Politički lešinari ne štede na poplavama

Povezani članci

• Države – po mjeri koga i u čije ime?
• OSAMDESETOGODIŠNJA MLADOST
• „Ko ti je ovo radio“, izložba skulptorice Lelje Ćehajić u Galeriji „Zvono“
• Ponesi zastavu, Mile Dodiku
• Majke Srebrenice tuže Carlu del Ponte i Amira Ahmića
• Dramatičan početak Kristijana Šmita

„Još majka bira smer još plačem ja“

Piše: Amer Tikveša

Uvijek kad se dešavaju poplave, otkad znam za nju, u sebi recitujem pjesmu Duška Trifunovića Poplava. Nikad nisam mogao izbjeći osmijeh, iako svjestan tragedije koju ljudi trpe od poplava, kad mi se u glavi pojave prvi stihovi:

“Pukla ravnica a pukla brana pa nema o što
da udari val…”

Dječije je to viđenje poplave. Naime, lirski subjekt u pjesmi je dijete, i to je tako nevin, naivan i čist doživljaj poplave i zato mi izmami osmijeh, kao što ga inače izmami svaka dječija bistrina.

Nikad mi, međutim, ta pjesma nije više odgovarala situaciji nego sada, u vrijeme najvećih zabilježenih poplava u BiH i Srbiji. Pogotovo njen treći stih:

“Voda ko horda – horda ko horda…”

Riječ horda etimološki znači vojska. Voda je kao horda, kao vojska – osvaja, pustoši, sa sobom odnosi, trava više ne raste. No, „horda ko horda“ je zanimljiviji dio stiha. Mnoge društvene strukture se ponašaju upravo kao horde, i to lešinara.

Trgovci dižu cijene potrepština neophodnih za unesrećene. Javljaju da se u Zavidovićima litar vode prodaje i za 5 KM, a u Valjevu je cijena balona vode skočila sa 60 na 160 dinara. Ima li išta bizarnije da ti zadnji dinar uzimaju za vodu dok od vode bježiš! I nije samo voda skuplja, nego sve što je prijeko potrebno baš sad.

Vjerske analfabete, misionari-lešinari, pričaju o kazni Božijoj! Prosto da ne povjeruješ. Koga to Bog kažnjava i zbog koga? Složit ću se s njima ali samo da obrnem tezu. Da, kažnjava nas zbog vas, (z)vjerski službenici. Zbog pedofilije u vašim redovima, zlostavljanja žena i djece od strane pojedinih među vama, zbog onih koji su blagosiljali ratne zločine. U Srbiji prave moleban, cirkusijadu mantijaša, da zaustave poplave, a u Bosni se, pored istih takvih, nadigli i pojedini muslimanski klerici kojima poplava dođe dobar marketing za pridobijanje novih dobrovoljaca za „svete“ ratove.

Pojedini mediji u nesreći također vide samo veći broj klikova, veću gledanost, slušanost, tiraž, pa im svaki poplavljeni nesretnik postaje novinar čije fotografije objavljuju da bi uštedjeli tako što ne šalju ekipe na teren. Poplavljeni su ekipe na terenu.

Izborna je godina pa i politički lešinari ne štede na poplavama. Lijanović u ispeglanoj, besprijekorno čistoj uniformi Civilne zaštite sjedi sinoć u studiju Federalne televizije kao neko ko bi trebao biti prvi među jednakima kad je u pitanju zaštita od prirodnih nesreća, a ustvari je barun Minhauzen. Bakir Izetbegović jučer iz helikoptera, s božanskih visina nadgleda poplave da bi nam rekao kako je situacija zastrašujuća, a federalni premijer Nermin Nikšić ko muha bez glave od plavišta do plavišta zunda i kaže kako zna da ne može puno pomoći narodu, ali da je red biti s narodom u nevolji. Naravno, bolje on/i njima, nego da narod dođe pred njihova sjedišta. Svi hoće da im se pojavljivanje prizna kao učešće u saniranju štete, a zbog predstojećih izbora.

Horda ko horda, nema šta, a ovamo:
… još majka bira smer još plačem ja
još sused psuje još sunce na nas zja…

(…)

leti vika kruži ptica pliva plast
na njemu roda, za njima krov, sa krova zov…
I viče ko čovek i klikće ko ždral…
A nema o što da udari val…

Na sreću, tu su i dobri ljudi. Prikupljaju pomoć, spašavaju ljude i njihovu imovinu, daju im smještaj… Začudo, oni su, nekako, još uvijek podrazumijevajući i njima hvala. Samo da još ne glasaju, da bojkotuju kriminogene trgovce, vjerske zajednice i lešinare među medijima, gdje bi nam kraj bio.