Srebrenica

Povezani članci

• Ratni zločinac Marko Maka Radić pušten na slobodu
• Sergej Sergio Šotrić: Sanjao sam noćas kako je lijepo živjeti u Mostaru
• ANTE PROTIV ANTE
• NUB ostaje na milost i nemilost političarima i njihovim hirovima
• Prekršajni nalog za verbalni delikt
• Marko Vešović: Ne postaje sumanut onaj nad kojim se vrši nasilje, već onaj koji nasilje vrši

 Fotografije: šg – Srebrenica 2015. 

Bila sam s mojom djecom u Srebrenici prije nekoliko godina. Stajali smo nijemi gledajući polja s hiljade bijelih nišana, spomenika tuge za 8372 ubijena nevina bića. Gledala sam preživjele majke Srebrenice, velike nesretne heroine našeg vremena, koje godinama traže svoje voljene. Mnoštvo ljudi je došlo na mezarje ispratiti makar jednu pronađenu kost svojih najmilijih, okrutno pobijenih, čiji su posmrtni ostaci rasuti posvuda. Gledala sam fotografije po zidovima mučilišta, natopljene krvlju i suzama, drhteći pred svjedočanstvima smrti i svetosti toga mjesta. Osjećala sam ledenu jezu, kao da smo i mi zatvoreni u toj enklavi i ne možemo izaći od Mladićevih i Karadžićevih krvnika. Na odlasku položili smo ljiljane na bijeli mramor na kojem su u nepreglednom nizu uklesana imena ubijenih. Bili smo užasnuti i postiđeni veličinom zla koje može uraditi ljudska vrsta.

“…Nikada više neću reći:
“Postojim”
a da se pri tom
ne zastidim.”

Esad Bajtal: UJED ZMIJE SJEĆANJA