Povezani članci
Definirajući obrazovanje Hegel će ustvrditi da je obrazovanje način na koji se riješavamo predrasuda. Suštinska zadaća obrazovanja jeste riješiti ljude predrasuda koje su uvijek usmjerene prema drugom i drugačijem.
Mržnja, prezir te strah od drugog i drugačijeg temelje se na predasudama. Zbog toga je sasvim jasno zašto su nacionalističke elite čuvanje predrasuda zacrtale kao primarni cilj svog političkog djelovanja.
Predrasude treba prije svega njegovati i uzgajati od vrtića do fakulteta. Predrasude se trebaju zaštiti potpunim odvajanjem škola i učenika u druge djelove grada kao što je slučaj u Mostaru ili sa dvije škole pod jednim krovom kao što je slučaj u brojnim gradovima u BiH. Treba se biti pažljiv tako da djeca ulaze u školu u različitim vrjeme, smjene trebaju biti odvojene da djeca ne mogu ostvariti fizički kontakt jer može doći do “mješanja mesa”, što je prvi korak ka uništenju revulucije iz devedesetih.
Vjeronauku trebe zaštiti svim ugovorima, od onog svetog sa Svetom stolicom do drugih svetih ugovora sa ostalim vjerskih zajednicama. Dužnost dobrih vjeroučitelja je da istaknu sve naše razlike te da objasne sav jad i bijedu onih drugih, od onih druge nacije do onih drugog seksualnog ili bilo kog opredjenja. Djecu treba upozoriti naročito na najveći nacionalni otpad, a to su dakako, nacionalni izdajnici. Kako ih prepoznati? Oni će tokom časa vjeronauke, koji nikako ne smije biti zadnji čas, biti zaključani u wc ili će se smrzavati pred školom spremajući se za odsluženje nebeske kazne u obliku upale pluća.
Da, to su djeca nacionalnih smradova, onih koji svojoj djeci govore da nema opravdanja za ratne zločine naših, koji su u ime svetih nacionalnih ideala ubijali dječicu njihovih godina, a njihove roditelje slali u konc logore. Da, ti roditelji ne znaju svu kompleksnost rata i da se u ratu ne igra klikera već ubija, kako nedavno reče jeadn muzičar.
Oko vrjednosti očuvanja predrasuda i pravog obrazovanja sve nacionalističke i vjerske elite postigle su konsenzus.
Taj dogovor kvare strani diplomati koji, uz svo čuđenje političkih i vjerskih vođa, iskreno vole BiH. Nikada od završetka rata u BiH, u Sarajevu, se nije okupilo više stranih diplomata koji iskreno vole našu zemlju. Čudom se čude čuvari nacionalnih stada dok konstatuju da ti stranci ne žele samo odraditi diplomatsku misiju, uzeti novac i ponjeti iz BiH utiske o odličnoj nacionalnoj kuhinji.
Godinu iza nas, po mišljenju redakcije portala tacno.net, obilježila je Mary Ann Hennessy, šefica ureda Vijeća Evrope u BiH.
Primarni razlog koji nas je rukovodio da Mary Ann Hennessy proglasimo ličnošću godine je njen angažman na temeljitoj reformi obrazovanja koji uklučuje uklanjanje segregacije u obrazovanju. Kada se činilo da je “reforma” obrazovanja gotova priča, kada su odbili sve napade stranih diplomata koju su tražili reformu obrazovanja, kada su na sami pomen reforme obrazovanja prijetili revolucijom, a nesretnici koji bi krenuli sa tim pokušajem završavali na stubu srama kao nacionalni izdajnici i božiji neprijatelji, dogodila se Mary Ann Hennessy.
Ogroman je njen doprinos i u zaštiti prava povratnika. To se najbolje vidjelo u Srebrenici gdje je ured Vijeća Evrope na čijem je čelu Mary Ann Hennessy, uspio spriječiti malverzacije i prevare na izborima. Uspješno sprovedeni izbori u Srebrenici nose u mnogome pečat uspješnog nadgledanja Vijeća Evrope.
Borba za zaštitu medijskih sloboda također je važna misija ureda Vijeća Evropa. Uz pomoć Američke ambasade, ured EU i Udruženja BH novinara više puta su odbijeni pokušaji političkih stranaka da ovladaju javnim servisima.
Mary Ann Hennessy jedna je od vodećih stranih diplomata u BiH koji našu zemlju doživljavaju i vole, kako bi je u nekoj idealnoj varijanti trebali doživljavati i voljeti domaći političari. Ona ne govori iz pozicije stranog diplomata, ona govori iz pozicije nekoga kome je BiH nešto najvlastitije.
Domaćim političarima jasno daje do znanja da je, na njihovu žalost, segragacija u obrazovanju stvar prošlosti u suvremenom svijetu. Ksenofobija i nacionalizam moraju biti na političkoj margini gdje im je i mjesto. Dvije škole pod jednim krovom su anticivilzacijska vrijednost. Prestanite širiti mržnju i strah – jasna je poruka koju odašilje hrabra diplomatkinja.
Zbog njene nevjerovatne upornosti i istrajnosti u borbi za BiH koja se temelji na evropskim vrjednostima, podjenjene škole koje su temelj podjeljenog društva mogle bi biti u doglodno vrijeme prošlost.
Tako će Mary Ann Hennessy ući u istoriju BiH kao žena koja je udarila ključni kamen u njenu opstojnost. To sigurno neće zaboraviti zapisati povjesničari koji će povjest učiti u zajedničkim učionicama. Uz njenu pomoć BiH će biti neuspredivo bliža Evropi i onome što nazivamo civilzovanim svijetom.