Kako Villas-Boas gradi novi Tottenham

Povezani članci

• Veličanstven doček priređen Zmajevima u Zenici
• Balada o Rogeru Federeru: Heroj Gospodske ulice
• Partizan najgledaniji tim u ABA ligi
• Šokirani Berdych nakon teškog poraza od Đokovića: Nikada nisam doživio nešto ovakvo
• Navijači Veleža mogu besplatno na utakmicu protiv Olimpica
• Italija postala šampion Evrope u futsalu

Ako je vjerovati Opti, vodećoj europskoj kući za obradu statističkih podataka u nogometu, pred Tottenhamom bi mogla biti prava žetva bodova. Naime, analiza pokazuje da taj klub već redovito svoje najbolje igre pruža u mjesecu studenom. Štoviše, tijekom prethodne četiri sezone u tom je mjesecu skupio više bodova od ijednog drugog kluba Premier lige: njih 35 u 16 utakmica, odnosno 2,19 po susretu. Zvuči ohrabrujuće za njihove navijače pred mjesec u kojem Spursima (nakon današnjeg susreta s Wiganom) slijede gostovanja kod Manchester Cityja i Arsenala, a zatim domaći ogledi s West Hamom i Liverpoolom, ali bilo bi suludo uzdati se u neki takav, pomalo bizaran podatak.

Koliko uopće znače statistički podaci iz proteklih sezona kad na White Hart Laneu više ne stanuje ista momčad? Otišli su Luka Modrić i njegovi Hrvati, otišao je Van der Vaart, a došlo nekoliko novih i važnih igrača; nema više ni popularnog ‘Arryja Redknappa, umjesto kojega na klupi sjedi mladi i nadobudni André Villas-Boas, čiji je prvi posao u Engleskoj prije samo osam mjeseci završio velikim neuspjehom. Može li portugalski trener uspjeti s Tottenhamom ondje gdje je zakazao s Chelseajem?

Spursi su trenutno na četvrtom mjestu prvenstvene ljestvice, što je odlično ‘prolazno vrijeme’ za ekipu koja se još uvijek traži. No momčad mu je u posljednjim utakmicama sve, samo ne uvjerljiva (domaći poraz 2-4 od bivšeg kluba, neriješeno u Mariboru, teška pobjeda kod pretposljednjeg Southamptona i poraz od Norwicha u Liga kupu). Da kojim slučajem vodi neki hrvatski klub, već bi se od takve serije radila drama (kao što je rađena i u Chelseaju), ali ako za mišljenje pitate engleske nogometne komentatore, većina njih će vam reći da ono što je AVB dosad napravio izgleda obećavajuće.

‘Smatram da AVB-u zasad dobro ide. Već se vidi da je puno naučio iz svojih iskustava s Chelseajem i da neće ponavljati iste greške’, kaže Ben Lyttleton, kolumnist Sports Illustrateda i suradnik nekoliko engleskih novina, inače navijač Tottenhama.

‘Uzevši u obzir velike promjene koje želi uvesti u stilu igre, sigurno će biti loših rezultata i trenutaka kad stvari ne idu prema planu, ali čini se da sve ide u pozitivnom smjeru. Međutim, ono što tek mora napraviti je dovesti momčad na razinu da svih 90 minuta može igrati u visokom ritmu – to će biti apsolutno ključno za dosljednost njegovih rezultata s klubom’, dodaje Lyttleton.

Guardianov novinar David Hytner smatra da je dobroj atmosferi u momčadi najviše pridonio trenerov pristup pri kojem nikoga ne favorizira na osnovi ugleda, cijene na tržištu ili prošlih zasluga – stječe se dojam da su svi ravnopravni u borbi za pozicije u prvom sastavu, što stvara pozitivnu konkurenciju među igračima.

‘U Chelseaju je Villas-Boas imao silnih problema sa ‘senatorima’ poput Lamparda, Essiena i Colea, prostor za osvježavanje sastava bio mu je ograničen i nije imao podršku kluba za takvo nešto’, kaže Hytner.

‘U Tottenhamu je zato čvrsto zauzeo stav da nitko nije nezamjenjiv i da svi moraju zaraditi mjesto na terenu.’

I doista, AVB još uvijek na golu drži 41-godišnjeg Amerikanca Brada Friedela, iako je klub platio 11 milijuna funti za kapetana francuske reprezentacije Huga Llorisa. Međutim, Lloris je stigao zadnjeg dana prijelaznog roka i usto nije baš ‘na ti’ s engleskim jezikom, a komunikacija s obranom je za vratare neizmjerno važna – to što ga AVB drži na klupi (branio je u samo jednoj prvenstvenoj utakmici) jasno pokazuje da se nitko ne može samo tako ‘ušetati’ u momčad. Kad su zaredale ozljede u obrani, menadžer je prekomandirao Jana Vertonghena (također došao ljetos, iz Ajaxa) s pozicije stopera na lijevog braniča, a u sredinu obrane doveo je mladog Stevena Caulkera, koji je dotad igrao za rezervnu momčad. To se pokazalo ispravnim rješenjem, jer Caulker se od tada ustalio u sastavu, dok je Vertonghen nastavio igrati bočnog braniča.

Čini se da AVB također uspijeva izvući maksimum iz Jermaina Defoea, koji se pod Redknappom i nije baš naigrao. Emmanuel Adebayor bio je prošle sezone glavni napadač, a ove je dosta izbivao zbog ozljeda – no čak i kad je bio posve spreman, prednost je dobivao Defoe. André Villas-Boas jedan je od onih trenera za koje se može reći da su gotovo opsjednuti taktičkim zamislima. Kažu da dan poslije svake utakmice igračima drži taktičko predavanje, a podučava ih teoriji i poslije svakog treninga. Preferira napadačku inačicu sustava 4-3-3 s istaknutim klasičnim centarforom – nešto slično onome što je Mourinho igrao na početku svog mandata u Chelseaju – i vrlo fluidnom sredinom terena u kojoj igrači moraju jako puno raditi i izmjenjivati pozicije.

Uz odlične Lennona i Balea na krilima, Tottenham upravo u veznom redu ima najveću koncentraciju kvalitete i najširi izbor igrača (Huddlestone, Sandro, Dembélé, Livermore, Sigurdsson, Dempsey i trenutno ozlijeđeni Parker). No jasno je da je odlazak Modrića svejedno znatno oslabio momčad, pogotovo što za Luku nije doveden igrač sličnih karakteristika – primjerice João Moutinho, koji je bio AVB-ov prvi pick. Villas-Boas znao je da će izgubiti Luku, ali nije znao da će novi vezni red morati stvoriti bez pravog playmakera.

No može se i bez Modrića i bez Parkera, koji je prošle sezone također bio strašno važan igrač. Menadžer je uklopio Dembéléa u nešto povučenijoj ulozi, tako da je formacija često više sličila na 4-2-3-1 nego na 4-3-3. No trojica središnjih veznjaka nemaju fiksne pozicije i od njih se očekuje da se tijekom igre puno kreću i stalno izmjenjuju. To je bio način kojim je nevjerojatno uspješno igrao njegov Porto, ali taj način imao je vrlo male izglede za uspjeh u Chelseaju, naprosto zato što su tamošnji iskusni veznjaci naučili igrati bitno izravnije i nisu pokazivali previše volje za usvajanjem novotarija. Kako to funkcionira u današnjem Tottenhamu, objašnjava taktički guru Michael Cox s internetske stranice Zonal Marking.

‘AVB najviše polaže na presing i brzo osvajanje lopte te na rotaciju pozicija, osobito u veznom redu. Sandro ne igra kao čisti defenzivni vezni, nego odlazi i naprijed kako bi razvukao suparnički blok; Dembélé ga pokriva, ali još češće odlazi prema napadu, dok Gylfi Sigurdsson na trenutke postaje zadnji vezni, iako počinje kao ofenzivni. Isto se očekuje i od ostalih igrača kad dobiju priliku. Svi su oni po svojim tehničkim i fizičkim karakteristikama prilagodljiviji i pogodniji za takav način igre nego što je to bio Chelseajev vezni red. Zato se čini da AVB-jeve metode ovaj put mogu uspjeti, samo će trebati strpljenja’, kaže Cox.

A toga na White Hart Laneu ima kudikamo više nego na Stamford Bridgeu. Villas-Boas je stvorio pozitivnu atmosferu u momčadi i polako gradi novi Tottenham – ako klub ove godine i ne ‘prisvoji’ mjesec studeni kao što je to napravio s prethodnima, vjerojatno je da će menadžerova pozicija ostati čvrsta.

izvor: tportal