Legendarni Pape: Nikada sebi ne bih oprostio da ne odemo u Brazil
Povezani članci
Kakvo olakšanje! Safet Sušić je sedmicama upozoravao, smirivao euforiju, pozivao na oprez… da bi mu, na kraju, njegovi izabranici priredili večer iz snova – Grčka je pregažena sa 3:1.
S kakvim ste se osjećajem probudili u subotu ujutro?
– Prva misao bila je – kakvo olakšanje! Stvorila se takva klima da je dosta ljudi razmišljalo tako da bi bili zadovoljni i neriješenim rezultatom. Kada ovako dobiješ utakmicu, mora biti olakšanje.
Jeste li iznenađeni ishodom, jer ste ipak najavljivali čvrstu i neizvjesnu utakmicu?
– Jesam. Bilo je, zaista, teško predvidjeti da će se završiti ovako, ali sam, u svakom slučaju, bio uvjeren da će igrači dati sve od sebe. Vidio sam kakvu želju i motiv imaju da se plasiraju u Brazil, ali sam očekivao da će biti teže, s nekim minimalnim rezultatom. Ispalo je lakše nego što sam mislio.
Šta ste rekli igračima poslije meča?
– Jedva da sam ih i vidio, ali svi su sigurno čuli šta sam govorio. Ne trebam im ništa reći, sami su svjesni šta su uradili.
Šta kažete za Džekin nastup, razbio je Grke?
– Zabio je prvi i treći gol, dao je odličnu loptu Stevanoviću… Ma Džeko je monstrum, kako drugačije da ga opišem. Igrao je onako kako se samo od njega može očekivati. Dobio je svaki duel. Koliko su mu samo lopti dali, a on je svaku primio, zadržao i dozvolio ekipi da izađe… Fenomen.
Džekin tandem sa Misimovićem također je neka vrsta fenomena.
– Ma vidi se to… Čim se Misimović priprema da izvede udarac, odmah traži Džeku. Rekao sam mu da pokuša tražiti i fudbalere iz drugog plana, Mujdžu, Lulića… ali on, valjda po automatizmu, traži Edina.
Iako je otišao u Kinu, očito je da sa Misimovićem nemamo problem?
– Kada sam vidio da je tamo odigrao četiri utakmice uoči Grčke, nisam se plašio za njega. Osjetio sam veliko olakšanje. Istina je da je daleko, ali potvrdio je koliko nam je važan.
A šta je bilo sa Pjanićem? Rekli ste da je bio spreman ući ako treba?
– Uoči utakmice mi je sa suzama u očima rekao da se ne osjeća spremno, da ga je strah i da ga boli kod nekih pokreta. Rekao sam mu da nema problema, a on mi je u toku susreta ipak dao do znanja da bi, ako nešto zapne, mogao stisnuti zube i pomoći. Srećom, nije bilo potrebe. Važno mi je da Miralem sada ozdravi i da ga imam za Latviju.
Još 12 bodova
Izjavili ste da Vas tek sada počinje hvatati strah, zbog čega?
– Pa sada svi očekuju od nas da budemo prvi. Mnogo je ljudi koji kažu da ćemo prošetati kroz ostatak ciklusa, ali ja ne mislim tako. Daj, Bože, ali ima još pet utakmica.
Nije, valjda, da razmišljate o najgorem scenariju?
– Dovoljno je dva puta remizirati sa Slovačkom i eto problema.
Ali, ipak, blizu smo.
– Pa sada imamo prednost koju ne smijemo ispustiti. Ima još utakmica. Treba nam 12 bodova da budemo sigurni, ali može se desiti da nam neko napravi uslugu. Možda bi već sljedeće kolo moglo dati neke odgovore, jer će Grcima biti teže s Litvanijom nego nama s Latvijom. Kada bi se desili odgovarajući rezultati, razlika bi bila prevelika da bismo je mogli ispustiti.
Znači, idemo li u Brazil?
– Nakon ovoga, niko nam ne bi oprostio da ne odemo.
Kako ste Vi proslavili pobjedu?
– Pitali su me poslije utakmice kako ću slaviti, ali ne treba se unaprijed radovati. Za slavlje ima vremena, slavit ćemo…
Pripreme za Latviju 12 dana
Kako ćemo najaviti Latviju, s kojom igramo u junu?
– Malo me je strah toga, jer će tu utakmicu biti teško pripremiti s obzirom na to da se većini igrača završavaju prvenstva i neće biti u naponu snage. Kada se sjetim, previše smo utakmica do sada izgubili u maju ili junu pa ćemo se, zato, okupiti 12 dana prije utakmica, da imamo više vremena za pripreme.
Morat ću kazniti Spahića…
Kako komentirate Spahićev nastup, nastavio je igrati i pored povrede?
– Ljekar mi je dao signal da ga zamijenim. Poslao sam Rahimića na zagrijavanje, ali Spahić nije želio izaći. Poslije sam mu u šali rekao da ću ga morati kazniti što me nije poslušao.
Drago mi je zbog naroda i igrača
Bilo je prelijepo gledati slike radosti iz bh. gradova. Sigurno ste bili ponosni?
– Kako da nisam. Drago mi je zbog naroda, ali drago mi je i zbog igrača. Dosta je njih koji imaju godina i koji su u opasnosti da završe karijere, a da ne odu ni na jedno veliko takmičenje, a to bi bila velika šteta. Kada izabereš ovu profesiju, najveća želja ti je da igraš za reprezentaciju i da odeš na EP ili na SP.