Misimović: Zbog plasmana na SP gubit ćemo sve manje igrača

Povezani članci

• Schumacheru prijete doživotna koma ili paraliza i problemi s govorom
• Priznanje za odlične igre: Miralem Pjanić u evropskoj postavi sedmice
• Ivica Osim: Od Amerike smo dobili elegantni šamarčić, ali sreća nikome ne teče krv
• ATP poredak: Šetkić i Bašić ostvarili plasmane karijera
• Evo kako plaćenici zabijaju autogolove
• Marković: Nismo iskoristili svoje šanse

Bh. nogometni reprezentativac Zvjezdan Misimović vjeruje da će plaman na Svjetsko prvenstvo utjecati na to da se sve veći broj “odbjeglih” igrača odluči igrati za našu reprezentaciju.

Misimović je u svojoj kolumni za hrvatsku sportsku agenciju Totalsport govorio o uspjehu Zmajeva, Safetu Sušiću, (ne)upješnim kvalifikacijama za Hrvatsku, odlukama pojedinih igrača da (ne)igraju za zemlju odakle potiču…

U ovim kvalifikacijama ždrijeb nam je baš legao. Svatko je odmah mogao vidjeti da je grupa po našoj mjeri, da imamo realne izglede biti prvi. Uza sav respekt, Grci iz prve i Slovaci iz druge jakosne skupine nisu predstavljali bauk.

Dakle, situacija nam se odmah učinila obećavajućom. Nisam se osjećao turobno poput ranijih dvaju kvalifikacijskih ciklusa, kada smo ždrijebani sa Španjolcima odnosno Francuzima. Imaš osjećaj da odmah znaš tko će biti prvi i preostaje ti se samo boriti za drugo mjesto.

Kada me pitaju što smo to imali u ovim kvalifikacijama, a da je nedostajalo u ranijima, prvenstveno mogu reći da je ova momčad dugo zajedno, da je u njoj stvorena dobra atmosfera, koju su itekako pomogli navijači koji su nas pratili kao nikad prije, čak i na gostovanjima.

Ništa revolucionarno nije posrijedi. Dakle, mogli bismo reći da smo imali sreće, jer Grci ipak nisu niti Španjolci niti Francuzi.

Bosna i Hercegovina ima relativno kvalitetnu reprerezentaciju s nekoliko igrača visoke klase. Opet, nema nas takvih 20 ili 25 kao što ih ima u drugim top-reprezentacijama. Svejedno, jasno je da bez odgovarajuće kvalitete, pojedinačne i ekipne, ne bismo mogli osvojiti prvo mjesto u skupini.

Prije četiri godine mnogi od nas bili smo, moglo bi se tako reći, u životnoj formi. Odnosi se to pogotovo na nekolicinu nas koji smo bili u Bundesligi. Ibišević i Salihović igrali su sjajno u Hoffenheimu, Džeko i ja osvojili smo naslov s Wolfsburgom. Pa ipak, nešto nam je tada falilo. Španjolskoj nismo mogli parirati, pokazalo se da ne možemo niti Portugalu. Možda je nedostajalo iskustva, rutine koje sad imamo. Ne znam.

Istina je da je u međuvremenu sazrelo nekoliko jako dobrih igrača, poput Pjanića. Danas imamo dovoljnu igračku širinu da, kad netko zakaže, uvijek imamo nekog iz drugog ešalona. Uvijek netko iskoči i donese prevagu.

Kad je u pitanju Safet Sušić, sve će o njemu reći podatak da je u ovim kvalifikacijama osvojio najviše bodova u povijesti kvalifikacijskih nastupa bh. reprezentacije. Pape ima više kvaliteta i komparativnih prednosti. Kao prvo, bio je vrhunski igrač i prošao je sve ono što smo prolazili mi. Drugo, svojom je mirnoćom djelovao smirujuće na atmosferu u i oko reprezentacije. Onakvog kakvog ga vidite tijekom utakmice, dok mirno s klupe promatra utakmicu, takav je Pape svo vrijeme. Teško ćete naći smirenijeg čovjeka.

Vi u Hrvatskoj najbolje znate kako nezgodne situacije znaju biti oko reprezentacija, koliko zna biti ljudi koji reprezentaciji, recimo to blago, ne žele dobro. Sušić je za takve stresne situacije svojim karakterom fantastičan protuotrov.

Vidim da narod govori da je njegov najveći talent što nam je prepustio slobodu na terenu, te da na nju nastoji minimalno utjecati. Mislim da je to također dodatna kvaliteta. On je mudro prepoznao kakve igrače i kakvu momčad ima. Shvatio je da težimo ofenzivnom stilu igre i čini sve da bi nas što manje kočio.

Hrvatska, za razliku od nas, nije prošla izravno. Mislim da to nije tragično. Imali su Hrvati nesreću da su se našli u skupini s Belgijom, koja je ovog renutka, barem po meni, jedna od najjačih svjetskih reprezentacija, te Srbijom, protiv koje Hrvatskoj nikad nije i nikad neće biti lako igrati. Biti drugi u tako jakoj skupini nije neuspjeh. Dapače.

Za Hrvatsku, moje je mišljenje, nema problema. Prvo, mislim da je momčad dovoljno dobra da izbori nastup u Brazilu kroz dodatne kvalifikacije. Drugo, Hrvatska ima čitav niz izuzetnih mladih igrača koji su na putu da postanu svjetske klase. Na koga mislim? Pa na Halilovića, Kovačića i Rebića, o kojem sam čuo da je izvanredan potencijal.

Dodatna snaga Hrvatske je u tome što u svojim redovima ima dosta igrača porijeklom iz Bosne i Hercegovine, kao što ih ima i Srbija. To je posebna tema koja zahtijeva posebnu razradu, pa ipak, mislim da će se s ovim našim uspjehom, plasmanom u Brazil, situacija promijeniti; da više nećemo gubiti tako puno igrača.

Uzmite za primjer malog Halilovića. Ja dečka savršeno razumijem, mislim njegovu odluku. Ja sam rođen u Münchenu i kad imam godišnji odmor prvo odlazim u München, jer ondje je moj dom.

Ne želim nikome dijeliti lekcije. Svatko čini onako kako osjeća. Nekad sam mislio da pripadam jugoslavenskoj reprezentacuiji, za koju sam igrao u juniorskim danima. Kasnije sam se, poput Pjanića koji je odrastao u Luksemburgu, odlučio za bh. reprezentaciju.

Vjerujem da će odsad svaki nogometaš rođen u Bosni i Hercegovini, kao i onaj bh. korijena, ubuduće dvaput razmisliti prije no što se odluči za koju će reprezentaciju igrati.

sportsport