Izvrnimo stvari, BENE NOTA! Žena nije samo kvota!

Povezani članci

• Feđa Dudić heroj Mostara: Zdravko Grebo je bio u pravu, Velež je više od života
• HDZ, izgleda ozbiljno, pokušava oživjeti potpuno promašeni i nemoralni koncept Herceg-Bosne
• Ispovijest Admira Bukve: Vjerovao sam da radim sa ljudima koji KK Bosni žele uspjeh
• Svi studiraju, a znanja nigdje
• Revizionistički događaji o logoru Jasenovac biće održani u hrvatskim crkvama
• Ibrahim Prohić: NAŠI VAŠE NADIGRAŠE

Zakonski okvir koji postoji u BiH obavezuje lidere političkih stranaka da na svoje kandidatske liste postave žene – to je prva stavka o kojoj moramo kritički promisliti, ne prihvatajući je nužno kao otkrovenje i nešto u cjelosti dobro i pozitivno. Prvo: da li bi se žene našle na kandidatskim listama, da takvo postupanje političkim liderima (muškim) nije nametnuto? U kom stadiju društva se nalazimo, ako se sudjelovanje žena, koje su teoretski jednakopravne građanke, u sferama odlučivanja mora propisati kao naređenje, da bi bilo ispoštovano? Drugo: koji profil žena dobije priliku da zauzme te pozicije; samosvjesne ili poslušne? Treće: ukoliko se žene koje dobiju priliku biti na kandidatskim listama odvaže da postupaju prema svom nahođenju i bore se za zakone i prava koja su im bitna, kako bivaju tretirane u skupštini, u parlamentu, pa i u svojoj stranci, snose li posljedice?

Pišu: Sabina Grcić i Aida Gavrić

Ako promislimo prethodno pomenuto doći ćemo do razočaravajućeg zaključka da žene koje se nađu na tim pozicijama samo figuriraju i ispunjavaju svoju zadatu ulogu žene-kvote, koja izglasava i priča ono što joj njena falogocentrična partija nalaže. Stvarni utjecaj žena u političkom i javnom životu u stvarnosti je sveden na minimum.

 Tradicionalan i ujedno poražavajući, nekorektan odnos većine političkih stranaka prema učešću žena u političkom životu podstakao nas je da potražimo priliku pokazati društvu da su žene, naravno, jednako sposobne za sve aspekte društvenog djelovanja, od bilo koje vrste kvalitetnog i odgovornog djelovanja i rada, do donošenja odluka, koje bi doprinijele dobrobiti cijeloga društva, bez obzira na gender. S tim ciljem ove smo godine, nas dvije (Sabina Grcić i Aida Gavrić), „Žene sa broja dva“ (što je također indikativno u cijeloj ovoj priči) kao kandidatkinje Komunističke partije, koja je svoje izborne liste otvorila i za osobe poput nas koje do sada nisu imale priliku da se politički angažuju, te omogućila da djelujemo u skladu sa svojim uvjerenjima, odlučile da iskoristimo tu priliku i svoju borbu usmjerimo na ženska ljudska prava i ravnopravnost polova stavili u prvi plan našeg političkog djelovanja.

Prema statističkim podacima žene su u veoma  nepovoljnom položaju u odnosu na muškarce u svim zakonodavnim tijelima.  Podaci iz 2010. godine pokazuju da je na kandidatskim listama političkih partija na Općim izborima bio znatan broj kandidatkinja (zbog zadovoljenja kvote), ali to nije utjecalo na povećanje broja žena u donošenju odluka. Alarmantan je podatak da BiH do sada nije imala ženu članicu tročlanog predsjedništva, da do sada nije bila žena predsjednica vlade, a da je samo jedna žena bila ministrica. Od ukupno 745 ponuđenih listi političkih subjekata za zakonodavne organe na razini države, oba entiteta i 10 kantona, na čelnim pozicijama je samo cca 11% žena. 2008. godine na lokalnim izborima od 140 pozicija načelnika/načelnica, ženama su pripale samo 4 pozicije.

Da li to znači da žene ne mogu, ne znaju? Ili znači da živimo u patrijarhalnom društvu u sklopu kojega je žena pozicionirana samo kao marioneta muškog sistema?

Mnogi primjeri u svijetu dokaz su da žene znaju i umiju vladati i biti dio vlasti, da žene znaju odlučivati i biti dio odluka, da žene mogu da čine mnogo više kada za to imaju adekvatnu priliku i da su sve svoje uloge u životu sposobne savršeno uskladiti. Skandinavske zemlje su odličan primjer stabilnih i uspješnih zemalja sa najvišim procentom žena u vlasti (parlamentima, vladama, velikim kompanijama). Podaci pokazuju da ove zemlje osim što se nalaze među najbogatijim i najstabilnijim državama u svijetu imaju i najniži stepen korupcije.

 Stoga pozivamo sve medije, sve žene i osviještene muškarce koji su dio medija, novinarke i novinare da se sjete vrsnih žena, aktivistkinja i aktivista, borkinja i boraca za ženska ljudska prava, historijskih ličnosti poput Alice Paul i Lucy Burns, borkinja za žensko pravo glasa, koje nisu prezale od mučenja i sankcija svih vrsta, a koje su inspirisale i našu sadašnju borbu stotinu godina kasnije i da nas podrže; da podrže sve žene koje se u još uvijek čvrsto ukorijenjenom patrijarhalnom društvu bore za svoje mjesto u sferi odlučivanja, na kojem ne bi igrale predviđenu ulogu kvota koje šute ili misle tuđe misli i djeluju tuđa djela i nedjela!

Ove i mnoge druge žene žrtvovale su svoje živote da bi mi danas bile koliko toliko jednake.  Ovim putem pozivamo i žene da razmisle kome da daju svoj glas, da podrže kandidatkinje jer među nama ima onih koje neće biti samo kvota na listi političkih stranaka; ima onih koje će se boriti za vas i nas, a pun je džak ‘ženskih stvari’ koje čekaju da budu izborene. Pozivamo ih da se sjete svih onih žena koje su svoj život provele u ropstvu, onih koje i danas žive u ropstvu, ali i onih koje su nam omogućile ravnopravnost (koju opet danas nemamo u većini segmenata društva).

 Analizom statističkih podataka koje možete pratiti na www.facebook.com/zenesabrojadva, spoznale smo da još uvijek moramo raditi na sopstvenom oslobođenju i razbijanju zahrđalih okova patrijarhalnog društva, te svoje političko djelovanje usmjeriti, prije svega, na rješavanje „ženskog pitanja“.

Ukoliko ste pratili medije proteklih godina tokom općih ili lokalnih izbora mogli ste primijetiti veoma mali broj kandidatkinja na vodećim TV i radio stanicama, novinama i internet portalima. To nije zbog toga, jer žene ne žele ili ne znaju govoriti. Politička moć je u rukama muškaraca, a ženama koje žele aktivno sudjelovati u stvaranju boljeg društva mediji ne daju dovoljno prostora. Stoga je neophodno da se s ciljem boljeg pozicioniranja žene u društvu, s ciljem ostvarivanja jednakih prava i promovisanja ravnopravnosti polova, javni mediji aktivno uključe u promociju žene kao političkog subjekta i osiguraju jednaku vidljivost ženskih i puških političkih kandidata/kandidatkinja tokom izbornih kampanja.

Na koncu preporučujemo našu analizu rijetkog slučaja političke emisije posvećene ženama političarkama, koju možete pročitati na našoj stranici http://issuu.com/zenesabroja2/docs/osvrt_na_emisiju_posve__enu___enama , i izvrsni govor Emme Watson u sklopu kampanje „HeForShe 2014“ za U.N: https://www.youtube.com/watch?v=rymHYhlbBmw

Žene žele biti i biće ravnopravne građanke društva! „If not me – who? It not now – when?“ (Emma Watson)

Žene sa broja dva; www.facebook.com/zenesabrojadva