ŽEĐ ZA PRAVDOM I KORUMPIRANO PRAVOSUĐE

Povezani članci

• Uz Vesnu Malenicu za izvlačenje novca iz tvrtki u stečaju sumnjiči se i Milan Lučić
• Dubioza kolektiv dolazi u Mostar
• Džakula uhljebio prisne saradnice na šefovske pozicije u UIO
• Promocija knjige Michaela Martensa “U požaru svjetova – Ivo Andrić: Jedan evropski život”
• Mostar Summer Fest 2016
• Jure Divić: Antifašizam u Ljubuškom

Nedavno hapšenje sudije državnog suda obilježilo je tabloidno medijsko bavljenje ovom temom, blebetanje visokih pravosudnih funkcionera i ćutanje plaćenih aktivista, parlamentaraca i intelektualaca. Ovakvi događaji mogu biti povod za ponavljanje više puta izrečenog stava o postojanju ozbiljnih sistemskih grešaka u pravosudnom i drugim dijelovima političkog sistema, nemirenja sa uzurpacijom i feudalizacijom pravosuđa, „žeđi za pravdom“ i ukazivanja na opasne namjere vladajućih i drugih struktura da očuvaju, ožive ili vrate kafkijanska vremena.

Piše: Momir Dejanović, Centar za humanu politiku

Hapšenje sudije državnog suda zbog sumnje da je primila mito dobro je odrađen posao državnog tužilaštva i suda u fazi istrage i još jedan od dokaza koji potvrđuje  korumpiranost sudija i tužilaca, sa najvjerovatnijim  ishodom da će iz pravosuđa biti simbolično odstranjeni samo rijetki koji su nedostojni funkcije sudije i tužioca. Treba imati u vidu da se ovdje vjerovatno radi samo o pojedinačnom osvetničkom ili sličnom postupanju tužioca ili tužilaštva prema nekome ko se zamjerio, prešao mjeru, obesmišljavao njihov rad i bio nezaštićen, što nema nikakve veze sa sistemskom borbom protiv korupcije u pravosuđu. Iznuđene izjave pravosudnih funkcionera kreću se u rasponu od toga da se radi o pojedinačnom slučaju, da će Visoki sudski i tužilački savjet razmotriti ovaj slučaj i preduzeti adekvatne mjere ili da se sprovode reformske aktivnosti koje bi trebale eliminisati ili smanjiti prostor za nedostojno ponašanje sudija i tužilaca, pa sve do toga da je došlo do skretanja ili zastranjivanja u reformskom procesu i da postoji pravosudna mafija. Poslednje dvije izjave dali su prvi predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i predsjednica Suda BiH, koje su samo naknadna pamet i pokušaj pranja najodgovornijih za stanje u pravosuđu, insajderski dokazuju da u pravosuđu postoje ozbiljni problemi koji traže sistemsku reakciju. Mediji su ovu temu obradili uglavnom tabloidno, nepotpuno i kratkoročno, na način da su od hapšenja i određivanja pritvora pravili dvodnevni spektakl koji će biti brzo zaboravljen ili su imali dosadne televizijske emisije, u kojim je učestvovala samo pravosudna strana, bez ozbiljne javne debate i nepristrasnih posmatrača i analitičara. Nije bilo ni odgovarajućeg reagovanja predstavnika organizacija civilnog društva, posebno onih koje imaju plaćene projekte u oblasti reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije, na sistemske probleme i ovaj poslednji događaj, koje ponovo dokazuju da je u BiH civilni aktivizam klijentelistički, projektni, donatorski, kratkoročan, lešinarski i najčešće fokusiran na drugorazredne, trećerazredne ili izmišljene probleme. Potpuno drugačije i neuzurpirano pravosuđe je conditio sine qua non borbe protiv kriminala, a ne strategije, zakoni, transparentnost, sukob interesa, zviždanje i slično.

Reformisano pravosuđe u BiH je samo drugo ime za višegodišnju obmanu o nezavisnom, efikasnom, profesionalnom i pravičnom pravosuđu, međunarodni eksperiment, transfer pravde iz partijskog u vlasništvo otuđene pravosudne kaste i projekat u kojem pravosuđe treba biti na usluzi pljačkaških, partijskih, bankarskih i drugih povlaštenih tranzicionih struktura i centara moći. Prvih godina reforme obavljen je najprljaviji posao nekritičkog prihvaćenja oktroisanog pravosudnog sistema, prilikom čega su bez javne debate usvojeni zakoni sa nefunkcionalnim ili štetnim rješenjima, uspostavljeno pravosuđe kao zatvorena, koristoljubiva, feudalna i nikom odgovorna struktura, formiran Visoki sudski i tužilački savjet kao regulatorna pravosudna institucija u stalnom sukobu interesa, dat faraonski i doživotni status sudijama i tužiocima i izvršeno imenovanje nosilaca pravosudnih funkcija pod dominantnim uticajem podobnih pravosudnih, partijskih, međunarodnih i kriminalnih struktura, prilikom čega je onemogućeno vraćanje ili ponovno imenovanje značajnom broju visokostručnih i poštenih kandidata. Naknadno imenovanje i popuna sa sudijama i tužiocima imali su uglavnom koruptivna, familijarna, jaranska, zavičajna i slična obilježja, prilikom čega su zapostavljeni kriteriji o stručnosti, iskustvu i moralnosti kandidata. Visoki sudski i tužilački savjet nikada nije postao nezavisna regulatorna pravosudna institucija, jer je zavisan zbog dominantnog sudijskog i tužilačkog članstva i interesa, nema u svom članstvu predstavnika izvan pravosudnih, advokatskih i vladinih struktura, potpuno je zatvoren u svom radu i nikome ne odgovara, nema izgrađen sistem kontrole rada sudija i tužilaca i nekritičan je prema uspostavljenom nakaradnom pravosudnom sistemu. Funkcija krivičnog gonjenja i istrage u nadležnosti je nikom odgovornih i uglavnom nesposobnih i korumpiranih tužilaca, koji otkriju manje od 5% stvarno izvršenih krivičnih djela u oblasti privrednog i organizovanog kriminala, koji mogu bez ikakve odgovornosti i posljedica donijeti naredbu o nesprovođenju istrage, nepodizanju optužnice ili odustati od optužnice, koji imaju zaštitnički odnos prema kriminalnim vladajućim i drugim strukturama i kojim je dat monopol krivičnog gonjenja, s obzirom da je reformom pravosuđa građanima oduzeto pravo i mogućnost krivičnog gonjenja po privatnoj tužbi. Zbog korumpiranosti, otežanog pristupa, neefikasnosti, režimske pristrasnosti i mogućnosti kupovine oslobađajućih presuda za ubistvo i druga najteža krivična djela nepovjerenje u sudove je ogromno.

Novi uzurpatori pravosudne vlasti postale su, uz pomoć OHR i vladajućih partija, otuđene pravosudne strukture. Prvo je OHR, uz podršku njima podobnih pravosudnih radnika i vladajućih partija, uzurpirao politički i zakonodavni prostor kada je kreirao novi pravosudni sistem. U procesu implementacije i reforme novog pravosudnog sistema jačale su pozicije uzurpatora pravosudne vlasti. Umjesto odgovorne i kontrolisane pravosudne vlasti i vladavine prava, uspostavljena je vlast otuđene pravosudne strukture nad pravosuđem. Ta otuđena pravosudna struktura u najširem smislu obuhvata sve sudije, tužioce i članove Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, a u užem smislu organizovanu grupu sa mafijaškim ambicijama, koju čine najuticajniji, najmoćniji i najkorumpiraniji predstavnici sudija i tužilaca, umreženi sa kriminalnim strukturama iz izvršene i parlamentarne vlasti i drugih centara moći. Samo takva kriminalna prvosudna struktura može na čelo regulatorne pravosudne institucije imenovati osobu koja je nedostojna bilo koje funkcije u pravosuđu. Uzurpacija pravosudne vlasti odgovara uzurpatorima izvršne i parlamentarne vlasti, zbog zadovoljstva podijeljenim sferama uzurpatorskih interesa, prorežimskim odnosom pravosudne vlasti i zaštićenošću od krivičnog i drugog pravosudnog progona.

Iz pravosuđa treba odstraniti najmanje polovinu sudija i tužilaca koji su korumpirani, nesposobni ili nezainteresovani za uspješno obavljanje pravosudne funkcije, na način da se u prelaznom petogodišnjem periodu uspostavi poseban nadzor nad njihovim radom i nakon toga izvrši ponovno imenovanje sudija i tužilaca u skladu sa poštenim kriterijima, čiji bi najbitniji dio bili rezultati rada iz perioda posebnog nadzora. Postoje dvije mogućnosti za imenovanje ili izbor sudija i tužilaca, jedna je da njihovo imenovanje vrši parlament sa liste i po prijedlogu visokog  savjeta sudstva i tužilaštva i druga  je da se sudije i tužioci biraju na izborima. Umjesto jedinstvenog, treba uspostaviti odvojene visoke sudske i tužilačke savjete, čiji članovi trebaju biti isključivo ili dominantno kredibilne osobe izvan pravosudnih struktura. Najvažnije funkcije visokih savjeta za sudstvo i tužilaštvo trebaju biti nadzor nad radom sudija ili tužilaca, vođenje disciplinskog postupka i sprovođenje postupka za predlaganje izbora ili imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija. Takođe, treba ozbiljno razmotriti  ideje da budu posebno organizovani sudovi, kao parnični, krivični, upravni, privredni i prekrašajni  i posebna tužilaštva  za organizovani i privredni kriminal, ratne zločine i opšti kriminal. Tužilaštva bi trebalo uspostaviti kao posebne državne, entitetske i kantonalne organe i izmjestiti ih iz blizine sjedišta sudova, jer sadašnja pozicija tužilaštava kao pravosudnih organa je sporna sa aspekta ravnopravnosti strana u krivičnom postupku pred sudom. Tužilaštva treba razvlastiti u oblasti krivičnog gonjenja, što znači vraćanje ili proširenje instituta krivičnog gonjenja po privatnoj tužbi. Pristup pravosuđu treba olakšati na način da se unaprijedi pravo na besplatnu pravnu pomoć, ukinu ograničenja prava na tužbu, žalbu i reviziju, umanje ili ukinu sudske takse i ograniče ostali sudski troškovi, definiše suđenje u razumnom roku, obezbijedi nepristrasno praćenje sudskih postupaka i slično.