Povezani članci
Rok Einhauer
Dajte nam još poplava, zemljotresa, požara, dajte nam još kataklizmi, još prirodnih katastrofa, po mogućnosti i koji rat jer kad ćemo uzeti pare ako ne sad.
Piše: Predrag Blagovčanin
Da Bosna i Hercegovina kojim slučajem nije Bosna i Hercegovina i da svi zajedno živimo u nekoj obrnuto proporcionalnoj stvarnosti odavno bi Generalni sekretar Ujedinjenih naroda Ban Ki Mun dosađivao bosanskohercegovačkim ekspertima iz državnih, entitetskih i kantonalnih vlada postavljajući im uporno jedno te isto pitanje: Otkrijte nam tajnu, kako ste uspjeli pravilno distribuirati humanitarnu pomoć i novčane donacije?
Šta se dogodilo sa Ban Ki Munom i jesu li mu naši eksperti otkrili tajnu distribuiranja novčanih donacija i humanitarne pomoći nećemo saznati jer nas činjenice vraćaju u našu realnost.
Vjerovali ili ne prema procjenama nevladinog sektora od 14 milijardi konvertibilnih maraka koje su pristigle u našu zemlju od početka rata pa sve do ovih poplava, nedostaje čitavih 8 milijardi kovertibilnih maraka. Kako je nestalo 8 milijardi i gdje su završila ta sredstva namjenjenja građanima ove zemlje najvjerovatnije nikada nećemo saznati iz jednog prostog razloga.
Parlamentarne komisije pokrenute u više navrata nikada nisu završile vlastite istrage o tome ko je i kako trošio međunarodne donacije u BiH. Najvjerovatnije zbog činjenice da bi vlastitim istragama došli do saznanja da su im vlastiti stanovi, kuće, poljoprivredna imanja, nekretnine na priobalnim područjima kupljene i sagrađene od sredstava koje nisu bila namijenjena za njihove potrebe.
Kao što već svi znamo Bosnu i Hercegovinu u proteklom periodu pogodile su najveće poplave ikad zabilježene u našoj istoriji. U prirodnoj katastrofi koja nas je zadesila polovina stanovništva je direktno i indirektno pogođena, a 950 hiljada ljudi u vodenim bujicama izgubili su kuće, pokretnu i nepokretnu imovinu, stoku, poljoprivredne zasade. Voda im je odnijela sve što su godinama stvarali, a na osnovu dosadašnjih informacija sa terena i iskustava iz naše istorije „voda“ će im najvjerovatnije odnijeti novčane donacije pristigle iz čitavog svijeta.
Prema priopćenjima silnih donatora u periodu od 15. maja do danas pristiglo je desetak miliona KM. Međutim kao što to obično biva sa donacijama u našoj državi tih sredstava nema, odnosno još uvijek se ne zna na koje račune su sredstva uplaćivana.
Kako smo to uostalom i očekivali od naših državnih, entitetskih i kantonalnih struktura, u ovom trenutku apsolutno je nejasno koje institucije imaju nadležnost nad kontrolom sredstava koja se uplaćuju na brojne „humanitarne“ žiro račune.
Prema informacijama koje dolaze iz bosanskohercegovačkih medija situacija u Republici Srpskoj je donekle pod kontrolom obzirom da je Vlada ovog entiteta donijela odluku kojom su propisali jedan račun za prikupljanje donacija. Međutim, situacija u Federaciji BIH je po svemu sudeći izmakla kontroli obzirom da ni jedna institucija uključujući Federalno ministarstvo financija, Poreznu upravu FBIH, Agenciju za bankarstvo FBiH te Upravu za neizravno oporezivanje (UNO) BiH nemaju uvid u financijske tokove odnosno donacije u novcu. Naravno kako su nas predstavnici ovih institucija obavijestili oni nemaju nadležnost i ingerencije nad ovim pitanjem.
Prema dostupnim podacima do sada je na račun Crvenog križa uplaćeno 498 hiljada KM, a na donatorski račun Federacije BIH 268 hiljada KM. Međutim, kako Ante Krajina federalni ministar finansija u izjavi za Dnevni list ističe, u ovom trenutku on ne posjeduje informacije odnosno ne zna šta se događa sa novčanim sredstvima uplaćenim na žiro račune brojnih humanitarnih organizacija.
Drugim riječima, federalni ministar financija Ante Krajina kao i direktori drugih federalnih institucije koje se bave finansijskom politikom FBIH nemaju blage veze gdje su ogromne pare uplaćene za žrtve poplava, niti ih to u ovom trenutku posebno interesuje.
Postavlja se pitanje kako u državi sa najglomaznijom administracijom u Europi, sa 14 vlada na državnoj, entitetskoj i kantonalnoj razini možemo doći u situaciju da nam ministar financije jednog dijela te zemlje ne zna gdje su pare namijenjene za pomoć građanima koje on predstavlja.
Veoma lako.
U bosanskohercegovačkom bermudskom trouglu između stotina entitetskih, kantonalnih, državnih institucija i naših ministara te njihovih pomoćnika sve ingerencije, a samim tim i odgovornost za decenijski nerad, misteriozno nestaju.
U ovom misterioznom trouglu kako smo vidjeli moguće je izgubiti sve, pa čak i humanitarnu pomoć, međutim, ono što je zaista čudno je činjenica da se nalozi za isplate plata, dnevnica, službenih troškova i naknada za rad u komisijama za istrage o trošenju međunarodnih donacija u Bosni i Hercegovini do sad nisu nikad izgubile.
Problem sa kojim se Bosna i Hercegovina nakon ovih poplava suočava nisu sitni kriminalci koji kradu konzerve hrane iz kamiona sa humanitarnom pomoći i televizore iz napuštenih stanova, problem nisu ni oni sitni profiteri koji u ovakvim trenutcima litar vode prodaju za pet maraka, tog ljudskog šljama koji se bogati na tuđoj nesreći uvijek je bilo i biće.
Naš esencijalni problem je vlast koja je sposobna da novčanu donaciju osamdesettrogodišnjeg starca iz Mostara u visini od jedne penzije, odnosno 324 marke jednostavno negdje izgube.