim javnim servisima, a istu su prenijeli i ostali mediji:

-Svejedno je ko će dati gol, važno je samo da pobjedimo, parafrazirana je rečenica koju je izustio Edin Džeko čim se pojavio među saigračima, dva dana pred najvažniju utakmicu. Javnost je od Džeke, ali i od selektora Safeta Sušića ostala uskraćena za informaciju: Zašto je tri dana kasnio Edin Džeko? I, u nedostatku prave, tačne i istinite informacije, počele su razne špekulacije i priče: Prva takva došla je sredinom sedmice i procurila je iznutra, iz reprezentacije. I ona je glasila ovako:

”Džeko je, kao i uvijek, došao među prvima, i od nedjelje je u Sarajevu”!?! Niko ne objavljuje, niko ne pita, niko ne provjerava, ali sve je veći broj onih koji to potvrđuju. I sve se svodi na onu uobičajenu: šuška se!?!

Novinari koji prate reprezentaciju naprosto bi mogli, trebali i morali znati za postojanje ovakvih navoda i informacija, ako su uopšte tačni, ali u javnosti nema ništa službeno i zvanično. Kako je radna sedmica odmicala, (polu)informacije ili šuškanja su se širili, pa je slijedeće procurilo: ”da je među našim igračima puklo, da bukvalno rijetko neko s nekim i komunicira blisko, drugarski, jaranski, da se osjeća nervoza i napetost, grč i neka vrsta gubljenja one divne, zdrave atmosfere zajedništva koja od početka ovih kvalifikacija krasi našu reprezentaciju”.

Službeno se provlači površna i štura informacija da Edin Džeko kasni zbog privatnih razloga. Dobro, takve razloge svako mora prihvatiti i uvažiti i sasvim je realno da takvi razlozi mogu odgoditi sve, pa čak i kašnjenje na pripreme pred najvažniju utakmicu koja može riješiti pitanje odlaska na Svjetsko prvenstvo. Međutim, službene informacije nema, ali i dalje u javnost cure iz druge ili treće ruke nagađanja, pa se spominje i Džekin privatni život, ali u tom valu škakljivih i šuškavih (polu)informacija dolazi i ona prema kojoj je Džeko ljut zbog uvrštavanja Izeta Hajrovića u reprezentaciju BiH.

Hajrović je onaj igrač, sjetit će se svi, što se dvoumio prije par mjeseci za koga će igrati. Izbor je bio na Švicarskoj ili na Bosni i Hercegovini. Taj igrač je donio odluku: Igrat ću za Švicarsku!!! Edin Džeko je bio jedan od naših igrača koji je Hajrovića pokušao uvjeriti da bi možda bilo najbolje da njegova odluka bude da postane reprezentativac BiH, ali je to Hajrović odbacio i odazvao se na poziv selektora Švicarske Otmara Hitzfielda pred prijateljski susret protiv Tunisa, ako se ne varam. Imao je debi Hajrović u švicarskoj reprezentaciji za koju je odigrao par minuta sudijske nadoknade u prijateljskom ogledu. Kako se bližila proljetna runda kvalifikacija, a Švicarci su se pripremali za kvalifikacioni ogled s Kiprom. Stigla je informacija kako Hitzfield ne računa više na Hajrovića. Za usluge tog igrača, koji se nije prvi put izjasnio za reprezentaciju BiH, odmah se zainteresovao naš Savez, stručni štab, i za vrlo kratko vrijeme Izet Hajrović postao je reprezentativac države za koju se nije opredjelio i za koju ga je pokušao uvjeriti da igra naš najbolji igrač Edin Džeko.

Hajrović je dobio naklonost našeg stručnog štaba i pozvan je za prijateljski ogled protiv SAD-a u Sarajevu. Dobro upućeni izvori koji se nalaze u samoj reprezentaciji, potrvdili su kako je Džeko bio povrijeđen i pomalo razočaran činjenicom da se Hajroviću poslije odbijanja naše države pružila prilika da zaigra u dresu iste. Dodatnu nervozu kod Džeke je, prema našem izvoru, polučila odluka da kapitensku traku na poluvremenu utakmice protiv Amerikanaca od Emira Spahića preuzme Zvjezdan Misimović, a ne Edin Džeko.

Dalje se, kaže naš izvor blizak reprezentaciji BiH, negativna energija proširila pa su u krizu došli odnosi na relaciji između kapitena Spahića i Džeke, što je, po mnogima koji prate prilike u reprezentaciji, gotovo pa nemoguće, s obzirom na veliko prijateljstvo koje vlada među tom dvojicom naših fudbalera.

Od prijateljskog ogleda protiv SAD do okupljanja pred operaciju Slovačka, očito se nisu, tvrdi naš izvor, uspjeli smiriti duhovi koji su se uskovitlali.

Poslije poraza od Slovačke u Zenici nisu izgubljene šanse. BiH jei dalje prva na tabeli. I dalje ima bolji i međusobni omjer protiv Grčke i bolju gol razliku, s tim što su Grci sada uspjeli anulirati bodovni deficit za Zmajevima. I sada smo opet poravnati po bodovima. Priču koja je ovih dana curila iz potpune blizine naše reprezentacije, teško da će iko potvrditi.

Najvjerovatnije, bit će demantovana, kao i neke druge priče koje su curile svih ovih godina iz svlačionice naše reprezentacije, kada se po pravilu uvijek ostajalo kratkih rukava. Ova priča možda jeste, a možda i nije trebala ugledati svjetlost dana pred zenički ogled sa Slovačkom. A sve glasnije se o njoj šuškalo. Da je objavljena, a nije, ova bi se priča mogla okriviti za poraz od Slovačke u Zenici.

Novi trenutak istine naše reprezentacije je u utorak, na revašu sa Slovacima, u Žilini. Ako je reprezentacija BiH jaka i silovita, a jeste, ako je kadra igrati na Svjetskom prvenstvu, a jeste, i ako se može izdići iznad svih problema i (polu)informacija koje dolaze iz naše svlačionice, onda će se trenutak istine u svom pravom svjetlu i stvarnosti pokazati u Žilini.

Proradi li prkos u našim igračima i inat, i zapnu li do daske da pregaze Slovake u sred Žiline, onda će potvrditi da su preboljeli dječije bolesti: sujete, ogovaranja, zle jezike i zle namjere. Da su se izdigli iznad čarki ako ih je bilo. I pokazat će u tom slučaju da s pravom nose ime ZMAJEVI. Neka se onda Slovaci poslije Žiline napale na Grke u Atini i love svoj san o baražu. Nama će biti svejedno. Izostane li onaj momenat motivacije i stimulansa kod naših igrača kakav je bio u šest utakmica prije Slovačke, onda će sve priče i pričice, provjerene i neprovjerene, dobronamjerne i zlonamjerne procurile iz naše svlačionice imati svoje uporište u sramotnoj predstavi naših igrača u Zenici.

Ova priča je dobronamjerna i samo takva. Svjetlo dana pred zeničku utakmicu nije ugledala samo i jedino, i isključivo iz razloga da ne bi bila spočitana kao razlog za ono što se sinoć desilo na Bilinom polju. A, desio se sramotan poraz koji boli i peče, Poraz bez ispaljenog metka.