OSI: I pored olakšica za poslodavce, ostaju bez posla

Povezani članci

• HDZ BIH NIŠTA NE PREPUŠTA SLUČAJU: Kafanska lobiranja sa članovima CIK-a i Ustavnog suda BiH
• Stefan Dietrich: Za samostalni demokratski i europski hrvatski identitet nisu potrebne ustaše
• Poziv za rješavanje problema bošnjačke djece iz Vrbanjaca
• ZVONIMIR NIKOLIĆ: JEDAN MILAN NIJE NAROD I NIKADA ME NEĆETE NATJERATI DA ZBOG JEDNOG MILANA MRZIM SVE OSTALE. I NEMOJTE NAS IZJEDNAČAVATI, MOLIM VAS
• Bh. političari su neznalice
• ZBOG VELIKOG INTERESA, KONCERT DAVIDA GILMOREA ĆE BITI ODRŽAN U BKC-U

Adnan Šišić

Adnan Šišić (27) 2003. godine doživio je tešku saobraćajnu nezgodu u kojoj je izgubio ruku i od tada traje njegova borba sa ostvarivanjem prava po osnovu invaliditeta kroz, kako kaže, nakaradne revizije po kojima bi ga izvodili iz prava pa nakon žalbi vraćali, do pronalaska adekvatnog posla i ostvarivanje prava po osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica s invaliditetom.

„2010. godine sam se odlučio prjaviti na Program zapošljavanja osoba s invaliditetom FZZZ-a, ali sam naišao na problem prilikom pronalaska poslodavca. Iako su znali da postoje poreske olakšice i da Zavod pokriva troškove, poslodavci s kojima sam razgovarao nisu bili spremni odgovoriti na moj zahtjev pod izgovorom da im u tom trenutku ne trebaju radnici i da im za upošljavanje osobe s invaliditetom trebaju posebni uvijeti na radnom mjestu. Ipak sam preko poznanstava uspio naći poslodavca i prijaviti se na Program. Međutim, poslodavac je rekao da će on sve finansijske obaveze po Programu ispunajvati ali da nema potrebe da ja dolazim na posao“, kazao je Šišić prepričavajući svoje iskustvo u traženju posla.

Ipak 2012. godine uspio je naći poslodavca koji ga neće „pro forme“ uposliti i prijavio se na poziv Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH. „Poslodavac je ispunio svoje obaveze po kriterijima Fonda, gdje je trebalo prilagoditi radno mjesto osobi s invaliditetom, imati mentora i uredno davati platu s porezima i doprinosima, tako da sam kroz godinu dana bio osposobljen za rad u oblasti metalske struke“, dodaje Šišić i nastavlja: „Ali problemi nastaju kad istekne ugovor i odlučiš se za pronalazak stalnog posla“.

Prije izvjesnog vremena, Adnan je iz medija saznao da PD „Igman“ proširuje kapacitete u namjenskoj industriji i da upošljava nove ljude u Konjicu, gdje živi, pa je odlučio poslati molbu za prijem u radni odnos na adresu direktora.

„Primio me pomoćnik direktora i kada sam se kroz razgovor pozvao na Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica s invaliditetom FBiH po kojem privredna društva na 16 uposlenih trebaju imati zaposlenu jednu osobu s invaliditetom, rečeno mi je da bi se trebala uraditi sistematizacija radnih mjesta pa tek onda bi vidjeli mogu li ja dobiti posao“, kaže Šišić.

Kontaktirali smo PD „Igman“ s pitanjima da li trenutno upošljavaju osobe s invaliditetom i o kojem broju je riječ, da li na osnovu informacija iz medija da šire kapacitete i imaju u planu zaposliti veći broj osoba, imaju u planu uposliti i određeni broj kvalifikovanih osoba s invaliditetom.

U pisanom odgovoru direktora ovog društva gosp. Đahida Muratbrgovića stoji da je „procedura prijema osoba s invaliditetom vrlo precizno regulisana zakonskim propisima odnosno pravilnikom, a u suštini podrazumijeva postojanje radnog mjesta, poslova koji po svojoj složenosti i drugim tehničkim karakteristikama odgovaraju tim osobama, obzirom na njihovu zdravstvenu i radnu sposobnost i koja se opštim aktima utvrđuje kao takva.“ Dalje se navodi da u „Igmanu“ trenutno nema sistematizovanih takvih radnih mjesta, ali da je određeni broj osoba s invaliditetom radio na poslovima obezbjeđenja do donošenja Zakona o Agencijama i zaštiti ljudi i imovine (Sl. novine FBiH br. 78/2008). „Kada je riječ o zapošljavanju, proceduri prijema zaposlenika u radni odnos, ona je u principu precizno propisana Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom grane/djelatnosti, i na osnovu toga Pravilnika društva, gdje stoji da se radni odnos zasniva „potpisivanjem Ugovora o radu“, između poslodavca i zaposlenika, i nigdje nije propisana obaveza (imperativna norma) proceduru oglasa/konkursa“, stoji u dopisu iz PD „Igman“.

U nastojanju da „rasvijetli“ svoju poziciju glede zapošljavanja, Šišić se za savjet obratio i Instituciji omudsmena za ljudska prava (ured u Mostaru). U odgovoru koji je dobio stoje riječi podrške njegovoj želju da bude koristan član društva jer je učinio maksimum na vlastitom profesionalnom osposobljavanju za poslove u metalskoj industriji. Dalje stoji da bi „poslodavci to trebali imati u vidu pogotovo, što im važeći Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, nalaže određene obaveze u vezi postupanja sa ovom iznimno ranjivom kategorijom građana. To se sve mora obavljati sa naročitim senzibilitetom, svakako, u punoj mjeri uvažavajući nezavidnu poziciju invalida.“

„Nastavit ću dalju borbu za rješavanje svog egzistencijalnog problema, te ću na osnovu odgovora iz Institucije omudsmena tražiti pismenu obavijest o proceduri molbe koju sam dostavio Igmanu i nastaviti pratiti proces daljeg zapošljavanja. Gosp. Himzo Muhibić, pomoćnik direktora PD Igman, koji me primio nakon upućivanja molbe za zapošljavanje Igmanu jučer je (20.01.2015. op.a) na Radio Konjicu gostujući kao općinski vijećnik izjavio da će biti još upošljavanja u PD Igman“, kaže Šišić.

Kontaktirali smo i Agenciju za ekonomski razvoj „Prvi korak“ iz Konjica, koja promovira privredu, podržava razvoj malih i srednjih preduzeća te „stvaranje uslova za ostvarivanje novih radnih mjesta i poboljšanje ukupne ekonomske situacije na području Općine Konjic“. Interesovalo nas je da li raspolažu informacijama o trenutnom stanju zapošljavanja osoba s invaliditetom na području općine Konjic, međutim nismo dobili nikakav odgovor.

„Osjećam se diskriminisanim po osnovu zapošljavanja, jer poslodavci, iako znaju da imaju olakšice, imaju predrasudu da neću moći obavljati određeni posao. Odbijaju me pozivajući se na sistematizaciju radnih mjesta, trenutni višak radnika i sl. a onda lično budem svjedok da ti isti poslodavci primaju nove radnike. Također, kada ste zadnji put vidjeli konkurs za zapošljavanje osobe s invaliditetom u javni sektor?!“, pita se Šišić.

I dalje u potrazi za poslom, Adnan na kraju razgovora poručuje: „Nije bitno kakav je posao, mogu se prilagoditi i raditi. Ako ti fali dio tijela ne fali ti u glavi“.

U saradnji sa portalom Diskriminacija.ba, predstavljamo jedan od problema sa kojim se suočavaju osobe sa invaliditetom u BiH – zapošljavanje. Uprkos zakonskim regulacijama, malo njih uspijeva da se zaposli i obezbjedi sebi egzistenciju.

Ajdin Tinjak, ukljuci.in