Nedim Fejzić: Počinje Evropsko prvenstvo u košarci: Biće čudo ako ne budemo zadnji

Povezani članci

• Edin Šarčević: Tegeltija u funkciji uništavanja pravosuđa
• Jugoslavija ili bluz za moju bivšu…
• Dodik i Vučić u akciji: Put u pakao popločan lošim namerama
• Kome pripada Jasenovac
• Esad Bajtal: Ni crnjeg posla, ni crnjeg hljeba od rudarskog
• Legenda o bosanskom brodolomu

Prvenstvo Evrope u košarci počinje 31. Augusta u Litvaniji. Nakon pauze od šest godina i naša reprezentacija će se naći na prvenstvu.  Prema svemu sudeći biće ovo mučno prvenstvo za sve ljubitelje košarke u BiH.

Okupljanje je bilo zakazano za 20. Juli na Ilidži. U startu je bilo par kašnjenja, ali reprezentativci su se na kraju okupili i počeli sa radom. Kao što to obično biva kod nas, na početku je idilično stanje, sve štima, sve je u najboljem redu, na kraju…Ko uopće brine za kraj?! Bitno je da je atmosfera „odlična“ kao i svaki put, da igrači pucaju od snage, da su došli da naprave „historijski rezultat“.

Turnir „Šest nacija“ u Ljubljani nam je rekao 90% stvari, ovo poslije što je bilo su samo varijacije na zadatu temu. Pobijedili smo Makedonce zahvaljujući seriji Mirzinih trica. Protiv Srbije (koja je iskreno jača od nas u svakom trenutku po 30 – tak razlike), se vidjelo koji je naš najveći problem. Nismo mogli da „kupimo“ koš, vidjelo se katastrofalno kondiciono stanje kod naših igrača. Vidjelo se da puno soliramo, da kontranapad ne postoji, ne postoje „lagani“ koševi, ne postoji sistemski uređen napad.  Na red je došla Slovenija i tu smo malo bolje izgledali, zahvaljujući tome što su Slovenci lošiji od Srbije.

Vidjelo se da nemamo sistema, da nemamo raspodijeljene uloge u timu na „fizikalce“ i „kreativce“,  poznate i kao „vodonoše“ i „glavne“, igrači su u katastrofalnom kondicionom stanju (čast izuzecima). Onda se pod misterioznim okolnostima selektor odrekao usluga našeg jedinog i pravog centra, onda poslije nije pružao nikakvu šansu Hodžiću i Kapelanu, iako su oni igrači koji su na papiru bolji od njih pružali blijede partije. Mešetarenje, menadžerske igrice, klanove unutar reprezentacije ne treba komentarisati.  Samo kod nas može igrati Minja Milošević (zadnji nastup čovjek imao u oktobru 2010. godine za Keravnos na Kipru). Samo u reprezentaciji  BiH nikada nije bilo sloge unutar tima. Iskreno, ja lično se ne sjećam kada su naši igrači vršili kolektivan pritisak na sudije, ili se nervirali za svoj loš šut ili skok.  Jedino se ljute kada ih selektor mijenja zbog njihove loše igre. Misle da mogu bolje. Nažalost, ne mogu. Na stranu što ovaj tim posjeduje (ne)kvalitet u svakom segmentu ove plemenite igre. Ali, borbenošću, kolektivom sve se uspije nadomjestiti.

Protiv Italije smo pokazivali znake života, ali opet nismo uspjeli da pređemo magičnu brojku od 60 poena po meču. Dobili smo taj meč na kraju, najviše zahvaljujući katastrofalnom šutu Italijana za tri poena (njihovo najjače oružje).  U ostale dvije utakmice na turniru u Riminiju smo poraženi sa velikom razlikom.  Svima smo služili kao topovska hrana.

Šta možemo očekivati u Litvaniji? Preko noći se ne pravi reprezentacija, ona se stvara danima, godinama,  kamoli da ćemo da zablistamo za dva dana. Odlični pojedinci ne čine dobar kolektiv. Selektor nema autoritet, Teletović se stavlja u službu tima kao naš najbolji igrač, iako bi tim trebao da radi za njega. Svugdje se pokušava najboljem igraču pružiti šansa za otvoren šut, prodor. Kod nas je obratno. Da se razumijemo, Teletović nije kalibar jednog Gasola ili Nowitzkog, ali je najbolje što u ovom trenutku imamo.

Najveći problem naše igre je taj što playmaker „carini“ loptu po 15 – 16 sekundi, a onda se ide na ishitreno rješavanje napada, sa forsiranim šutem za tri poena najčešće.  Rijetko kada ćete vidjeti akciju u kojoj unutrašnji igrači prave dosta blokova u leđa šuterima za otvoren šut. Sekundarni napad kod nas ne postoji. Playmaker jednostavno ne vidi našeg igrača koji bude sam na šutu. Često idemo u „divljanja“ koja se završe na poguban način. Naš najbolji šuter Ikonić je van forme, kao i Domercant (protiv Francuske je odigrao najbolju utakmicu na pripremama), Đedović mnogo oscilira, i teško postiže poene, zbog limitiranog šuta kojeg posjeduje. Bavčić nema ulogu u ovom timu, a Jazvin je pozvan naknadno. Selektor je rekao da želi da „podmladi“ petorku, a onda Jazvin dolazi na pripreme. Možda što nema ugovor sa klubom za iduću godinu, pitanja je mnogo, a odogvora premalo. Nažalost.

Mnogo nelogičnosti, mnogo gluhih telefona. Nešović se vodi u Litvaniju iako niko ne zna kada će biti spreman i da li će biti uopće spreman. Iz ove perspektive biće odlično ako se izbjegne posljednje mjesto u grupi, jer Finska ima par solidnih igrača. Teemu, koji je igrao za Olimpiju u EL, sada Salin koji također igra za Olimpiju, naturalizovani Amerikanac Gerald Lee, Koponen, itd.

Poželimo sreću našim momcima da nas obraduju, ali u ovakvom odnosu snaga bojim se da će biti nekih katastrofalnih poraza. A onda će biti isti sistem. Novi/Stari selektor, i ista priča. Ambiciozno na početku, a na kraju prljavi veš u javnost.