LIONEL MESSI: Nogomet je moj jezik. Kada se želim izraziti, ja to učinim s loptom

U listopadu 2004. godine je Lionel Messi, u prevelikom dresu s brojem 30 na leđima i obraza rumenih kao na prvom sudaru, debitirao za Barcelonu u katalonskom derbiju s Espanyolom. Ušao je u igru osam minuta prije kraja i za čas zaledio dah 35 tisuća navijača na Olimpijskom stadionu.

“Onako sitan u jednom je trenutku projurio kroz dvojicu stopera s loptom privezanom za nogu kao da mu je šesti prst. Nisam poznavao gledatelja koji je sjedio pokraj mene, ali istodobno smo ustali sa sjedalica i spontano se rukovali. Bilo je u tom činu određenog patosa jer dvoje je ljudi podijelilo uvjerenje da svjedoče nečemu velikom što će ih vezati do kraja života. Mi smo bili tamo. Mi smo to vidjeli”, napisat će godinama kasnije njemački novinar Ronald Reng za Financial Times.

Sedam godina poslije Leo Messi podignut će svoju treću Zlatnu loptu, treći put uzastopce, nakon što je prethodno dvaput bio samo ukras izboru. Sve to s navršene 24, u dobi kada nekim njegovim ekstremno talentiranim vršnjacima (prvi mi na pamet padaju Anas Sharbini i Sammir) na ovim meridijanima još uvijek tražimo idealnu poziciju na terenu. Je li on čovjek na vrhu romba ili ipak krilo? Troši li se više u defanzivnoj igri ili na šanku? Ima li lidersku crtu u karakteru? Nema, kažete. Prava šteta, iako će Messi prvi bagatelizirati figuru velikog vođe ili barem gazde u svlačionici bez kojeg navodno nema trofeja.

Plaćali su mu hormone

– Uopće ne vjerujem u pojam vođe. Uvijek sam bio najsitniji na terenu, nikada nisam izdavao zapovjedi niti sam puno govorio pred suigračima. Kada se želim izraziti, ja to učinim s loptom – jednom je rekao Messi. Rekapitulirati Messijevu biografiju i pokraj vitrina punih trofeja i osobnih priznanja zapravo nije komplicirano. Već kao 13-godišnjak prehranjivao je šesteročlanu obitelj koja je za njim stigla u Barcelonu iz Rosarija.

“Ukrao” ga je tadašnji sportski direktor Carles Rexach, obvezavši se da će klub plaćati liječničke tretmane hormonom rasta, mjesečni trošak od 900 dolara. Bilo je to više od plaće Messijeva oca, radnika u čeličnoj industriji. Anegdota kaže da je svoj “stipendijski” ugovor Leo potpisao na komadu salvete, toliko se Barci žurilo da ga skloni s horizonta drugim gladnim velikanima.

Leo Calvo, suigrač iz La Masije kojega je put poslije odveo prema Apeninima, kaže da se ne može sjetiti Messija u trapericama. Uoči treninga, poslije utakmice, bilo gdje – mogli ste ga vidjeti samo u trenirci. “Rani” Messi izvan terena baš se ni sa čim nije izdvajao od stotine drugih polaznika akademije. Činilo se tada da zapravo i nije lud za nogometom kao njegovi vršnjaci i suigrači, jedva da je uspijevao odgledati cijelu utakmicu na televiziji.

Na terenu bi se, međutim, u prvom kontaktu s loptom pretvarao u malu zvijer. I uvijek je igrao jednako. – Ravno prema golu, bez kukavičluka. Premda mu to nikada nije bila namjera, on zapravo ponižava suparnike lakoćom kojom prolazi pokraj njih – kaže Rodolfo Borell, trener koji je vodio genijalca u mladoj Barcinoj momčadi.

Još uvijek neki sumnjaju

“Problemi” s Messijem već neko vrijeme nastupaju kada malenog čarobnjaka treba uglazbiti u kontekst. Je li u razredu s najvećima? Kako kotira u usporedbi s Peleom, Maradonom, Cruyffom, Di Stefanom, Platinijem ili Zidaneom? Je li uistinu za klasu bolji od Cristiana Ronalda koji mu je u ponedjeljak čestitao videolinkom iz Madrida “jer se priprema za važnu kup utakmicu”? Ako je bolji, kako je onda “Kiki” Ronaldo prošlu sezonu u “la ligi” zaključio s devet golova više od Messija (40-31)?

U dogmatskoj školi nogometne misli prevladava stav da je Messi samo ukras najvećima u povijesti. Di Stefano (u Real sletio sa 27 godina) je bio raznovrsniji, all-round zvijezda, jednako vješt kao dribler, asistent i strijelac. Pele je okrunjen kao kralj nogometa, Cruyff slovi kao avangarda na svakom polju, a Maradona kao “mali zeleni”. Kad smo kod Maradone, on je u Messijevim godinama upravo mijenjao Barcu za Napoli i do tog je trenutka u 264 utakmice za Argentinos Juniors, Bocu Juniors i Barcu postigao 172 gola.

Messi je stigao do 136 golova u 194 utakmice. Krivulje karijera poklapaju im se i u poglavlju o reprezentaciji jer je Maradona u nacionalnom dresu ostajao dužnikom do 26. godine i Svjetskog prvenstva u Meksiku.

Spontanost genija

Budući da Messi nastavlja brojati i pritom fascinirati lakoćom i spontanošću genija, zapravo je nezamislivo da bi u povijest mogao otploviti tek kao Maradonin ili Peleov šegrt. Ili kako je to na ceremoniji u Zürichu sažeo njegov suigrač Xavi Hernandez:

– On je toliko mlad da će neizbježno srušiti sve postojeće rekorde u povijesti ovog sporta.