Dražen Petrović danas bi napunio 49 godina.”Lopta, koš i ja. I to je priča koja nema kraja”

Povezani članci

• KN „Red Army“: Nećemo na gradski derbi
• Otišao je najveći: Plakao je Old Trafford, plakali su svi koji vole čarobnu igru
• Italijani su kraljevi trgovanja, Dzeko je pravi primjer
• Španski superkup: Barceloni naslov, Atleticu poštovanje
• Cufre sporazumno otišao iz Dinama
• Svijet se divi geniju: Teodosić odveo Srbiju u finale

“Lopta, koš i ja. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti da za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan da bih otvorio drugi krug”, tako je navijačima Šibenke govorio Dražen Petrović kada je odlazio iz male dvorane u kojoj je napravio prve košarkaške korake.

Oni koji su rođeni u pravo vrijeme pa su ga gledali s drvenjača na Baldekinu, bili su sretnici. Kada je s 13 godina prvi put stao na parket male dvorane, Šibenka je još igrala u drugoj ligi. Nakon dvije godine Zoran Slavinić Dražena stavlja u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Bio je glavni pokretač, emotivac svugdje osim ispod koša i uporan do besvijesti. Uz znanje, imao je nevjerojatnu glad za poenima. Jedan potez bio je dovoljan da stvori respekt protivnika.

Nakon Cibone, pokorio je i Europu. Šibenčani o NBA ligi nisu znali ništa, osim da će tamo Dražen jednog dana otići.

Danas bi Dražen Petrović napunio 49. godina. Rođen je 22. listopada 1964. godine. Život jednog od najvećih europskih košarkaša završio se 1993. godine u prometnoj nesreći.

Bio je šuter o kojem se i danas s divljenjem priča i radnik kakav se rijetko viđa.

Ovako je govorio o sebi: 

“Nikad nisam propuštao jutarnji trening. Bilo mi je svejedno ustajem li se u šest ili sedam. U dvorani sam bio samo ja i čistačice. Postavljao sam stolce po parketu i vodio loptu između njih. Tako sam vježbao driblanje. Uživao sam u tome. Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio.”

“Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom, ma koliko bio bolan, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si sve dao za pobjedu, najbolje je zaboraviti. Zaboraviti odmah”.

“Ovo je posao u kojem nemaš pravo na slab dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikad nisam uzeo slobodan dan na parketu. Igrao sam za njih, klub. I za sebe”.

“Ima nešto jače od mene. Najsretniji sam kada radim. Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom”.

“U mojoj karijeri nema nikakvih tajni. Sve što postižem to su obični elementi košarke. Jednostavnost je u tome što ja više nego drugi radim i više nego drugi ponavljam svoje vježbe. Točno. Treniram četiri do pet sati kada putujem. Na pripremama i više. Veliku pozornost poklanjam tehnici. Ne znam kako drugi rade, ja mislim da treniram dobro. Talent sam respektirao do 16. godine. Nakon toga, priklonio sam se teškom radu. Svaki dan treniram, dugo i naporno.”

“Da sam u Šibenki i Ciboni radio koliko sam radio otkada sam došao u NBA bio bih 30 posto bolji igrač”.

… i svijetu: 

“S jednim milijunom dolara ili s pet, deset ili sto, opet možeš samo jednom dnevno ručati i večerati”.

“NBA igrači su dobri, ali nisu supermeni. Nakon trideset minuta nema te momčadi kojoj neću zabiti 20 poena”.

Svijet o Draženu: 

“Bio je fanatik treninga. No nije bilo najvažnije to što je trenirao sedam ili osam sati dnevno, već zato što je trenirao baš svaki dan. Pazite, radilo se o dječaku starom 13 ili 14 godina. Nije ga trebalo tjerati da trenira. On je to činio iz ljubavi”, opisuje Aleksandar Petrović, koji nisam ne može vjerovati koliki je sportski fanatik bio Dražen:

“Nakon velikih pobjeda, proslava, teško je bilo naći igrača koji bi razmišljao o sutra. I to odmah. Obično bi rekli: pusti da prođe 20, mjesec dana, ima vremena. Nikako. Bio je u stanju nakon najveće pobjede leći u 11, jer je tako zacrtao. I nitko ga nije mogao spriječiti, nitko… Sjećam se jedne večeri nakon prve utakmice play offa, vratili su se iz Barcelone sa 1 -1. Pitam ga negdje oko 10, u Španjolskoj je to rana večer, kao kod nas sedam, pitam ga –idemo vani sjesti, popiti piće, razgovarati. I vratiti se nakon sat, na spavanje. Pogledao me: ‘Ne, ne mogu, idem leći u 11, sutra je trening, moram biti prvi na treningu. Nije mu palo na pamet da s bratom ode na piće i nakon pola sata vrati se doma. Smatrao je da će poremetiti ritam, a ništa nije smjelo poremetiti Draženov ritam”.

“Kad bi izgubio utakmicu protiv prijatelja na ulici, danima ne bi ni s kim pričao. Mrzio je gubiti i na kartama. Svaki puta kada bi doživio poraz sa Šibenkom, ostajao bi satima u dvorani i vježbao pucanje na koš”, priča Neven Spahija.

Draženov suigrač iz reprezentacije Dino Rađa: “Dražen je najbolji hrvatski i europski košarkaš svih vremena, nitko u hrvatskoj košarci nije bio toliko pobjednik”.

Brat i uzor Aco o posljednjoj Draženovoj utakmici: “Ta utakmica sve govori o Draženu i kakav je čovjek bio. Reprezentacija je prošla kvalifikacije bez Dražena, ali nije ih htio propustiti nizašto. Imao je iščašen zglob, otac mu govorio da odmori nogu i spremi se za Euro, ali je dobio isti odgovor – Ne mogu, Aleksandar i Mirko će biti tamo i svi moji prijatelji. Ne mogu se ja ne pojaviti”. “Dražen je znao zašto ide u Poljsku. Sjećam se kada je govorio kako zna da će hrana i hotel biti slabe kvalitete. Preživjet ću deset dana, rekao je. Kada netko, kao Dražen, godinama živi luksuznim stilom života, te nadalje ima takav način razmišljanja… govori vam kakav je čovjek bio. Sve za Hrvatsku reprezentaciju… za zemlju koju je volio”.

Reggie Miller: Dražen je bio jugoslavenska verzija mene!

“Dražen je bio veliki strijelac, brz i  i nije se bojao ničega. Nije se bojao šutirati. Nije se bojao trenutka, nije se ničega bojao”, rekao je nedavno LeBron James.

Kobe Bryant, NBA zvijezda LA Lakersa: “Dražen? O njemu mi je pričao otac. Nevjerojatan šuter, čuo sam da je bio veliki radnik. Šteta što je otišao u naponu snage.”

Legendarni Shaquille O’Neal rekao je: “Dražena se jako dobro sjećam. On je jedan od najboljih šutera u povijesti košarke. Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey da je bio nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoju normu. Šteta što više nije među nama. Bio je jedan od najvećih…”

“Kad bi vam prišao, ne biste ga razumjeli, osjetilo se kao da se nikada nije tuširao, ali je najbolji strijelac kojeg sam vidio u životu”, rekao je Reggie Miller, jedan od Petrovićevih suparnika u ono vrijeme. “Bio sam ljubomoran na njegov šut, najbrže je otpuštao loptu, ali taj me Jugoslaven izluđivao. Govorio sam mu sranja na parketu, ali on bi svejedno pogađao i onda bi prstom pokazivao na mene govoreći mi sranja. Bio je jugoslavenska verzija mene, samo je mene bilo lakše razumjeti”, govorio je Miller.

Dražen je bio pobornik “trash-talka”, govorio je kako je važno “suprotstaviti se i odgovoriti. Nekima se to nije svidjelo, kao Milleru. Kaže da me poštuje kao igrača, ali da sam nekorektan. Mogu to razumijeti, jer često zabijam preko trideset poena, možda me zato vide nekorektnim”.

“Volio sam ga. Bio je prekrasna osoba. Izvan SAD-a nije rođen bolji košarkaš. Doslovno je živio za košarku i postigao velike stvari zbog kojih ga se sjećamo”, kaže Draženov suigrač iz Portlanda Cyde Drexler.

Jedan od najboljih igrača u povijesti NBA-a, Charles Barkley jednom je rekao: “I ja sam, kao cijela NBA, na dan njegove smrti osjećali kao da smo izgubili člana obitelji. Bio je velik igrač”.

I možda najveći svih vremena, Michael Jordan poklonio se hrvatskom virtuozu: “Bilo je uzbudljivo igrati protiv Dražena. U svaki duel ulazio je agresivno, morao sam i ja uzvratiti, imali smo dobre duele, nažalost, prekratko”.

Jason Kidd: “Legenda. Talentiran igrač. Naporno je radio i uživao u košarci”.

Phil Jackson: Mogao je biti najveći

Legendarni NBA trener Phil Jackson: “Jako je poštovao ostale igrače. Mnogo je radio na svojoj obrani i dosegnuo je NBA standarde. Za sve europske igrače je to najveći problem, ali ga je Dražen riješio napornim radom. Zaista je volio igrati, imao je jaku želju za pobjedom. Mogao je biti među najvećima”.

“Pokazao je put košarkašima koji nisu iz SAD-a. Njegov doprinos košarci je neprocjenjiv. Svi smo ponosni što smo ga poznavali”, David Stern, čelnik NBA Lige.

“Znate da sam ga obožavao. Mislim da je bio najbolji košarkaš na svijetu i jedan od najvećih sportaša općenito. Usuđujem se reći i najveći. I danas je inspiracija mladima, dok oni koji su s njim igrali ističu kako su imali posebnu čast”, Juan Antonio Samaranch, prilikom podizanja Draženova spomenika (rad Vaska Lipovca) u Lausannei, koji upravo na njegovu inicijativu od travnja ’95. krasi park Olimpijskog muzeja.

index.hr