BEDACI U BEDAKOVČINI

Povezani članci

• I BAN JELAČIĆ BI PODRŽAO PUPOVCA              
• Večeras Mustafićeva premijera “Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad”
• Ilustrirana povijest hrvatskih Debila
• Ukidamo birokraciju 19. i 20. stoljeća
• Viktor Ivančić: STRAH I KLEPET
• Bilježnica Robija K.: Trešeta i briškula

Danas smo svi, uključujući i moju skromnu malenkost propustili jednu važnu lekciju u životu i o životu. Boga mi moga ako ne bi, da sam znao sjeo u auto i zapalio iz Splita ravno u Bedakovčinu. Istina nemam GPS pa bi taj put bio delikatan i dug, ali sigurno bi se našao kakav ljubazan Zagorec da me od šta ja znam, Kumrovca uputi u Bedakovčinu jer jebiga, do Kumrovca put znam.

Zapravo se taj monumentalni događaj odigrao u srednoj školi rečene Bedakovčine i ne bi vjerovali, glavom i bradom, slavni lovac koji ima svoja privatna lovišta ograđena bodljikavom žicom u susjedstvu pojavio se u svojstvu predavača da djeci Bedakovčine objasni kako je od običnog cvjećara dogurao do najbogatijeg preprodavača hrane na Balkanu.

“Iako sam u svojevrsnom “sukobu interesa”, da komentiram novog premijera, vjerujem da će nova Vlada s stručnim premijerom donijeti nešto pozitivno, kazivao je naš junak, inače cvjećar po struci zabezeknutoj djeci koja su umjesto da van školske aktivnosti provode u obližnjem kafiću morala slušati njegova lupetanja.

Ravnatelj škole Todorića je predstavio kao čovjeka koji je počeo s uzgojem cvijeća u stakleniku na 1200 četvornih metara, a danas zapošljava 60.000 ljudi. Vaaau, začulo se u razredu pa se učionicom prolomio oduševljeni aplauz.

“Danas sam ovdje, da vam to kažem i potaknem vas jer vi ste naša budućnost. U Agrokor je u zadnjih deset godina u hrvatsku poljoprivredu uloženo 5,2 milijarde kuna, a da nismo imali ni kune profita na uloženo, nastavio je zajebantski naš junak našto su djeca ustala i frenetičnim, još jačim aplauzom pozdravila uvaženog gosta.

“Mi nećemo riješiti pitanje da mi smanjimo plaće ljudima nego da ih povećamo i to mora bit naš cilj. I to mora biti strateški zadatak ove vlade i svih nas zajedno”, rekao je naš junak našto je djevojčica kojoj majka radi u Konzuma pustila suzu, to bi moglo značiti da bi i ona milosrdnošću našeg junaka od majčine nevjerojatne plaće u budućnosti završiti fakultet?

Djeca su oduševljeno još jače zapljeskala.

Ne treba ni dvojiti da su umjesto nas običnih smrtnika na predavanju u Bedekovčini u prvim redovima bili su i čelnici Krapinsko – zagorske županije na čelu s županom Željkom Kolarom.

Kud će suza nego na oko i gdje će nego svoj svome?

I da komedija bude potpuna na temu razno, znate onu nezgodnu temu na kraju sata razredne zajednice kada se učenici zajebavaju sa svojim profesorima i pitaju ih pizdarije tipa mogu li za vrijeme mjesečnice zatrudnjeti, nitko, ali baš nitko od okupljenih uključujući uvažene goste, doglupane i glupane Bedakovčine, profesore i čistačice, ravnatelje i okupljene novinare, nije uvaženog gosta upitao jedino logično pitanje koje se nekako samo nameće, a ono pogađate glasi:

„Kako si majku mu poštovani predavaču od jebenog cvjećara uspio postati to što si postao?“

“Kako si majku mu uspio od miloglađivača Kortenzija i Peripetula dogurao do satrapa hrvatskog gospodarstva i sela koje si uništio divljim i suludim uvozom hrane iz Indonezije?”

Ali ako malo bolje razmislite to pitanje očito prelazi neke granice dobrog ukusa i zdravog razuma u Bedakovčini ali i ostatku Hrvatske i tu potvrdu da je to tako dobijamo iz dana u dan. Zamislite recimo našeg Zdravka, Zdravka Mamića koji na Trnskom u učionici punom Bad Blue Boysa drži predavanje učenicima omotanim plavim šalovima kako je od preprodavača kartona sa otisnutim logotipom Dinama po tribinama došao do funkcije predsjednika istog i jednog od najmoćnijih ljudi u državi?

Kako je, neka nam objasni došao do statusa koji imaju ljudi koji se otvoreno zajebavaju sa institucijama, predsjednicom, tajnim službama, navijačima Hajduka i na koncu odakle mu hrabrost da mrtav hladan i jučer izjavi pred novinarima, čelnicima saveza i zgranutoj javnošću kako će Dinamo iz Zagreba bez obzira na njegovu ostavku sa mjesta predsjednika van sjene u predsjednika u sjeni, gospodariti hrvatskim nogometom uz Božju i pomoć sudaca i idućih deset godina?

I pogađate baš nitko od prisutnih nije postavio pitanje koje očito u Hrvata izaziva stanoviti sram i moralne dvojbe, pitanje koje se ne postavlja, kao u Harryu Potteru pitanja o Onom o kojem se ne govori, a pitanje naravno glasi:

„Kako si dovraga od preprodavača kartona pod guzicu na stadionu došao do takvog položaja u državi?“

“Kako si majku mu od običnog švercera uspio uništiti hrvatski sport, moral u istom i zagaditi ga za vijeke vjekova?”

Ta dva pitanja koja nisu, niti će biti upućena dvojici predavača da se više ne lažemo nisu pitanja koja izazivaju nikakvu ni moralnu, sramnu ili kaznenu odgovornost već su to pitanja koja jebiga zadiru u samu suštinu ove zemlje i u njen nastanak, da vas više ne zajebavam u samog blagopočivajućeg oca iste i njenog utemeljitelja kojeg bi svakako trebalo pitati slično pitanje, a ono glasi:

„Kako si dovraga od lošeg pisca i još goreg povjesničara, preprodavača ulaznica fudbalskog kluba Partizan došao do tako važnog mjesta u hrvatskoj povijesti, toliko važnog da se to i danas, dvadeset godina iza tvoje vladavine to tvoje jebivjetre, jebiga, ne smije pitati?“