MONUMENTALIZACIJA ZLOČINA

Dino Mustafić
Autor/ica 3.6.2019. u 09:43

Izdvajamo

  • Novostvorene elite izašle iz krvavog etnocentričnog državnog koncepta i dalje imaju monopol na tumačenje prošlosti zahvaljujući privilegovanom pristupu medijima i strateškim ustanovama. Nije nevažno pomenuti da se radi na planskom registrovanju naručenih akademskih historičara intelektualnog dometa švercera prošlošću kojima se upravo Drugi svjetski rat javlja kao središnje mjesto sjećanja. Na ovaj način povećava se opasnost od eskalacije novog nasilja kao đavoljeg kruga zločina, jer se etablira kultura smrti i poraza. Produžava se stanje nedovršenog rata iz 90-ih, pa imamo umjesto djelatnog, pozitivnog mira na sceni jednu negativnu atmosferu kroz odsustvo rata uz vječito vraćanje istog.

Povezani članci

MONUMENTALIZACIJA ZLOČINA

Monumentalizacijom zločinaca i fašističkih kolaboracionista ubija se civilizacijska supstanca BiH generirana iz emancipatorskog i državotvornog nasljeđa ZAVNOBIH-a kao historijske lekcije zajedničke prošlosti za institucionalno razumijevanje jedinstva različitosti, složenog nacionalnog dizajna i prihvatanja ove države kao teritorije koja je na svakom pedlju podjednako dom svima.

U Bileći je otkriven i osveštan spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Dragoljubu Draži Mihailoviću.

Tom prilikom poručeno je da se spomenikom, kao i cjelokupnim Ravnogorskim parkom, ne žele izazivati novi sukobi, već se traži konačno pomirenje unutar srpskog naroda. Ovo nije prvi spomenik zločinačkom četničkom generalu u Bosni i Hercegovini. Spomenici se nalaze širom bh. entiteta Republika Srpska, kao i u Brčko distriktu na pravoslavnom groblju. Spomen-česma je u Bijeljini, spomen-kompleks je u Urduljama kod Višegrada, te spomen-ploča na planini Ozren. Veliki broj ulica u gradovima u Republici Srpskoj nose imena po Mihailoviću i do danas vlast u tom entitetu ne pokazuje ni volju ni želju za promjenom postojećeg stanja već kontinuirano radi na monumentalizaciji zločina. Time se vlast SNSD-a u RS-u jasno odredila u postojeći sukob sjećanja u Srbiji koji se upravo “lomi” oko četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Malo koja priprema za rat teče bez pomoći prošlosti, pa se ovogodišnji moto “učimo iz povijesti” izuzetno značajnog i korisnog History Festa u Sarajevu čini paradoksalnim za okolnosti u kojima živimo.

Kraj 80-ih bio je u Jugoslaviji u znaku idejne pripreme potonjih sukoba, a smisao sukoba tražen je u prošlosti. Onda kao i sada u javnom prostoru su dominirale plaćene grupe historijskih revizionista koje raspolažu mogućnošću da kolektivnom pamćenju nametnu željeni hegemoni smisao. Novostvorene elite izašle iz krvavog etnocentričnog državnog koncepta i dalje imaju monopol na tumačenje prošlosti zahvaljujući privilegovanom pristupu medijima i strateškim ustanovama. Nije nevažno pomenuti da se radi na planskom registrovanju naručenih akademskih historičara intelektualnog dometa švercera prošlošću kojima se upravo Drugi svjetski rat javlja kao središnje mjesto sjećanja. Na ovaj način povećava se opasnost od eskalacije novog nasilja kao đavoljeg kruga zločina, jer se etablira kultura smrti i poraza. Produžava se stanje nedovršenog rata iz 90-ih, pa imamo umjesto djelatnog, pozitivnog mira na sceni jednu negativnu atmosferu kroz odsustvo rata uz vječito vraćanje istog.

Ne treba gajiti nikakve nade da će u gotovo nepostojećoj javnosti, bilo kakvi argumenti, historijski fakti ili čestiti istupi vrsnih historičara i intelektualaca demitologizirati nacionalnu historiju, ali mislim da nema ništa gore od mirenja sa nacionalizmom koji se nameće kao “prirodno stanje” za BiH.

Mi smo imali prijeratnu građansku kulturu kao činjenicu da je samo 3% građana živjelo u monoetničkim sredinama, što se sada dokida kvazinarativom da nikada nismo imali taj kvalitet i vrstu života. Monumentalizacijom zločinaca i fašističkih kolaboracionista ubija se civilizacijska supstanca BiH generirana iz emancipatorskog i državotvornog nasljeđa ZAVNOBIH-a kao historijske lekcije zajedničke prošlosti za institucionalno razumijevanje jedinstva različitosti, složenog nacionalnog dizajna i prihvatanja ove države kao teritorije koja je na svakom pedlju podjednako dom svima. BiH treba zajedničku kulturu sjećanja i ona može biti samo antifašistička. Antifašizam mora da izađe iz medijske i političke ilegale i konkretno se suprotstavi instucionaliziranju fašizma.

Spomenici koji niču zločincima iz Drugog svjetskog rata kao i iz rata 90-ih jesu estetika i etika aktuelne vlasti koja kič kulturu okamenjuje s velikom dozom mržnje mijenjajući fizionomiju partizanske Bosne u lice novog fašizma! Takav fašizam već decenijama iskorištava ljude na znakovit način: vladavinom laži! Današnje fašiste prepoznajemo po majstorstvu u umijeću laganja, relativizaciji zločina i falsifikovanju prošlosti. Oni koji podižu spomenike zlu jesu smrtonosni bacil koji se zove fašizam na koji moramo biti otporni. Na to nas obavezuje historija ove zemlje!

Dino Mustafić
Autor/ica 3.6.2019. u 09:43