Nevidljiva prava osoba s invaliditetom

Povezani članci

• Izglasan opoziv Ibrahima Hadžibajrića s pozicije načelnika sarajevske općine
• Večeras počinje jubilarni 20. SFF: Čin otpora iz 1995. postao međunarodno priznata smotra filmova
• Nerzuk Ćurak: „Čemu Orbanova Europa? Što će nam tvrđava EU?“
• Smijeh se vratio u Zemaljski muzej, posjetili ga mališani iz Dječijeg doma na Bjelavama
• Pobjede na bojnom polju nisu ništa, ako su plaćene porazima duše i identitetske uspravnosti
• Jučer je u Banjoj Luci potvrđen kontinuitet Čovićevog i Dodikovog antidržavnog djelovanja

Procjenjuje se da oko 5000 slabovidnih osoba, koliko ih trenutno živi u Bosni i Hercegovini, doživljava diskriminaciju pri zapošljavanju, što njihov život s invaliditetom čini još težim. Iako su prava osoba s invaliditetom na ravnopravan tretman u procesu zapošljavanja zagarantovana Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, kao i Zakonom BiH o zabrani diskriminacije, ova prava se često ne poštuju.

Da li je sistem funkcionalan?

„Nije problem sistem, ovdje su problem ljudi“, smatra Fata Nadarević, predsjednica Kantonalnog suda u Bihaću. „U procesu zapošljavanja, osoba s invaliditetom dobija određen broj bodova i ima prednost nad ostalim kandidatima“, navodi dalje predsjednica Nadarević. Međutim, ona kaže i kako neki poslodavci čine sve da zaobiđu procedure zbog toga što imaju već formirano mišljenje o tome koliko su sposobne osobe s invaliditetom.

Predsjednica Nadarević je, tokom prošle godine, zauzela čvrst stav i, po prvi put u istoriji Kantonalnog suda, ponudila slijepoj osobi posao pripravnice. Uprkos činjenici da je Sandra Jašarević Merdžanović imala najbolje ocjene među tri prvorangirana kandidata i kandidatkinje, predsjednica Nadarević morala se izboriti s pritiscima svojih kolega i kolegica da bi potpisala odluku o zapošljavanju Sandre. „Bilo je teško povjerovati da se pravnici i pravnice mogu ponašati na takav način. Nisam mogla dozvoliti da osnovna prava kandidatkinje budu prekršena“.

Sandra je otkrila svoju strast prema pravu još u osnovnoj školi kada je čitala o pravima djeteta. Kasnije je postala članica debatnog kluba u svojoj školi, nakon čega je odlučila da će studirati pravo.

Tokom studiranja, Sandra se oslanjala na pomoć koju joj je pružala moderna tehnologija, te članovi porodice i kolege i kolegice. „Mi nemamo biblioteke prilagođene za slabovidne i slijepe osobe, tako da uzimamo knjige za školu iz standardnih biblioteka i prilagođavamo ih svojim potrebama“, ističe Sandra.

Misija OSCE-a u BiH do sada je donirala skoro 40,000 knjiga za potrebe preko 90 školskih i gradskih biblioteka širom BiH, te je dodijelila nekoliko donacija u opremi biblioteci Udruženja za slijepe i slabovidne osobe, koja je potrebna za digitalizaciju knjižne građe.

„Ljudi koji nisu osobe s invaliditetom bi trebalo da daju šansu osobama s invaliditetom da se dokažu, da pokažu koliko su sposobne, i obratno, mi [osobe s invaliditetom] bi trebalo da damo šansu drugim ljudima da pokažu koliko su senzibilni. Ne bismo trebali unaprijed osuđivati ljude“, kaže Sandra.

Slijediti primjer

Misija OSCE-a u BiH svoje aktivnosti usmjerava na pružanje podrške pri izradi zakona koji zabranjuje diskriminaciju te na praćenje njegove provedbe. U skladu sa svojim angažmanom, Misija je podržala odluku predsjednice Nadarević da postavi primjer ostalim institucijama i Kantonalnom sudu u Bihaću donirala skener kompatibilan s programom za prepoznavanje teksta na ekranu, što je uveliko olakšalo Sandrin posao.

„Sad kad su stvoreni pravi uslovi, vjerujem da će Sandra biti najuspješnija pripravnica koju smo ikad imali“, kaže predsjednica Nadarević.

Specijalistkinja socijalne psihologije, Mirela Mujagić, naglašava kako su nedostatak znanja o tome kako raditi s osobama s invaliditetom i infrastrukturna ograničenja glavna prepreka za socijalizaciju i druženje s osobama s invaliditetom. „Osobe s invaliditetom koje su prošle kroz proces socijalizacije tokom odrastanja i pohađanja škole se bez većih problema prilagođavaju radnoj sredini“.

Specijalistkinja Mujagić pratiće i voditi evidenciju o Sandrinom napretku u radu na Kantonalnom sudu u Bihaću. „Vršićemo mjerenja Sandrinih očekivanja, samopouzdanja, te reagovanja na različite vrste prepreka na koje može naići tokom svog dvogodišnjeg pripravničkog staža“, kaže specijalistkinja Mujagić.

Rezultati ovog praćenja bit će dostavljeni i drugim javnim institucijama kako bi se naglasio značaj pružanja podrške osobama s invaliditetom da dobiju zaposlenje i odaberu karijeru.

Potencijal je u svim ljudima

„Prilike koje se pružaju osobama s invaliditetom su minimalne. Sandra je pozitivan primjer iz kojeg mnogi mogu nešto naučiti. Naš posao, posao naše zajednice je da upoznamo sve predstavnike vlasti s potencijalom koji posjeduju osobe s invaliditetom kako bi im institucije vlasti otvorile vrata“, dodaje specijalistkinja Mujagić.

Pozivaju se potencijalni poslodavci da pokažu kako su osobe s invaliditetom ravnopravne sa svim drugim ljudima. „Jedina razlika između nas i njih jeste što osobe s invaliditetom moraju uložiti više napora kako bi uspjele“, dodaje predsjednica Nadarević. „Omogućimo takvim osobama da ostvare svoja prava na mišljenje, na zasnivanje porodice, te u konačnici, na normalan život.“