Još jednom dokazano: Za tika-taku ima rješenja

Jedna Barcelona nikome nije “drag gost”. Protiv katalonskog diva obično imate mali procenat mogućnosti da pobijedite, ali taj procenat je za neke klubove dovoljan da se suprostave. Između ostalih, Inter, Chelsea i Celtic u važnijim utakmicama (Liga prvaka), ali i neke manje španske momčadi.

No, malo ko je uspio da, zanemarivši rezultat, bude bolji od Barcelone. Uspio je Milan. Mnogi ne shvataju politiku tog kluba posljednjih godina, obzirom da se dovode ili “isfurani” igrači ili oni koji tek trebaju da obuku “velike kopačke”. Trenutno klub radi na formiranju neke nove generacije igrača, pa su doslovno protjerani prošle sezone mnogi velikani, koji su godinama punili klupske vetrine trofejima.

Mladi trener Massimiliano Allegri očito zna što želi. U prvoj svojoj sezoni na San Siru donio je Scudetto. Ovu sezonu krenuo je njegov klub očajno, rekordnih sedam poraza na otvaranju, ali vremenom su stvari počele dolaziti na svoje. U januaru je doveden Mario Balotelli, koji je dodatno ojačao napad, a sa tri pogotka odmah se počeo isplaćivati.

I sada se Milan nalazi ispred Intera i konkurentan čak i za Scudetto, a do prije nekoliko sedmica to se činilo nemogućim. Navijačima je ipak mnogo draža pobjeda nad Barcelonom. Lijepo je kazao Sulley Muntari, Ganac koji je zabio drugi pogodak sinoć, niste ni sa pet golova sigurni u prolaz protiv Barcelone. Istina. Milan će se morati dobro, dobro namučiti da odbrani svojih 2:0.

Vratimo se ponovo na sinoćnji spektakl, makar su nam igrači Barcelone uskratili takvo što. Nije to bila ona prava Barcelona. Nije mogla pored organizovanog Milana. Odlična postavka Allegrija, koji je jednostavno imao rješenje kako zaustaviti Lionela Messija, Andresa  Iniestu i Xavija. Preciznije, uspio je zaustaviti protok lopti od strane tog dvojca Xavija i Inieste prema Messiju. I onda je Argentinac nemoćan. Skoro neprimjetan i nevidljiv. Slikovito – Messi je među Milanovom odbranom djelovao poput dječaka koji se izgubio u centru New Yorka.

Barca je kružila, lopta se prebacivala s jedne na drugu stranu, ali potpuno mirno i bez ikakvih poteškoća su domaći braniči držali protivničke ofanzivce na nekih 30-ak metara podalje od svog gola. Vezali su se napadi Barce jedan za drugim, ali uzalud. Svjesno je Kataloncima prepuštena incijativa, koju ionako uvijek imaju debelo u svoju korist. U nastavku je Milan i dalje igrao svoju igru – strpljivo i bez greške. I kada se ukazala prva prava prilika, ona je iskorištena. I druga. I tu je bio kraj.

Ne može se baš reći da je Barca nadigrana, jer ni Milan nije imao veliki broj udaraca i prilika, ali je onesposobljena da igra svoju igru. A kada ne može da igra svoju igru, Barcelona nije Barcelona.

Ostaje još 90 minuta na Nou Campu. Budite sigurni da priča nije završena, ali ako Rossoneri ponove sličnu partiju od sinoć, Barcelona će morati zaboraviti na još jedan trofej. Osim toga, morat će dodatno poraditi na tika-taki, jer je očito da nije dovedena do savršenstva.