Reformom zdravstva u Kantonu Sarajevo ukidaju se školski dispanzeri
Povezani članci
- Večernji akt, izložba studenata/ica Akademije umjetnosti iz Banja Luke u Zvonu
- Evo tko je dečko iz Bosne osuđen zbog borbe za ISIS: Sa 16 godina otac ga je poveo ratovati u Irak
- Azra Sings: Mnogi Amerikanci plaču kada slušaju sevdah
- Izglasan opoziv Ibrahima Hadžibajrića s pozicije načelnika sarajevske općine
- Stjepan Mesić: Nemiri posljednjih dana bili su “žuti karton”, ne treba čekati da ulica ispostavi i “crveni karton”
- NACIONALIZAM: APOLOGIJA PODANIŠTVA
Pedijatrica Amra Junuzović-Kaljić kaže da ovaj prijedlog može imati prednosti, ali i nedostatke.
“Sistem, u onim kapacitetima koje posjeduje, radi ono što zaista mora da uradi, jer tu ipak stoji određena finansijska i kadrovska struktura. Sve to ostaje u domenu nacrta o kojem će se tek raspravljati”, ističe Junuzović-Kaljić.
Međutim, iz Udruženja pedijatara kažu da odavno nema specijalista pedijatrije u školskim dispanzerima.
“Ima malo specijalista školske medicine, ostalo su ljekari opće prakse u školskim dispanzerima. I to pedijatara što je bilo u školskim dispanzerima povlačilo se u predškolsko koje je veoma opterećeno”, izjavila je za Klix.ba Enisa Mulalić, predsjednica Udruženja pedijatara.
Reforme – usklađivanje sa zakonom
Iako se ne slaže sa ovim prijedlogom, predsjednik Ljekarske komore KS Fahrudin Kulenović kaže da je riječ o opravdanom naporu Ministarstva da organizaciju zdravstva uskladi s postojećim zakonom iz 2010. godine.
“Stoji to da zakon ne valja, ali ovo su sve zakonite stvari, a zakon se mora poštovati. Trebalo je odmah ustati protiv takvog zakona. Prvo primjedbe na zakon, pa onda promjene”, kaže Kulenović.
Njegov kolega Dragan Stevanović smatra da je ovo, u smislu organizacije i poštovanja zakona, korak naprijed, ali bi mogao biti korak unazad ako se ne modificira u pogledu specifične zaštite djece i posebnih kategorija.
“Prijedlog treba biti usvojen, ali modificiran. Sigurno je da ljekari medicine nemaju ništa protiv reorganizacije zdravstvenog sistema u KS, ali predlagač mora vidjeti na koji način da zadrži posebnu zdravstvenu zaštitu djece, omladine, studenata i nekih specifičnih populacija. Ljekarska komora će, sa stanovišta struke, dati prijedloge, ne dovodeći u pitanje reorganizaciju”, kaže Stevanović.
Roditelji zabrinuti: Sistem porodične medicine je zakazao
Roditelji kažu da ih uhvati panika na pomisao da bi u prebukiranim domovima zdravlja djeca mogla biti sa starijim ljudima koji pate od hroničnih bolesti.
“U Hitnoj pomoći nas s djetetom nerado prime pod izgovorom da nemaju pedijatra. A sad ti isti ljekari trebaju liječiti našu djecu konstantno. S druge strane, pedijatri nikad nisu zadovoljni terapijom koju propišu ljekari opće prakse”, kaže jedna majka iz Sarajeva.
Jedna doktorica opće prakse kaže da uposleni tu ništa ne mogu, jer odmah krene priča da oni ništa ne rade i da bježe od posla.
Kulenović priznaje da je vrlo hrabro pustiti ove promjene “u život”.
“Svaka reforma zdravstvenog sistema mora početi od reforme zdravstvenog osiguranja. Uostalom, reforma se radi na nivou države. Kod nas je trebala početi bar na nivou Federacije, a u jednom kantonu napraviti neke, koliko god da su opravdane izmjene, to ne može značiti reforme”, dodaje on.
Manjak pedijatara: Ispolitizirane i specijalizacije
Mulalić upozorova i na to da su pedijatri u predškolskoj dobi veoma opterećeni i imaju male kapacitete i za predškolsku dob.
“Visoka nam je prosječna dob, ne raspisuju se specijalizacije dovoljno, tako da je pitanje kakva će u doglednoj budućnosti biti situacija u predškolskim dispanzerima. Za narednih pet do šest godina najmanje jedna trećina odlazi u penziju, na specijalizaciji su samo dva pedijatra, a specijalizacija traje pet godina. Ako se kadar bude obnavljao na ovaj način, pitanje je šta će u doglednoj budućnosti biti i sa predškolskom dobi. I sada radimo sa smanjenim kapacitetima”, ističe Mulalić.
“Na planu specijalizacija je katastrofalna politika“, kaže Kulenović koji se prisjetio kako se nekada dijelila specijalizacija.
“Od polovine sedamdesetih pa do 1992. godine specijalizacije smo dijelili prema patološkoj kazuistici tj. na osnovu bolesti od kojih stanovništvo obolijeva. Danas se specijalizacije dodjeljuju preko političkih veza, ne gleda se kakav je resurs kadra. Mnogo veća pažnja bi se morala posvetiti izradi planova specijalizacija, ako to još uvijek postoji”, poručuje Kulenović.