Ima li kraja sunovratu košarkaške reprezentacije BiH?

Povezani članci

• VIDEO: Đoković poludio: ‘Je**m vam mater svima!’
• Rummenigge: Ne volim kad igrač iz Crne Gore govori o ratu
• Mourinho: Fali nam karaktera
• Belgija gostuje na Bilinom Polju: Zmajevi, pokažite snagu i kvalitet
• I to je moguće: Golman srušio rekord legendarnog Pelea
• Mrežice bolje od Vukova, sedam poena Teletovića

Kako stvari stoje, čini se da je odstup prvi pravi potez koji je povukao Damir Mulaomerović, od kako je ustoličen na ničim zasluženu dužnost selektora košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jer mu je, poslije istinskog takmičarskog kraha i trajne rane koju je zadao ovome sportu, neminovno slijedio otpust.

Piše: Budo Vukobrat, RSE

Jedina žalosna činjenica u čitavoj priči je ona da je ostavku podnio i da bi, hipotetički gledano, u protivnom bio smijenjen što ju je podnio istim onim ljudima koji su ga svojim neodgovornim i nestručnim glasovima uspeli na lubenicu na kojoj je dobio vrtoglavicu.

Podsjetiću kako je Mulaomerović iza sebe imao tek pedesetak utakmica provedenih na trenerskoj klupi, najprije tuzlanske Slobode koja tavori u bosanskohercegovačkom prvenstvu, a onda u zagrebačkoj Ciboni, izblijedjeloj sjeni nekadašnje velike ekipe koja godinama posrće po regionalnoj ABA ligi.

Čime je fascinirao tijesnu polovinu tima koji je odlučivao o njegovom instaliranju na, u periodu odlučnih okršaja za plasman na Evropsko prvenstvo, prevruću klupu, teško je odgovoriti. Bilo bi i tužno i ružno špekulisati sa klizavim terenom, ali je čitava trakavica pothranila onodobne insinuacije u vezi sa etničkim predznakom protivkandidata mu Dragana Bajića, etabliranog trenera koji je, i sam upirući prstom u iracionalnost vlastite eliminacije, napustio mjesto u reprezentativnom stručnom štabu. Ili je, može biti u ovom trenutku, ako ne ispravno ono barem oportuno, pomisliti kako su vračevi koji ravnaju ovim sportom, istina pogrešno ali dobronamjerno, računali s nekim evidentnim prednostima Mulaomerovića.

Radi se, da podsjetim, o proslavljenom hrvatskom reprezentativcu, blistavoj igračkoj karijeri, te velikom međunarodnom iskustvu i ugledu. I ovoj pameti je bliska računica po kojoj će Mulaomerović svojim igračkim autoritetom moći držati pod kontrolom sujete dviju NBA vedeta, Mirze Teletovića i Jusufa Nurkića. A upravo u tom grmu je ležao zec, a lanac je pukao tamo gdje je, činilo se, najdeblji. Bilo je, istina, razmišljanja kako će Nurkićev mladalački zanos i želja za nametanjem na domaćem planu možda narušiti timsku hemiju u kojoj je jedanaest vodonoša terciralo Teletovićevoj izvedbi.

Mirza Teletović

Očigledno na to se fokusirao i nevješti selektor čija je stručnost izgleda dobacila do trenerskih iskustava koja su napuštena prije pola stoljeća. I sam je izjavio kako je čekao “da nas Teletović odvede na Evropsko prvenstvo”. Ali, sam na tom planu ništa nije uradio.

Najprije je dozvolio da mu “naslovna uloga” ne učestvuje na uigravanju sa dodavačima lopti, onda mu je dopustio da propusti putovanje u Rusiju gdje je, pokazalo se na kraju, na samom početku zadat eliminacioni udarac čitavom projektu. Potom je izveden završni igrokaz u jednoj privatnoj utakmici Mirze Teletovića. Mimo svih dosadašnjih iskustava, igrač koji je fizički spreman za petaestak minuta utakmice niskog intenziteta, na parketu je proveo svih četrdeset. Niti ga je Mulaomerović smio mijenjati, niti ga je ovaj na tajm-autima slušao.

Kapiten je tek uspio prosuti ono malo što su saigrači mimo njega nakupili, a svojefrustracije iskalio je na dječaku od 17 ljeta, malom Džananu Musi, koji se pokazao beskrajno korisnijim od nacionalne uzdanice. Istina, i mališan se pomalo zanio, ali kapitenovo je bilo da ga smiruje, a ne da nasilnički nasrće na sportsku nejač. U tom trenutku Mulaomerović i njegova selekcija su nestali sa ozbiljne scene, pa makar još i postojala, istina neznatna, šansa da se kvalifikacije završe hepiendom. Sve poslije, zapravo, bila je farsa.

Pred prepunim tuzlanskim Mejdanom kapiten Mirza Teletović nasrnuo je na mlađeg suigrača Džanana Musu

Omiljeni Mirza, “dijamant” koji pogađa “sa parkinga”, prekonoćno postao je najomraženija figura ovdašnjeg sporta, “naš” Damir Mulaomerović postao je izdajnik koji se okitio hrvatskim sportskim državljanstvom, dojučeranji fanovi jedva čekaju da nadležne službe uđu u prostorije Košarkaškog saveza, razmjenjuju se pjene različitih vrsta i oblika. Nikom ni na kraj pameti da pita u kakvom je stanju slomljena noga nesretnog Nedima Buze, ruka Nemanje Gordića.

Unatoč svim dešavanjima, unatoč svim vatrama i na njih prosutim vodama, ta mi se pitanja čine najumjesnijim. Košarke će biti i poslije Teletovića i poslije Mulaomerovića.