Procvat namjenske industrije u BiH

Povezani članci

• Musabegović: Tišina u pjesništvu gora je od cenzure
• Kad zavjera šutnje zauzme medijski prostor
• Međunarodni znanstveni skup u Zagrebu: Uloga regionalnih država u perspektivi projekta Ujedinjenih oružanih snaga Europe
• U četvrtak na XX1. Jazz Festu
• SERGIO ŠOTRIĆ: Dragi Srbi, ostajte ovdje – virus “svi Srbi u jednoj državi” nije zarazan, ako njegujete osnovnu ljudsku higijenu i redovno perete ruke
• Meron: Licem u lice sa užasom Tomašice

Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini od 2010. godine doživljava procvat i bilježi milionski izvoz na svjetskim tržištima.

Piše: Harun Cero- Al Jazeera

Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini od 2010. godine doživljava procvat, a u protekle dvije godine glavna izvozna tržišta su Malezija, Saudijska Arabija, Švicarska, SAD, Turska, Afganistan, Srbija, Bugarska, Filipini i Angola.

Prema navodima Vanjskotrgovinske komore BiH, na ovim tržištima namjenska industrija Bosne i Hercegovine bilježi milionski izvoz.

Naime, u oblasti namjenske industrije u prvih deset mjeseci tekuće godine, Bosna i Hercegovina je ostvarila izvoz u iznosu od 70.117.738 maraka, dok je u istom referentnom periodu prošle godine izvoz iznosio 48.164.475 KM.

Na upit, zašto Bosna i Hercegovina, izuzev Srbije, ne izvozi u druge države regije, Aida Alić, šefica službe za informiranje u Vanjskotrgovinskoj komori, je kazala da je razlog tome što zemlje našeg regije imaju kompatibilnu namjensku industriju.

„Izuzev Srbije u koju smo u zadnje dvije godine izvozili proizvode namjenske industrije u vrijednosti od skoro osam miliona KM, sporadično i u skromnom iznosu se ostvaruje izvoz i u Hrvatsku, Crnu Goru i Makedoniju. Zemlje našeg regiona imaju kompatibilnu namjensku industriju pa je lakše doći do kupca u zemljama koje nemaju sličnu proizvodnju, a koje ujedno imaju jake i modernizovane vojne snage. U tom smislu, lakše je izvoziti na druge kontinente, sad već tradicionalno bliskoistočno i azijsko tržište“, kazala je Alić za Al Jazeeru.

Potražnja na tržištu

Alić, također, tvrdi da je razlog što namjenska industrija ostvaruje bolje poslovne rezultate u zadnje dvije-tri godine taj, što je povećana potražnja na svjetskom tržištu.

„Bolje poslovne rezultate je zasigurno omogućila povećana potražnja na svjetskom tržištu ali ujedno i poboljšani uslovi poslovanja na domaćem tržištu koji se prvenstveno odnose na usvojenu Strategiju razvoja namjenske industrije u Federaciji BiH. Očigledno je da je i odnos državnih i entitetskih organa nadležnih za ovu industriju ostvario određene pomake. Također, smatramo da će izmjene Zakona o kontroli vanjskotrgovinskog prometa roba i usluga od strateške važnosti za sigurnost BiH smanjiti administrativne barijere, te da će izvozni rezultati u narednom periodu biti još bolji“, zaključila je Alić.

Al Jazeera je o ovoj temi razgovarala sa direktorima tri najuspješnije bosanskohercegovačke firme namjenske industrije.

Direktor firme P.D “IGMAN“ d.d. iz Konjica, Džahid Muratbegović, predstavio je rad ove firme i kazao da je ona tek 2010. godine vratila staru slavu.

„Mi se bavimo proizvodnjom vojne municije, a gotovo je zabranjeno pričati na koja tržišta mi izvozimo. Ja znam često reći da  mi izvozimo na svih pet kontinenata. Današnji ugovori i ugovori za narednu godinu su pretežno vezani za američko tržište, dakle imamo kupce i sa tog kontinenta. Ali, kako sam već rekao, ima tu kupaca iz Evrope, Azije, Afrike…“, priča Muratbegović.

Ratna dešavanja

„Mi smo i prije 1995 godine bili izuzetno produktivni i priznati u svijetu. I prije rata se ulagalo maksimalno u namjensku industriju i to nije ništa novo. Ratna dešavanja su učinila svoje. Dakle, trebalo je kao prvo vremena, pa onda živaca, novaca i vjere u sebe da bi se došlo do ovog nivoa gdje smo sada. Ja mislim da se to ne odnosi samo na našu firmu, već na sve firme koje se bave ovom industrijom. Može se reći da smo se tek 2010. godine vratili na stari kolosijek i pokazali zašto smo i prije rata bili u svijetu priznati jer mi radimo kvalitetno, brzo i što je najvažnije za sve kupce, jeftino“, dodao je on.

 „Poređenja radi, u ranijem petnaestogodišnjem razdoblju nakon rata, ‘IGMAN’ je zaključio samo jedan značajniji poslovni ugovor i to u iznosu od 30 miliona eura. Riječ je u poslovnom ugovoru iz 2010. godine s vladom Saudijske Arabije, koji je na izvjestan način označio prekretnicu u poslijeratnom radu i razvoju konjičkog preduzeća. Najprije zato što je potpisan u trenutku kada se ‘IGMAN’ gušio u golemim gubicima i bankarskim dugovima, te zato što je preko ovog ugovora firma prvi put ozbiljnije zakoračila na  tržišta koja ekskluzivno snadbijevaju članice NATO Alijanse, a prije svih Sjedinjene Američke Države“, tvrdi Muratbegović.

On opisuje kako kotiraju firme iz BiH na svjetskim tržištima:

„Danas je, nažalost, za mnoge fabrike u BiH, prisutan negativni marketing, prvenstveno zbog rata. Ali ja mislim da to neće dugo potrajati i da će se fabrike u BiH vratiti na mjesto gdje pripadaju. Evo, naprimjer, mi i firma Pretis smo uspjeli da vratimo ugled naših kompanija u svijetu, sutra će to biti kompanija Binas iz Bugojna, BNT, Zrak, remontni zavodi…Što se tiče izvoza u regiju, to je jako teško, jer nema uslova za to. Firme iz BiH nemaju NATO-certifikat i ne mogu izvoziti produkte u zemlje članice NATO-a. Iz tog razloga su zemlje van okruženja nama prihvatljivije, jer se ne traži taj certifikat. Što naravno ne znači da naša roba nije kvalitetna, ali taj papir je neophodan. Mi radimo, naprimjer, za Švicarsku ili Austriju. Prema tome, kvalitet je nesporan“, zaključio je on.

Kvalitetna završnica

Direktor firme Pretis d.d. iz Vogošće Nermin Džindić smatra da je namjenska industrija u zadnje dvije-tri godine “oživjela“.

„Namjenska industrija u BiH je pala i sada lagano počinje da se diže. Što se tiče naše firme, u zadnjih pet-šest godina nije ništa prodano. Sve je rađeno, ali može se reči da dugo vremena nije bilo kvalitetne završnice. Nije bilo dovoljno koordinacije između menadžmenta i ministarstava, a nije se imalo ni dovoljno novca. Radilo se najbolje što se moglo u tom trenutku“, smatra Džindić.

No onda su se stvari okrenule ka pozitivnom, kazao je Džindić.

“U zadnjih šest mjeseci smo mi, recimo, napravili isporuku za Maleziju i Saudijsku Arabiju u vrijednosti od šest miliona maraka, što je jako dobar posao. Dakle u jednom trenutku smo mi izašli iz tog prelaznog perioda. Imali smo sredstva da obezbjedimo kvalitetnu opremu u fabrikama, a i uprava je unaprijedila svoj rad. Ovo ne govorim samo za našu firmu, nego sve firme u BiH koje se bave namjenskom industrijom”, pojašnjava on i dodaje da njegova firma najviše posluje sa zemljama Bliskog istoka.

“Saudijska Arabija, Malezija, Pakistan i Angola su zemlje gdje mi najviše izvozimo. Naredne godine u martu imamo veliku isporuku za Saudijsku Arabiju u vrijednosti od ca. 12 miliona maraka. Sada smo aktualizirali i jedan stari ugovor sa Pakistanom, koji je jako dobar, a dugo vremena je bio zapostavljen”, ističe prvi čovjek firme Pretis.

O kooperaciji u regiji, Džindić kaže da je nema dovoljno.

„Nažalost, regionalo tržište je jako ograničeno i koordinacija je jako slaba, barem što se tiče naše firme”, zaključio je Džindić.

Srbija prvi partner

Direktor kompanije UNIS GINEX d.d. iz Goražda, Jusuf Hujber, je za Al Jazeeru rekao da uopće ne misli da je regionalno tržište zatvoreno i tvrdi da je njegova kompanija i prije 2010. godine dobro poslovala.

„ Mi izvozimo u preko 40 zemalja. Najveći kupac je Srbija. Oni kupuju sve naše namjenske proizvode. Firme Prvi partizan iz Užica, Sloboda A.D. iz Čačka, Krušik A.D. iz Valjeva i Poliester Grupa iz Priboja su naši najvažniji partneri. Druga zemlja, sa kojom naša kompanija blisko sarađuje, je Turska. Ako hoćete u procentima u Srbiju izvozimo ca. 40 posto naših proizvoda, a u Tursku  ca. 20 posto, sa tendencijom stalnog rasta. Mi smo sa Srbijom napravili jedan zajednički razvojni sistem, koji je dosada odlično funkcionisao“, priča Hujber.

„Mi smo prije rata radili po istočnom (ruskom) sistemu rada, ali smo se nakon toga okrenuli zapadnom sistemu. Dakle, imamo veliki broj partnere, među kojima i Izrael, ali Srbija je broj jedan. Trebale bi sve firme da pođu ovim našim putem. Najviše izvozimo inicijalne kapisle za malu municiju (pištoljsku, puščanu i mitraljesku)“, ističe on.

Direktor kompanije iz Goražda je zaključio da njegova firma od 1998. godine nikada nije bila u gubitku, ali je prihod sa četiri-pet miliona maraka, porastao na 25 miliona u zadnjih nekoliko godina.