Najveći Schumijevi momenti u F1: Evo zašto je najbolji svih vremena

Povezani članci

• Diskutabilne sudijske odluke odvele Franucusku do Svjetskog prvenstva
• Kicker (ne)realan u ocjenama za bh. Igrače: Leverkusen ne može dobiti bez Spahića u timu
• Šokirani Gattuso: Ako treba, ubiću se na trgu pred svima
• Hrvatska gazi sve pred sobom, pala i Slovenija
• Među 10 ključnih momenata kvalifikacija svoje mjesto našli i Zmajevi
• Prosinečki Delije pozdravio s tri prsta

Piše: Harun Pehlivanović, sport.ba

Iako je od njegove stravične nesreće na skijanju prošlo već dvije godine Michael Schumacher se i dalje oporavlja, a mi se prisjećamo njegovih najvećih trenutaka i uspjeha koji je ostvario. Schumacher je sa sedam osvojenih titula u F1 daleko najuspješniji vozač formule u historiji.

Prva utrka i prva pobjeda

Michael Schumacher je započeo karijeru u F1 u ekipi Jordana davne 1991. godine na Velikoj nagradi Belgije. Doveden je kao zamjena za Bertrand Gachota koji je završio u zatvoru. Schumacher je zadivio svijet formule kada je u kvalifikacijama završio ispred timskog kolege i mnogo iskusnijeg Andrea de Cesarisa.

Na zadnjim kvalifikacijama je ostvario četvrto startno mjesto i svi su se pitali da li će Schumacher uspjeti da iznenadi sve i dođe do čuda, ali nakon kvara na bolidu već u prvom krugu ostali su uskraćeni za odgovor. Ipak svi su ostali začuđeni talentom dvadesetdvogodišnjeg Nijemca i nakon godinu dana potpisao je za Benetton.

Iduće godine Schumacher je osvojio Veliku nagradu Belgije i tako postao najmlađi pobjednik jedne velike utrke u zadnjih 25 godina, a peti najmlađi pobjednik u historiji F1. Mladi vozač je u prvih 11 utrka sezone već pet puta stajao na podiumu. U Velikoj nagradi Belgije startao je sa treće pozicije, iza dvostrukog prvaka Nigela Mansella i trostrukog prvaka, velikog Ayrtona Senne.

Loše je startao i izgubio treće mjesto, nakon čega se vrijeme drastično promijenilo. Iz sve te gužve Michael je najviše profitirao i završio utrku kao pobjednik. Vrijeme u kojem je prešao sa mokrih na suhe gume je bilo savršeno. Schumacher je ušao u pit stop dva kruga prije vodećeg Mansella, što je bilo dovoljno da nadoknadi zaostatak i pređe u vodstvo. Britanac je pokušao da se vrati, ali nakon kvara na bolidu nije imao šanse, Schumacher je ostao prvi i osvojio veliku nagradu Belgije, nakon čega ga niko nije mogao zaustaviti.

Prvak s ekipom Benettona

Prošla su dva desetljeća od njegovog prvog osvojenog Svjetskog prvenstva 1994. Mnogi će reći da je sudar u zadnjoj utrci zasjenio cijelu sezonu. Sudar s Damon Hillom je osigurao Schumachera na prvom mjestu i po prvi put u svojoj karijeri postao je svjetski prvak. Također, ta sezona će biti zapamćena po mnogim nesrećama i tragičnoj smrti Ayrtona Senne i Rolanda Ratzenbergera u Imoli. U Adelaideu 1994. Shumacher je ušao u historiju. Iako je zbog sudara gledao utrku iz stručnog štaba, zbog osvojenih bodova u prijašnjim utrkama postao je prvak.

Ako su postojale ikakve sumnje u Scumacherovu sposobnost i osvajanje prvenstva 1994. godine, Michael je u sljedećoj godini pokazao svima da je on apsolutni vladar F1. Osigurao je prvenstvo dvije utrke prije kraja sezone i tako postao najmlađi dvostruki osvajač krune u historiji F1.

Kiša u Španiji i buđenje Ferrarija

Schumacher je ostvario 91 pobjedu u karijeri, ali nijedna se ne može porediti s onom iz Španije. Michael je vozio fenomenalno po najgorim mogućim uvjetima i po jakoj kiši. Pobjeda u Španiji je bila njegova prva pobjeda za ekipu Ferrarija koja je pokrenula lanac uspjeha i dominaciju Ferrarija u narednim godinama.

Statistika koju je ostvario u velikoj nagradi Barcelone je bila zadivljujuća. Iako je pao na sedmo mjesto na početku utrke, kasnije je uhvatio ritam i postavio najbrži krug s vremenom od dvije sekunde ispred svih ostalih vozača. Na kraju je završio kao pobjednik sa 45 sekundi ispred drugoplasiranog. Nakon ostvarene pobjede u Španiji Schumacher je ostvario još 71 pobjedu u karijeri, ali ipak nijedna od njih ne dolazi ni blizu rezultata kojeg je Michael ostvario u Barceloni.

Prekinuo Ferrarijev post dug 21 godinu

Iako je Schumacher dominirao u Ferrarijevom bolidu, falilo je ono zbog čega su ga čelnici doveli, a to su trofeji. U prve četiri godine u Ferrariju Schumi je ostvario čak 16 pobjeda, ali na kraju svake sezone mu izmakne trofej kojeg je Ferrari čekao još od 1979. godine.

1997. godine prvenstvo mu je izmaklo nakon što je dikvalifikovan zbog sudara s Jacquesom Villeneueveom. Naredne godine Mikka Hakkinen je postao prvak s McLaren Mercedesom, a samo zbog slomljene noge 1999. godine nije uspio da završi sezonu na prvom mjestu.

Svi su mislili da zbog povrede Schumacher neće biti u stanju da vozi kao prije, ali ispostavilo se baš suprotno. Nakon što se vratio 1999. godine u Velikoj nagradi Malezije uzeo je prvo mjesto sa sekundom prednosti ispred drugoplasiranog. 2000. godina je bila Schumijeva i Ferrarijeva godina. Mikka Hakkinen je vozio sjajno i činilo se da će Schumi još jednom ostati bez trofeja, ali u posljednje četiri utrke Schumi je ostvario četiri pobjede i napokon zauzeo prvo mjesto, osvajajući trofej koji je Ferrari čekao 21 godinu.

Prevazišao Fangijev rekord i oborio sopstveni

Nakon što je Schumi postao trostruki svjetski prvak u F1, sve je krenulo na bolje, kako za njega tako i za Ferrari. U 2001. godini osigurao je prvenstvo četiri utrke prije kraja. 2002. godine Schumacher je nadmašio sve tako što je oborio rekord i pobijedio 11 utrka u sezoni i završavajući na podiumu u svakoj utrci, osvajajući još jednu titulu.

Nakon Velike nagrade Belgije 2001. godine ostavio je iza sebe legendarnog Alaina Prosta sa najviše pobjeda u F1, a 2003. ukazala mu se prilika da obori rekord jednog od najvećih vozača F1 ikad, Juana Manuela Fangia koji je postavio rekord davne 1957. godine kada je postao petorostruki prvak svijeta u F1.

A razliku od protekle dvije godine Schumi se ovaj put napatio do prvog mjesta. Bila je to utrka između njega, Kimija Raikkonena i Juana Pabla Montoye kroz cijelu sezonu. Nakon pobjede u Suzuki Schumiju je bilo potrebno osmo mjesto da osvoji titulu šesti put u svojoj karijeri. Schumacher je startao sa 14 pozicije i izvanrednom vožnjom stigao nadomak šeste titule. Borio se s mlađim bratom Ralfom koji mu nije učinio život lakšim i skoro ga je koštao titule te sezone, ipak Michael je završio utrku na osmom mjestu i tako je ušao u historiju F1. Utrka nije bila uopšte laka i Michael je izjavio kako se nakon utrke osjećao izmoreno i prazno.

U narednoj godini Schumi je pokazao da je i dalje na samom vrhu F1 tako što je obarao svoje rekorde. Pobijedio je 13 utrka te sezone i osvojio sedmu krunu, mnogi bi rekli s lakoćom.

Kada je osvojio sedmu titulu imao je trideset i pet godina. Nakon toga takmičio se u F1 još pet godina, ne s uspjehom koji ga je pratio kroz cijelu karijeru. Jasno je da status Michaela Schumachera kao najuspiješnijeg i najpoznatijeg vozača u F1 nikad nije dolazio u pitanje.