U raljama bankara

Piše: Dino Prohić

Dovoljno je prošetati kroz glavnu ulicu glavnog grada BiH i pogledati imena banaka sustavno poređanih u okolini katedrale, pa da se vidi gdje idu bosanskohercegovačke pare.

Nema niti jedne banke u bh vlasništvu, sve su inostrane. Te strane banke daju razne vrste kredita, od stambenih do potrošačkih. Šta je rezultat nepostojanja bh bankarstva? Očigledno, sav novac od kamata se odliva iz zemlje. Drugi problem je taj što međunarodne banke u BiH nisu vezane odlukama CBB (Centralna banka BiH) o kamatama, tako da je uspostavljanje kamatnih stopa slobodno. Jako slobodno, jer je kamata na recimo stambene kredite, duplo veća od prosjeka EU. Kamate na potrošačke kredite da i ne spominjemo.

U cijeloj Evropi je tako da se stanovi kupuju na kredit, i to nije neki veliki problem. Međutim, jake državne kontrole poslovanja banaka su tu da onemoguće bacanje ljudi u kreditno ropstvo. U BiH je situacija malo drugačija. Uz to što se zemlja gotovo svakodnevno zadužuje za razna potraživanja političkih elita, i građanstvo je prezaduženo. Dok su kamatne stope u zemljama EU između 0.25 i 5 procenata, u BiH se radi o višestruko većim procentima. Takođe, nepostojanje državne banke za stambene kredite, kakve postoje u drugim zemljama, čini da su stanovnici BiH prisiljeni da uzimaju skupe stambene kredite, koje je gotovo nemoguće otplatiti za života.

A kada se spomenu potrošački krediti, onda situacija tek postane mračna.

Potrošački krediti se nude preko reklama na TV i u novinama, i naravno, zvuče jako privlačno. Mnoge od tih kredita lako je i dobiti. A onda luksuz dođe na naplatu. Jedna od banaka koje posluju u BiH (Uvjek sa vama- uvijek uz vas…), recimo nudi svojim korisnicima više vrsta kreditnih karata. Na njihovim stranicama jako je teško naći podatak o kamatnim stopama na te kartice, ali zato piše sve što trebate znati o pogodnostima korištenja. Naravno da banka ostane uz vas cijeli život, jer tu karticu nikada nećete ni otplatiti.

Strane banke u BiH imaju, narodskim riječnikom rečeno, zelenaške kamate, kojih korisnik nije ni svjestan jer ne postoji zakonska regulativa o obeveznom informisanju korisnika o visini kamata. Drugi problem je taj što nedostatak kontrole rada banaka dovodi do toga da banke imaju punu slobodu u postavljanju uslova, tako da vam se lako može desiti da se kamatna stopa pomjeri naviše bez puno objašnjenja zašto.

Da bi se to riješilo, CBB BiH mora pod hitno:

1. Početi uvoditi kontrolu kamatnih stopa, kako to rade njihove kolege u (jakim) zemljama EU i EES.
2. Da bi se zaštitili građani BiH, mora postojati kamatni krov, koji se ne smije prelaziti.
3. Mora se formirati državna banka za stambene kredite, koja bi omogućavala kupcima prvog stambenog objekta pristup kreditima po pristojnim i transparentnim kamatama.
4. Pravljenje strategije za vraćanje kontrole nad bankarskim sektorom u ruke BiH (ovo je socijalizam, znam)

Da živimo u savršenom svijetu, komercijalne banke bile bi, u najmanju ruku, izložene oštroj državnoj kontroli. Kod nas to nije slučaj. Postavlja se pitanje zašto je to tako, i zašto je BiH dovedena u kolonijalni položaj? Nema mučenja i ubijanja građana BiH, kako je to bilo u tradicionalnim kolonijama, ali sve ostale oznake su tu: bh građani robski rade za nekoga ko živi u nekoj bogatijoj i sretnijoj zemlji. Na svaku marku koju bh građani zarade (radeći za strane vlasnike ili državu koja je takođe manje-više u stranom vlasništvu) nekoliko maraka se odlije iz zemlje.

Bez potrebe za impliciranjem bilo čega, jedini premijer u bivšoj SFRJ koji je završio u zatvoru, uradio je to upravo zbog nekih nedefinisanih veza sa izvjesnom austrijskom bankom. Slučajna podudarnost?

A u isto vrijeme, bosanskohercegovačkom narodu se nudi ponos jer su Srbi (Đoković razvaljuje redom), Hrvati (Čime se ne ponositi kad je čovjek sretan da je Hrvat?), ili Bošnjaci (Erdogan je pobijedio dušmane. Ha?!?!).

Jasna strategija postavljanja kukavičijeg jajeta puku da ne vidi da je ustvari rob.