ENG
Brižni pastiri
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Fanatizam (lat.), je strastvena, pretjerana, zanesenjačka, slijepa odanost nekoj religiji ili ideji, redovito praćena nasiljem i mržnjom prema onima koji su suprotna mišljenja. Fanatizam je posebno karkterističan u društvima koja nisu sposobna postići krucijalan balans između većina i manjina, a kako se u pravilu manjinama uskrati određeni prostor, kako medijski, tako i politički, inteligentniji manipulatori iskoriste to za svoje osobne ciljeve bazirane na monoteističkim religioznim načelima koje mahom pozivaju na ljubav, opraštanje, milosrđe. Neki će se iznenaditi ali takva vrsta fanatizma, bila ona duboko ukorijenjena vjerski prestaje biti ideal i postaje bolest.
Fanatizam i fanatici imaju jedan osnovni problem i taj je, da su uvijek u pravu i time priječe put ka istini, često je i sakriju svojim fanatizmom jer ga hrane emocijama, emocijama koje su uvjerenje, a ne i istina. Efekti fanatizma su posvemašnja redukcija logike, te iskorištavanje uvriježenih pojmova u svrhu potkrepljivanja vlastitih uvjerenja koja se nerijetko služe agresijom. Prazna metodologija i bolesna mistifikacija sebe, svojih uvjerenja dovodi do direktnih opovrgavanja činjenica, u pravilu znanstvenih fakata i fanatici tada rade upravo ono što se od njih i očekuje, izmanipulirani od onih koji su ih zarazili fanatizmom, da uzimaju stajalište „kako su samo oni u pravu“ i „kako to od njih traži njihova vjera kao žrtvu“ i kao polazišnu točku svoje opsesije.
I tada dolazi do agresije prema svima koji takav oblik svetosti njihova fanatizma javno izvrgnu ruglu, podsmijehu ili kritici. Agresivnost je znak da su se u fanatiku nagomilali konflikti, a oni se manifestiraju na tri načina: agresivnošću, depresijom i rezignacijom. Agresivnost se javi kada se fanatik liši sigurnosti svoje opsesije u koju sumnjaju drugi, i simptomatika bolesti je kada se fanatik lako vrijeđa, kada u osobi koja izloži kritici njegov fanatizam vidi heretika, oličenje samog zla. I tu dolazimo do točke loma. Bijesni ispadi, pogotovo na novinare ili one koji misle drugačije, pišu kritički ili izvrgavju ruglu fanatične stavove oko kojih se mnogi ne slažu (živimo u sekularnoj državi), jasno nam govore i savršeno opisuju duševno stanje fanatika. Fanatici će reagirati agresivno duboko uvjereni da tim činom spašavaju osobe oko heretika kojeg treba odstraniti od zdravog tkiva, fantici će reagirati burno i potpuno suprotno očekivanjima svoje okoline koja u njima vidi dobre i kvalitetne osobe, humaniste i društvene aktiviste.
Agresivna reakcija osupnut će mnoge, no ona je duboko u samom habitusu fanatizma koji je poput vulkana naglo ispoljio i pokazao istinsko i pravo lice kroz bijes. Kada takva mila, prijazna i blaga osoba promijeni izraz lica, naglo stisnutih usnica izgovori, kao što je izgovorila onomad ako se sjećate:“ Neka crknu“, tada se dogodilo upravo ono što smo elaborirali u pasusima gore, fanatizam koji duboko prožima takvu osobu eruptirao je potpuno nekontrolirano i samo neupućenima ukazao na sitan ekces. Upućenima on je duboko indikativan i jasan, on govori više od bilo kakva hinjena milosrđa ili humanog aktivizma, on nije simptom već posljedica, on je bolest koju treba podozrivo promatrati, a osobe sklone takvim ispadima maknuti iz javnog života.
Jedan od prvih poteza ministrice Bernardice Juretić bila je blokada službene stranice njezina savjetovališta „Bernardica s vama“. Interaktivnom psihologijom ministrica je liječila depresiju, seksualnu disfunkciju te općeniti osjećaj slabosti koji se inače definira kao nervni slom. Ministrica je da podsjetimo neupućene, bila pastirica, čuvala je ovce sanjajući da će postati krojačica, da bi radila kao medicinska sestra i na kraju časna sestra koja će preko Crkve dogurati do Vlade.
„I ja kao i velika većina Hrvata, živim na kredit, a plaće su sve manje te se mora raditi nekoliko poslova kako bi se moglo pokriti troškove života, kazat će časna sestra koja je izašla iz reda i u mandatu Ive Sanadera dogurala do predstojnice Vladina Ureda za suzbijanje droga, a nakratko i kod Jure Radića u IGH.“ Rate kredita, koje iznose kao i u većine Hrvata vrtoglavih 13.000. kuna, potrebno je i otplaćivati i naša se pastirica, heroina, tako odmetnula u visoku politiku inkasirajući plaću taman da otplati ratu kredita, kao uostalom što to čini i velika većina Hrvata.
I ako ste mislili da je bivša ministrica pala u zaborav odlaskom bivše Vlade, ako ste povjerovali u novu nadu i umiveno proeuropsko lice HDZ-a, koji će paziti da pri sastavljanju nove garniture ukloni likove poput Bernardice Juretić ili Zlatka Hasanbegovića grdno ste se prevarili. Bernardica Juretić već se hvali nacrtom novog zakona koji je gotov, a koji nova Vlada treba samo usvojiti, praktički podignuti ruke i on je na snazi. A novi zakon koji poprilično nejasno obuhvaća pojam bračnih zajednica, kao što nejasno i implicira stanovita „bračna savjetovališta“ i misteriozne „bračne savjetnike“ , potpuno zadire u načela sekularne države koja su jasna i nedvosmislena. Religija i vjerske zajednice moraju biti odijeljene od države, njenih institucija, školstva i zakona.
Uvodeći crkvene doktrine Bernardica Juretić jasno nam govori tko namjerava provoditi zakone u RH i po kojim načelima, kao što nam jasno govori i o njenoj namjeri da svoju dužnost obnaša i dalje, ako ne u funkciji ministrice, onda u funkciji jako bliskoj toj dužnosti. Fanatizam (lat.), je kako smo ustvrdili, strastvena, pretjerana, zanesenjačka, slijepa odanost nekoj religiji ili ideji, redovito praćena nasiljem i mržnjom prema onima koji su suprotna mišljenja. Fanatizam je posebno karkterističan u društvima koja nisu sposobna postići krucijalan balans između većina i manjina, a kako se u pravilu manjinama uskrati određeni prostor, kako medijski, tako i politički, inteligentniji manipulatori iskoriste to za svoje osobne ciljeve bazirane na monoteističkim religijama koje mahom pozivaju na ljubav, opraštanje, milosrđe.
Tadašnju reakciju na upite novinara, ako je pamtite, mnogi su prešli i mnogi su zanemarili. No upućenima je ta reakcija bila dovoljna da shvate sa kakvim osobama imamo posla i o kakvoj je osobi riječ – „Neka crknu“, tako možemo gledati iz čisto fanatičnog aspekta koja je pravednim bijesom eruptirala na osobe u svom okruženju koje su se odmetnule od vjere i žive u herezi, lopovluku, razvratu i ogromna su prijetnja za zdravo tkivo oko sebe. Takva agresivna reakcija bila bi u stilu fanatika koji je ogorčen ismijavanjen svoje vjere, svojih moralnih načela naišao na kritiku, naišao na osobe potpuno drugačijeg svjetonazora i eruptirao je u času otkrivajući nam bolest koja je nažalost zahvatila malo šire društvene slojeve.
Bračna zajednica tako će i zakonom biti zaštićena institucija koju će brižno nadzirati fanatici, fanatici koji će određivati tko smije, a tko ne smije stupati u nju, kao što će nam uskoro određivati i kako da živimo, na koji način da imamo spolne odnose tretirajući već djecu predškolske dobi svojim fanatičnim doktrinama, odgajajući zdravo marijski poslušnu omladinu koja će stupati u brak isključivo uz dozvolu i odobrenje same Crkve koja tim zakonima i formalno preuzima vlast u državi koja po Ustavu mora biti sekularna.
No što ako je tadašnja reakcija (Neka crknu!) bila izazvana čisto ljudskim i egzistencijalnim porivom lišenim svakog fanatizma? Što ako mi trebamo crknuti jer će naša pastirica ostati bez izvora prihoda ako ova država poštuje svoje zakone i odmakne fanatike od institucija? I to je vrsta fanatizma. Onog možda i goreg od fanatizma kojeg pokreće religija. Taj fanatizam je u svojoj suštini jebeno bolesniji. On naime ukida bilo kakav oblik sućuti prema onoj manjini koja nema za kredit i nije kreditno sposobna kao povlaštena kasta u Hrvata. No njima ministrica Bernardica ionako nikada nije namjeravala pomoći. Njeno stado nikada nije crkavalo pored kontejnera niti se od očaja što ne može otplatiti ratu kredita bacalo u nabujale rijeke ili sa Hendrixovog mosta. Njeno stado ima itekako brižne pastire koji budno paze na svoj stoljećima sanjan pašnjak da ne zastrani i samim tim ga izgube.
A da je neraskidiva veza između naše pastirice i brižnih pastira koji paze na naše društvo i njegove bračne zajednice, pokazala nam je uvažena bivša ministrica i danas lamentirajući o vrednovanju obitelji kao temelju društva kojoj ona sa svojim brižnim pastirima namjerava udariti stamene temelje. Anarhija je jedina alternativa našoj duhovnoj nadgradnji i svijetovnoj izgradnji, naglasila je Bernardica Juretić u svom najnovijem istupu te ustvrdila kako da se očuva obitelj, da se supružnici ne bi međusobno ubijali, što je postalo svakodnevno u zemlji u kojoj su obitelji opterećene kreditima, dužničkim ropstvom i standardom najnižim u posljednjih dvadeset godina.
Potrebno je ići fanatički do kraja, potrebno se bojati Boga i Crkve, te taj strah značajno anulirati bogobojaznom šutnjom, potrebno je demokraciju, liberalizaciju i sekularizaciju društva smanjiti na najmanju moguću mjeru kako se supružnici ne bi međusobno – ubijali. Posvješćivati je riječ koju je uvažena ministrica sročila kako bi nam opisala u jednoj sentenci svu dubinu svog fanatizma koji ima jagnjeće lice, lice kojeg se u svojim ranim danima itekako nagledala, jasno nam predočivši tko stoji iza spomenutih inicijativa i spomenutih zakona. Upravo oni koji ne shvaćaju zašto pucaju bračne zajednice, zbog neimaštine i bijede, a ne zbog nedostatka tamjana i svete vode kojom bi ih trebalo škropiti.
Muška ili stranačka ljubomora?, upitali su je novinari, nakon bijesnog ispada onomad kada smo otkrili ono drugo lice naše dobre pastirice koja je u trenutku izgubila samokontrolu nad sobom i uzviknula: “Neka crknu!”
I jedno i drugo, uzvratila je ministrica i samozadovoljno sjela u limuzinu otkrivajući nam svu daljinu koju čovjek mora proći od pastira do ministra.
Ona u Hrvatskoj iznosi samo nekoliko metara. I to onih do Crkve.
index.hr
Autor/ica 👤Ivo Anić
