Visoka cijena lažne autonomije Univerziteta u Sarajevu

Povezani članci

• GREŠKA U DEJTONU ILI U NARODU
• Nepovratno podijeljena Amerika
• Osuđenik na predsjedničkom dvoru
• U Sarajevu počeo godišnji sastanak Evropske federacije novinara
• Sedmi internacionalni festival Muzika na žici
• Misli li Hrvatska da su Bošnjakinje tražile?

Univerzitet u Sarajevo je vjerovatno u proteklih godinu dana preživio više turbulencija nego u čitavoj prošloj deceniji. Nakon decembarskih protesta za Erasmus+ program, preko nedavne pobune studenata zbog prijedloga povećanja školarina na UNSA, pa sve do trenutnog štrajka Sindikata, nije moguće ne primijetiti da se naizgled učmala studentska i akademska populacija najvećeg bh. univerziteta budi iz dvodecenijske kome. Posljednji trzaji jasno ukazuju na prepoznavanje hitne potrebe za novim akademskim poretkom na UNSA.

Trenutno stanje na najboljem bh. univerzitetu podrazumijeva duboko ukorijenjeni uticaj političke oligarhije na univerzitetske organe, mizerne uslove za naučno-istraživački rad, koje prati blokada zapošljavanja novih kadrova i evidentno uznapredovala elitizacija visokog obrazovanja. Pojašnjenja radi, da bi neko ko već predaje na fakultetu bio izabran u zvanje profesora, treba čekati da profesor koji već predaje ode u penziju ili preseli na drugi svijet, jer u budžetu nema novca na nove naučnike. U isto vrijeme, asistent na Elektrotehničkom fakultetu ima platu nižu od vozača minibusa u GRAS-u, a da bi ostao na poslu, zakonski je obavezan da u roku od tri godine doktorira i za doktorat izdvoji 21.000 KM. Uz sve to, taj isti asistent radi dvije norme više od propisanog pravila, a zbog nepostojanja kolektivnog ugovora sa Vladom Kantona Sarajevo nema nikakav garant da će dobiti narednu platu. Uzda se u tzv. “tranše” kantonalne Vlade koje su pouzdane kao i Lanina vremenska prognoza na OBN-u.

Fundus biblioteka na pojedinim fakultetima je na nivou zbirke knjiga na divljem Univerzitetu u Kaćunima, a pritom da ne spominjem knjige u fazi raspada koje će uskoro obilježiti 100 godina od svog štampanja. Zbog ovih i brojnih drugih problema, Univerzitet u Sarajevu se prema Webometricsovoj listi najboljih svjetskih univerziteta nalazi na sramotnoj 1970. poziciji, što je čak za 231 mjesto niže u odnosu na prošlu godinu. Naš najbolji univerzitet je svjetlosnim godinama daleko od najboljih univerziteta u zemljama u okruženju: Univerziteta u Zagrebu (528. mjesto), Beogradskog univerziteta (501. pozicija) ili Univerziteta u Ljubljani (201. najbolji univerzitet svijeta). Šta to imaju ovi univerziteti, a naš nema?

Ko sjedi u Upravnom odboru UNSA?

Osim prepoznatljive kvalitete i svjetskog ugleda, univerziteti u Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani u svojim upravnim tijelima imaju većinu koju sačinjava akademska elita. Od 11 članova Upravnog odbora (UO)  UNSA, njih 6 nema veze sa Univerzitetom, ali ima sa politikom. Po njihovom mišljenju, kao i po mišljenju rektora Muharema Avdispahića (ako ovaj uopće ima svoje mišljenje), štrajk Sindikata UNSA je nelegalan: Vlada Kantona Sarajevo je isplatom tri i po zaostale tranše, tj. plate uradila svoj dio posla, a sindikalni zahtjevi za unaprjeđenje niskog studentskog standarda i prijem mladih istraživača na fakultete predstavljaju neopravdane zahtjeve.

Bez prevelikog osvrtanja na ovaj veleizdajnički sud, analizirajmo ko sjedi u Upravnom odboru UNSA.

Od 11 članova UO UNSA, 6 ih je iz Vlade KS, te u UO rade po stranačkoj preporuci. Upravnim odborom UNSA presjedava dr. Mevludin Mekić, internista oskudne akademske karijere sa diplomom Univerziteta u Prištini. Dr. Mekić nije predavač na UNSA, kao ni Sifet Kukuruz, koji je u UO UNSA ušao kao pomoćnik ministra za visoko obrazovanje pri Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade KS. Iz Vlade KS je i Azemina Njuhović, pomoćnica kantonalnog ministra u Sektoru za informatizaciju obrazovanja i nauke pri Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade KS. Ni Sandra Začinović nije povezana sa Univerzitetom. Radi se o namještenici Komisije za tehnički pregled građevina pri  Federalnom ministarstvu prostornog uređenja. Osman Topčagić je šef Odsjeka za Europsku uniju u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, a Dobrila Govedarica Nevjestić izvršna direktorica Fonda „Otvoreno društvo“.

Jedina četiri člana Upravnogodbora UNSA, koji zaista rade na Univerzitetu su: prof. dr. Munir Talović, dekan Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, zatim prof. dr. Velija Katica, redovni profesor Veterinarskog fakulteta, prof. dr. Almedina Zuko, redovna profesorica Veterinarskog fakulteta, te prof. dr. Mehmed Jahić, redovni profesor Ekonomskog fakulteta. 11. član UO UNSA je Amar Nurković, član Upravnog odbora iz reda studenata.

Dakle, čak i površna analiza 11 članova UO UNSA, marionetskog tijela Vlade Kantona Sarajevo, otkriva motive izdajničke politike ove kvazi-autonomne klike.  Sve dok u UO UNSA bude sjedila većina članova koju imenuje Vlada KS, niti jedna odluka neće biti donesena bez političkog aminovanja te šestorke. Štrajkovi i protesti kojima se tupi oštrica kantonalne političke vrhuške će biti u startu gušeni i sabotirani, a njihovi inicijatori će biti izvrgnuti ozbiljnim prijetnjama i prljavim ucjenama.

Vrijeme za novo studentsko rukovodstvo

Prijetnje i ucjene, po svemu sudeći, već odavno djeluju na studentske predstavnike, čelnike Studentskog parlamenta (SPUS). Postane li ikada poznat, Amar Nurković, zaštitno lice SPUS-a i član Upravnog odbora UNSA će biti upamćen po citatu „Studentima nije vrijeme za proteste!“, kojeg on još od februarskih protesta ponavlja poput kakve pokvarene ploče. To radi i trenutno, formalno pružajući podršku Sindikatu, ali preporučavajući studentima da se drže dalje od ulica. Osim rijetkih i hvale vrijednih studentskih grupica, ostatak studentske populacije je SPUS-ova naređenja do sada slušala kao pod hipnozom.

Bilo kako bilo, štrajk Sindikata UNSA je i više nego dobar znak koji ukazuje da su profesori 14 fakulteta UNSA postali imuni na prijetnje i ucjene sarajevskih političkih otaca. Lažna autonomija Univerziteta u Sarajevu je ovim štrajkom izašla iz okvira javne tajne, te postala činjenica koju 40.000 studenata UNSA  gleda u oči, a koju upravo oni najskuplje plaćaju. Ono što nam trenutno najviše nedostaje je  novo studentsko rukovodstvo koje će rame uz rame sa ujedinjenom akademskom zajednicom zajednički  krenuti u bespošteni obračun sa dobroorganizovanompolitičkommašinerijomkojaradinadugogodišnjojdegradacijinaukeuBosniiHercegovini.

Autor teksta:
Samir Beharić, student druge godine Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu